Ovih dana, tačnije 12. 4. biće obilježeno četvrt stoljeća kako je preminuo Branko Mikulić, jedan od posljednjih pravih sljedbenika Josipa Broza Tita, nekadašnji predsjednik Saveznog izvršnog vijeća, koji je do kraja života bio posvećen jačanju pozicije Bosne i Hercegovine u federalnoj jugoslavenskoj zajednici.
Možda je najtačnije kazati da naslov knjige Činiti i biti najbolje oslikava angažman političara koji je rodnoj bh. domaji vratio dostojanstvo u mnogo čemu i postavio je u središte promatranja ne samo Jugoslavije nego i čitavog zapadno-balkanskog regiona, jačanja i izgradnje privrednih i infrastrukturnih objekata.
Zato skromno sjećanje na ovog političara treba kontekstirati u sve neznatniju i bitno i iznutra i izvana oslabljenu poziciju Bosne i Hercegovine. Treba se prisjetiti da je Mikulić bio vođa i protagonist pro-bh. politike u vremenu pothvata kakvi su bili Hiljadu škola u BiH, jačanje i gradnja niza privrednih giganata, kao i ozbiljno pozicioniranje kulture i kulturnih objekata, te da je napravio zadužbinski korak u povijesti Bosne i Hercegovine kao inicijator, kreator, vođa i provoditelj programa Četrnaestih zimskih Olimpijskih igara, koje su ostale zabilježene kao najbolje organizirane olimpijske igre u povijesti svjetskoga olimpizma.
Mikulić je bio neprikosnoveni bh. lider. Svi oni koji su znali ponekad kazati koju kritičku, pa i prijeku riječ na račun druga Branka u danu kada obilježavamo četvrt stoljeća od njegove smrti, neka bar na tren pogledaju na šta liči današnja Bosna i Hercegovina, u odnosu na onu kojoj je liderom bio Mikulić. Suočiti će se u jugoslavenskoj federalnoj zajednici ti kritizeri Mikulićeve epohe da i danas ponajbolje infrastrukturne, kulturne, prosvjetne i sportske objekte baštinimo iz toga doba.
Mikulić nije bio niti prijek, niti dogmata, on je bio čovjek svjestan pozicije Bosne i Hercegovine i njenih naroda u federalnoj zajednici, neumoran radnik u promicanju temeljnih vrednota svakog naroda koji je nastanjivao i nastanjuje Bosnu i Hercegovinu, bio je i ostaće svjetao primjer neiznevjeravanja titoističke logike zajedničkog življenja u federalnoj ravnopravnosti.
Nedostatak političkog vođstva i ozbiljnije strategije u Bosni i Hercegovini posljednjih decenija, koji rezultira ekonomskim i svekolikim drugim slabljenjem, pokazuju državničku mudrost s kojom je Branko Mikulić rješavao najsloženija pitanja međunacionalnih odnosa, gospodarskog i kulturnog zamaha u Bosni i Hercegovini, što je imalo za rezultat nevjerojatan skok u svim oblastima života ove zemlje.
Takav vođa se ne rađa često, zato je Mikulić ostao kao svjetlokaz za neka buduća probosanskohercegovačka stremljenja, koja bi mogla opet donijeti procvat Bosni i Hercegovini i njenim narodima.
O Mikulićevom djelu danas šute poglavito nacionalisti, ali i svi oni koji negdje u dubini duše osjećaju inferiornost današnjih političara, koji niti imaju ozbiljniju strategiju u vođenju zemlje niti imaju ozbiljniji kapacitet da budu vođe.
Tekst je prvobitno objavljen 12.4.2019.
