Jedva da je CRO pravosuđe dospjelo odrediti jednomjesečni istražni zatvor bivšem predsjedniku uprave Hrvatskih cesta (HC) Josipu Škoriću (HDZ), njegovu bratiću Zoranu Škoriću, direktora Osijek Koteksa, te direktorici Structiva Sandi Bajtl – ulisičenima u subotu 21. rujna 2024. pod sumnjom za namještanje milijunskih poslova, primanje i davanje mita – Uskok i policija samo su dva dana kasnije munjevitom akcijom bili priveli istražnom sucu i HDZ-ova saborskog zastupnika i gradonačelnika Otoka u Slavoniji Josipa Šarića, osumnjičenoga da je peglanjem službene kartice prepeglao u svoj džep više od 33.000 javnih eura.
Policija je Šariću – koji je tjedan ranije “ničim izazvan” (?!) napustio Hrvatski sabor i podnio ostavku na gradonačelničku dužnost, gdje je u 30 godina uzastopnih mandata već bio pustio korijenje – pretražila službene prostorije, automobil i obiteljsku kuću te odvezla pun kombi zaplijenjenoga navodno dokaznog materijala.
Za razliku pak od uhićene trojke – kojoj su također pretraženi domovi i poslovne prostorije na području Zagreba, Osijeka i Vukovara zbog navodna kriminala u HC-u, neusporedivo većeg od ovoga u Otoku, bivši gradonačelnik Josip Šarić ispitan je i pušten braniti se sa slobode. U oba se slučaja javnost čudi i sumnja u to da su rečene HDZ-ove uzdanice na istaknutim državnim poslovima unaprijed obaviještene o predstojećem uhićenju, s preporukom da unaprijed podnesu ostavke i time aboliraju vladajuću stranku od suodgovornosti i sramote.
Osobito su oporbeni političari jedva dočekali novi povod za opandrčiti drvljem i kamenjem po ZNA SE opciji, jedinoj među cca 170 registriranih političkih stranaka u Bijednoj Našoj pravomoćno osuđenoj za pljačkanje vlastitog naroda.
Glavni državni odvjetnik
Već godinama – pojačano nakon bijega u inozemstvo, uhićenja i suđenja za kriminal bivšem šefu stranke i premijeru Ivi Sanaderu – HDZ slovi kao organizirana kriminalna organizacija, čiji članovi i na najvišim javnim i upravnim dužnostima u monopolističkim državnim poduzećima bezočno kradu milijunske svote novca, korumpiraju etc. radi osobnog i bogaćenja svoje rodbine, prijatelja, suradnika… Samo je u drugom premijerskomu mandatu Andreja Plenkovića smijenjeno pod kojekakvim izgovorima 30 ministara (npr. Darka Horvata je policija u praskozorje izvukla iz kreveta), protiv nekih se još i dan-danas razvlače sudski postupci.
Novoizabrani je glavni državni odvjetnik Ivan Turudić – HDZ Plenkovićev virovitički, je li, “adut iz rukava” – kazao Novoj TV u povodu najnovijeg uhićenja četvero HDZ-ovih navodno dugoprstića, “zaigranih” preko svake mjere: “Bit će toga još.” Iz njihove pak stranke šturo reagiranje tipa “neka institucije rade svoj posao, to je dokaz neovisnosti pravosuđa i toga da nije pod utjecajem HDZ-a, odnosno da ni u vladajućoj stranci nema nedodirljivih”. E sad, je li netko iz DORH-a obavijestio HDZ-ove politički već iskorištene, pa otpisane članove da prije uhićenja podnesu ostavke, čime će se umanjiti politička šteta za stranku?
Novoustoličeni šef DORH-a neposrednom Plenkovićevom inicijativom Turudić tvrdi da ništa ne zna o tomu, pa ostaje sumnja da je zakonski inkriminirano tzv. curenje informacija iz sustava progona kriminala sada preusmjereno iz medija u vladajući politički vrh RH, odnosno da se trag novca prepravilo – u trg ostavki.
