Svi smo mi s Marsa

Izgleda da se vremena mijenjaju kad u javnost izlaze pretpostavke koje su se prije činile nemogućima. Jedna od njih je ona o eventualnoj srodnosti života na Marsu i Zemlji. Da, dobro ste čuli. Znanstvenici s Tehnološkog instituta u Massachusettsu razradili su strategiju potrage za molekulama DNK na

Izgleda da se vremena mijenjaju kad u javnost izlaze pretpostavke koje su se prije činile nemogućima. Jedna od njih je ona o eventualnoj srodnosti života na Marsu i Zemlji. Da, dobro ste čuli. Znanstvenici s Tehnološkog instituta u Massachusettsu razradili su strategiju potrage za molekulama DNK na Marsu – na taj način planiraju dokazati povezanost ljudi s tim planetom. Čitava zamisao zasnovana je na nekoliko činjenica koje su tokom posljednjih nekoliko godina dokazane u istraživanjima provedenima na Marsu.

Kao prvo, u ranim danima Sunčevog sustava, klime Marsa i Zemlje bile su mnogo sličnije nego što su danas, tako da bi život koji se zadržao na jednom planetu mogao vjerojatno opstati i na drugom. Drugo, procijenjeno je kako je bilijun tona kamenja putovalo od Marsa do Zemlje. To kamenje se odvojilo od površine planeta pod utjecajem asteroida i potom putovalo kroz međuplanetarni prostor prije nego što je udarilo o Zemljinu površinu. Treće, dokazano je da mikrobi mogu preživjeti početni šok takvog utjecaja, a postoje i neki dokazi kako također mogu preživjeti i tisuće godine putovanja kroz svemir prije nego što stignu na drugi planet.

Ako smo mi potomci Marsa, možda bismo trebali naučiti nešto o našem vlastitom biološkom podrijetlu proučavajući biokemiju života našeg susjednog planeta: naprave istraživača s Tehnološkog instituta u Massachusettsu uzimale bi primjerke tla Marsa i izolirale bilo kakve žive mikrobe koji bi u njemu mogli biti prisutni ili mikrobne ostatke (koji mogu biti sačuvani do milijun godina i još uvijek sadržavati u sebi živu DNK), te odvajale genetski materijal. Znanstvenici priznaju da je njihov cilj na Marsu naći život koji ima veze s našim zemaljskim, što bi pokazalo da ustvari svi potječemo s Marsa. U tom slučaju bi se život sa Zemlje mogao vratiti natrag na Mars i time ga pretvoriti u mjesto prikladno za naseljavanje.

Prije nekoliko godina, sve je ovo moglo zvučati kao daleki cilj, ali nedavne misije na Mars jasno su pokazale da je on nekada obilovao vodom i mnogim drugim uvjetima koji se smatraju nužnima za razvoj života. Iako je njegova površina danas previše hladna i suha da bi podržavala poznate oblike života, postoje dokazi da tekuća voda možda postoji ispod površine.

Christopher McKay, astrobiolog pri istraživačkom centru NASA-Ames u Kaliforniji, koji se specijalizirao za istraživanje povezano s mogućnošću života na Marsu, izjavio je kako se radi o vrlo zanimljivom i važnom proučavanju. Po njemu, nije nemoguće da život na Marsu bude povezan sa životom na Zemlji, te slijedom toga nosi zajedničku genetiku. U svakom slučaju, bilo bi važno testirati tu pretpostavku. On dodaje kako postoji još jedan motiv za obavljanje tog istraživanja. U pogledu sigurnosti i zdravlja astronauta i povratka uzorka, imamo oko čega voditi brigu. Ako na Marsu postoje organizmi koji su s nama u bliskom srodstvu, moguće je da su oni opasni po živa bića na Zemlji i stoga je jako važno detektirati takve oblike života.

Čitajući ove vijesti čovjek ima osjećaj kao da se udubio u neki znanstveno-fantastični roman s kraja 20. stoljeća. Zar je moguće da su to oni isti znanstvenici koji su nam donedavno tvrdili kako nema nikakvih tragova života u nama bliskim sektorima svemira? Sada nam hladno saopćavaju da smo genetski povezani s Marsom i da se trebamo čuvati virusa koje bi nam buduće svemirske misije mogle prenijeti. Izgleda da je samo pitanje vremena kad će znanstvenici jednako hladno konstatirati da je život na Zemlji posljedica eksperimenta koji je provela neka naprednija svemirska civilizacija. Baš kao u nekom SF-u.

Novossti

 

Podijelite ovaj članak
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
VIŠE IZ KATEGORIJE
VEZANI ČLANCI