Umjesto otkrića javnog lopovluka tragom novca, u čemu su upravo mediji do sada igrali ključnu ulogu i prisiljavali tzv. mainstream politiku, policiju i pravosuđe da reagiraju uhićenjima i suđenjima – kolateralno i ostavkama osumnjičenika – slučajevi u HC-u, Osijek Koteksu, Structivu i Otoku sada usmjeravaju reflektore javnosti na sumnju u to da strogo pov. informacije iz istraga cure iz povjerljivih izvora u sustavu progona prema političkom vrhu države. A taj ih selektira, je li, kriterijem tzv. manje političke štete i unaprijed uvjetuje ostavke skorašnjih uhićenika, pa…
HDZ Plenkovićevo prije par mjeeci arogantno i uporno forsiranje baš Ivana Turudića za šefa DORH-a, čovjeka kompromitiranog bliskim odnosima s visokopozicioniranim likovima u HDZ-u i prijateljevanjem sa Zdravkom Mamićem, osuđenim za kriminalno izvlačenje više od 100 milijuna eura iz GNK Dinama, označeno je u medijima/javnosti kao HDZ-Plenkovićevo postavljenje svog pouzdanika na poziciju glavnoga državnog arbitra, koji će ubuduće (u ZNA SE čijem interesu?) odlučivati koga, kada i zašto od “naših” (ne) treba progoniti za notorni lopovluk i time (ne) mutiti političku vodu. Osobito uoči izbora.
HDZ i Plenković su nedavno dobili parlamentarne i europarlamentarne izbore, pa glede&unatoč mogu biti mirni sljedećih četiri godine mandata, ali još nisu izboksali predsjedničke i na proljeće 2025. lokalne/regionalne, tako da politička opcija i njezini prvaci moraju itekako paziti na tzv. nultu stopu tolerancije kriminala i bilo kakvih zastranjivanja u HDZ-u. I tu je, je li, Turudićeva uloga od iznimno velikoga, ako ne i presudnog značenja, pa njegova najava (“bit će toga još!”) DORH-ova i policijsko-pravosdnog treniranja strogoće – “bez obzira o komu se radi, pred zakonom su svi jednaki” – može značiti svašta i ništa.
Je li pak glavni državni odvjetnik Turudić svjetan toga tko ga je, kako i zašto bio nedavno u vrlo rovitim okolnostima ustoličio na tu jako osjetljivu dužnost – Šeksova tipa identificirati, locirati, uhititi i transferirati? – pa je spreman odužiti se mecenama za iskazanu “ljubav”, stvar je njegove svijesti i savjesti, ali i polit-pravosudne pragme koja, brat-bratu, iritantno škripi u Bijednoj Našoj već punih tri desetljeća.
Donedavnog se HDZ-ova gradonačelnika Otoka sumnjiči da je godinama „nezakonito“ trošio gradski novac tako što je službenu karticu koristio u svoje i privatne svrhe članova obitelji, za putovanja, smještaj u hotelima, trošenje u restoranima, trgovinama, čašćenje prijatelja i drugih osoba… Tog se Šarića tereti i za kazneno djelo zloupotrebe službenog položaja i ovlasti, jer je i time nanio veliku štetu Otoku i gradskom proračunu.
U slučaju pak bivšega HC-ova čelnika Josipa Škorića – koji je pobrzao s napuštanjem Hrvatskog sabora i unosne/utjecajne pozicije HDZ-ovoga “gazde” hrvatskih cestovnih prometnica prije no što će ulisičen biti, je li, pospremljen u jednomjesečni istražni pritvor – te njegova bratića Zorana Škorića i Sande Bajtl, radi se o terećenju za milijunsko zamračivanje javnog novca za što je otočki Josip Šarić tek – mala beba. Škorić i dvoje cimera sada u istražnoim pritvoru navodno su namještali poslove HC-a vrijedne čak cca 10 milijuna eura.
Zamračeno 10 milijuna eura
Uskok je priopćio kako je pokrenuo istragu “nakon“ policijske kaznene prijave i izvida tzv. poreznog Uskoka te nakon krim-ispitivanja zatražio jednomjesečni istražni pritvor za svih troje osumnjičenih. Bivši direktor HC-a, prvooptuženi, navodno je drugooptuženom bratiću Zoranu te trećeoptuženoj Bajtl namjestio unosne zarade na cca 10 milijuna eura vrijednoj rekonstrukciji državne ceste 51 od Baćinog Dola do Rešetara i postavljanju bukobrana na osječkoj obilaznici, a ovi su mu se navodno revanširali obnovom obiteljske kuće u Osijeku, vrijednom više od 50.000 eura, te luksuznim Audijem, vrijednim cca 70.000 eura. Josip Škorić, koristeći svoje šefovske ovlasti u HC-u, omogućio je brzinsko provođenje tzv. javne nabave u kojoj su vrijedni poslovi dodijeljeni dvjema tvrtkama, čiji direktori sada sjede u istražnom zatvoru.
No indikativno je da je gotovo neznatan slučaj kriminala u slavonskom Otoku prema tom HC-ovom pobudio u HDZ-u, pa i u medijskom prostoru Bijedne Naše, neusporedivo veću pozornost, iako se u oba zapravo radi o odavna već poznatom javnosti, pravosuđu i politici klasičnom obrascu masovna “domoljubnog” pljačkanja javnog dobra. Od ratnog proifiterstva 1991. i kasnijih godina do kriminalne tzv. Pretvorbe “društvenog/ničijeg” vlasništva u privatno prvih domaćih i već znanih stranih milijunaša.
Koji su se neometano od vladajućih opcija tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene (sic transit), debelo omastili/potkožili masovnim uništavanjem i rasprodajom za kikiriki tzv. socijalističkih mastodonata: tvornica u kojima su zarađivale obiteljski kruh stotine tisuća radnika, brodogradilišta, PIK-ova, banaka, telekomunikacija, energetike, hotela i kampova, trgovine, prometnica… Od treće na karti industrijski srednjerazvijenih u Europi, agrarno i proizvodnjom hrane samodostatnih zemalja, Bijedna je Naša tom “domoljubnom” pošasti pretvorena u samonedostatni kapitalistički bantustan u kojemu politički neostrašćen, a radišan čovjek više ne može živjeti.
U razvojnoj fenjerašici EU-a i kroničnoj ovisnici o bruxelleskim fondovima solidarnost, što je sramota za svekolikim potencijalima bogatu Hrvatsku, plaće su upola niže od Unijina prosjeka, a mirovine triput niže, pa ti vidi čija mati crnu vunu prede, odnosno tko, kako i zašto upravlja zemljom u kojoj su hit-moda “domoljubno-vjerska” prenemaganja, daleka prošlost i osvetničko-ratni bubnjevi u duboko podijeljenom društvu. Zato se u samo desetak prošlih godina iselilo iz tako trknute države pola milijuna mahom mlađih, obiteljskioh ljudi u najboljoj radnoj i fertilnoj dobi, a na njihova se mjesta useljavaju migranti iz dalekih azijskih zemalja.
Prisiljeni su raditi za bagatelu u često neljudskim uvjetima. Samo je ove godine izdano 172.000 radih dozvola. Istodobo, godišnje se u RH rađa cca 2500-3000 djece manje od broja umrlih, pa… Lopovluk u zemlji, neizvjesnost, nepravda, podjele i politički isprovocirana nesloga glavni su razlozi iseljavanja. Stanje dijametralno Plenkovićevim neosnovanom papagajenju – zbog porasta kreditnog rejtinga kriterijima agencija Fitch i Standard&Poor’s, koji se rejting nije odrazio na porast plaća i mirovina koje ne mogu parirati dnevnom porastu troškova života, sic transit – kako se “u Hratskoj bolje živi no ikad prije”.
On, istina, bolje živi no ikad prije, jer si je nedavno povećao plaću za čak 2500 eura (na neki cent niže od 6000 eura), plus domaće i inozemne dnevnice, plus cca 200 eura na osnovi niže stope poreza na dohodak, plus gotovo udvostručenje koeficijenta, plus… I bolje živi no što su mu ikad živjeli roditelji intelektualci, pouzdanici tzv. socijalističkog mraka (majka vojna liječnica JNA, otac sveučiliši profesor). Zadnja dva slučaja uhićenja HDZ-ovih političkih uzdanica zapravo nikoga više ne mogu iznenaditi, pa ni to da se HDZ-ov zastupnik Josip Škorić bio maknuo iz Hrvatskog sabora baš prije no što će biti ulisičen priveden istražnom sucu. Oslobodio lik brige i Mandatno-imunitetno povjerenstvo, i sve to nije po uputstvu HDZ-ova Big Brothera?!
“Nemojte mi postavljati tako glupo pitanja o tomu je li naša stranka nekog natjerala na ostavku!” – ljutito je na presici bio odbrusio HDZ-ov ministar mora, prometa i infrastrukture te vladin potpredsjednik Oleg Butković novinarki Nove TV Marini Brcković u povodu policijskog potupanja protiv njegova stranačkog kolege i čelnog suradnika u HC-u. Bahati arogant iza kojega stoji niz afera u resorima za koje je bio odgovoran u mandatima Andreja Plenkovića nije kompetentan, kamoli pozvan ocjenjivati je li neko novinarsko pitanje glupo ili nije. I da jest, a ovo nije bilo glupo, on je zakonski, politički i moralno, morao odgovoriti na svako novinarsko pitanje, jer je to pitanje u ime i u interesu javnosti koja ga plaća i trpi trenutno na vlasti.
“S obzirom na ovaj čudan splet okolnosti da su i jedan i drugi (uhićeni HDZ-ovc, op. a.) dali otavku prije uhićenja”, glasilo je novinarsko pitanje, “jesu li ih u HDZ-u najterali na to?“ Ocijenivši pitanje glupim, Butković je nastavio ljutito: “Da je stranka natjerala nekoga da dâ ostavku, molim vas?! Ne mogu to komentirati, jer to ne mogu ni zamisliti.”
No itekako to mogu zamisliti oporbeni saborski zastupnici koji uopće ne sumnjaju u tzv. curenje informacija iz strogo pov. istrage prema HDZ-vladinom vrhu i subverzivno režiranje cijeloga tog krimi igrokaza za koji nije izvjesno kako će završiti. Jer premijer Plenković, koji se također voli igrati (sic transit) novinarskog znalca, medijskog urednika i analitičara tzv. teorija zavjere u žurnalističkim redovima protiv sebe i “svoje” vlade, te ne propušta na presicama, onako von oben (otac Mario, sveučilišni profesor, bio mu je komunikološki uzor) učiti novinare o tome što (ni)su teme i kako o njima (ne) pisati.
Neki u Remetinec, neki na slobodu
Glede&unaroč, Plenković nije bez veze nedavno izboksao tzv. zakon AP radi strogog kažnjavanja tzv. curenja informacija u medije, jer “novinari moraju poštivati presumpciju nedužnosti (nitko nije kiv dok mu se sudski ne dokaže krivnja, op. a.) svakoga u istrazi do pravomoćne presude, a ne razapinjati ga u javnosti i osuđivati prije sudskog pravorijeka”.
“Potpuno je jasno da su Josip Šarić i Josip Škorić ranije znali da će biti uhapšeni, pa su po političkoj naredbi dali ostavke kako ih se ne bi povezivalo s Andrejem Plenkovićem i njegovom vladom”, tvrdi saborska zastupnica Sandra Benčić (Možemo!). “Potpuno je jasno da je Plenković postavio pravilo – može uhićenja, ali ne dok su na dužnosti (Šarić je dao ostavku u HDZ-u, ali ne na unosnu gradonačelničku dužnost, op. a.), jer premijer na taj način kani riješiti problem korupcije u HDZ-u. Rješava ga ada tako da informacije o trenutku uhićenja dolaze ranije, ne znamo točno od koga u HDZ-u, a onda to aznaju ljudi koji trebaju dati ostavke. Daju ostavke, pričekaju uhićenje i neki idu u Remetinec, a neki drugdje. Je li normalno da nas HDZ obavještava o toku istražnih radnji?!”
Otkako je krvavim bratoubilaačkim ratom upokojena bivša država tzv. bratskih jugoslavenskih naroda i narodnosti – koji, srâm ih bilo, nisu bili dovoljno savjesni, zreli ili što već za sačuvati vrijednosti koje im je Maršal povjerio pod oznakom “zjenice oka svoga” – ekonomski samonedostatni RH-bantustan ogrezao je u kriminalu mafijaškog tipa, “domoljubnom” grabežu tipa korupcije, nepotizma, rodijačkog ortakluka, kupoprodaje radnih mjesta političkom iskaznicom, vjerskim prenemaganjem da je i Onomu gore već puna aureola njihovih grijeha… I kaže vrli HDZ-ov izabranik na mjestu šefa DORH-a o uhićenjima: “Bit će toga još!”
Pa, hajde, živi bili… Novinarima, je li, neće uzmanjkati posla, a politička će oporba opet zakratko imati na čemu brusiti “poštenjačke” jezike.
