Nakon zajedničkog blagdanskog ručka šire obitelji, i popodnevnog dolaska prijatelja na kavu i kolače, te nakon što su moji najmlađi gosti iscrpili sve poznate predmete u mom stanu kojima su se mogli poigrati, sjetila sam se (ponovno) što će zaokupiti njihovu pažnju. Čarobne knjige!
Naime, postoji jedna posebna polica u mojoj vitrini za knjige, na kojoj se, stisnute u kut i naslonjene na tvrdo ukoričene i stabilne knjige o kavi i parfemima (dar neke nakladničke kuće koje još zadržavam više zbog lijepog dizajna korica knjiga nego zbog sadržaja), nalaze tri knjižice pjesama za djecu. Male su i tanke. Različitih su formata i veličina pa teško same, lijepo i uspravno, stoje na polici. Od čestog listanja, sve tri su već odavno okrznute na krajevima koricama. Ima, u toj istoj vitrini, doduše i još nekoliko slikovnica i novijih knjižica pjesama za djecu koje sam kupovala tijekom cijele godine na sajmovima knjiga kako bi ih mogla prigodno poklanjati nećacima i djeci mojih prijatelja, uporno misleći da će one donekle zamijeniti, u njihovim životima, ove moje tri knjige! Jer ove tri knjige ne mogu pokloniti; one su dio mene – dio vječnog djeteta koji svi imamo u sebi bez obzira na godine starosti, i od njega se ne razdvajamo. Te čarobne knjige pjesama za djecu, koje vam želim toplo preporučiti, su: „A“ Božidara Prosenjaka (Karlovac, 1980), „Ja i klinci ko pesnici“ Milovana Vitezovića (Beograd, 1971) i „C Ciklama“ Dženana Salkovića (Mostar, 1987 ?). Sva trojica autora su, svaki u svoj sredini, sigurno dobro poznati čitateljima, ali neka ovo bude mali podsjetnik – putokaz za čitatelje ovog Kutka iz onih „drugih sredina“. Jer sve tri knjige to zaslužuju.
Hm, tek sam sada, navodeći ih ovako zajedno u ovom tekstu, primijetila da knjige i autori pripadaju (tada nisu) i različitim državama.
Bez obzira na uzrast mojih malih posjetitelja (a kretalo se to od jedne do sedam-osam godina), uvijek se prema toj polici prilazilo sa poštovanjem. Ostale knjige i slikovnice djeca su mogli uzimati sami. Znali su da im je dozvoljeno listanje do mile volje, bez obzira što je često dio stranice ostajao trajno zalijepljen za male prstiće. Ali ove tri knjige imale su drukčiji tretman, čak i za njih. U njih se upiralo rukicama, tražilo da ih ja uzmem i da im čitam. Shvatila sam kako djeca mogu brzo naučiti vrednovati stvari ako ih strpljivo, i sa razlogom koji je i njima prihvatljiv, usmjeravamo.
Dodatnu važnost tim knjigama sa posvetama, davalo je i dječje pitanje „A jesi li ti znala ovoga čovjeka koji je ovo napisao? Je li on bio tvoj prijatelj kada ti je poklonio knjigu?…“
Više je to bila konstatacija nego pitanje, jer oni znaju već odgovor (rečeno im je svaki puta kada čitamo), ali djeca su mudra i žele mene nagraditi za trud; znaju da ja volim kada me to pitaju, i kada ponosno mogu kazati: Da, to je moj prijatelj!
Iz moje velike ljubavi prema mojim najmlađim prijateljima, kojima sam svojim glasom uspješno prenosila dječje stihove mojih prijatelja, razmišljala sam da i sama napišem neku dječju pjesmu. Ali nije to, niti izdaleka, tako jednostavno kako se čini. Dobra dječja poezija treba zadovoljiti razumijevanje i kriterije svih uzrasta. To treba biti dobra pjesma i djeci kojoj čitate, ali i vama koji je čitate. Ista pjesma malu djecu treba nasmijati i zabaviti, malo veću djecu zabaviti i nečemu naučiti, a nas odrasle oduševiti jednostavnošću i lucidnošću. Ta ista djeca trebaju je pamtiti, i čitati je ponovno svojoj djeci, kada odrastu.
Takve dječje pjesme treba znati napisati!
BOŽIDAR PROSENJAK (*)
A
tata mama
učili su
malo dijete
neka kaže
a
učili ga
djed i baka
a a a
učili ga stric i ujaci
leci leci
a
a on lijepo
jedno veče
sam od sebe
reče
b.
KRILATO DIJETE
tko sve ima krila
pitala drugarica
mi se brzo sjetili
avion ptica jedrilica
samo jedno dijete
tvrdoglavo bilo
kaže da i ono
ima jedno krilo
đaci mu se smijali
dobio jedinicu
pravo mu i bilo
sad mu suze padaju
sa lica u krilo.
(*) Božidar Prosenjak, rođen 1948g. U Koprivnici (Hrvatska) . Autor velikog broja knjiga za djecu i odrasle. Piše poeziju i prozu. Najveći književni uspjeh roman za djecu „Divlji konj“. Navedene pjesme su iz njegove prve zbirke pjesama „A“.
DŽENAN, ĐANI, SALKOVIĆ (*)
C CIKLAMA
Jedna mala C- ciklama
Jako jako sama
Sjela na sred seoskog puta
Strašno strašno ljuta.
Ljutila se C-ciklama
na dosadnu kišu
I htjela da sutra
o tome novine pišu.
Al umjesto da sretna
sutra na suncu blista
ona je dobila upalu pluća
s obje strane lista.
Jedna mala C-ciklama
jako sama
i dok pije čaj od šipka
kiša i dalje pada
STRAŠNI KUMULONIMBUS
U ljetnom vrelom danu
Čudesnim nebeskim žarom
Zavoljela se dva oblaka
Nad Mostarom.
U dvanaest i deset ljubav je postala čvršća
I veze mnogo jače
I nisu krili jedan drugom
Šta ovo popodne znače.
U jedan sat već se
Znala istina cijela
Spojila su se javno
Dva kumulusa bijela.
U dva i po tačno
Nastade pravi džumbus
Čim se rodi strašni
KUMULONIMBUS!
U pet do tri ode
Prijetnja, oluja i snaga
Od oblaka i ljubavi
Ne osta, ama, baš ni traga.
A strašni kumulonimbus
Sjeo na prvi autobus
I na vrućem limenom krovu
Otplovio u Cista Provu!!!
(*) Dženan, Đani, Salković (Mostar, 1945 – 1989.) Po profesiji liječnik – otorinolaringolog, po vokaciji muzičar i pjesnik, po strasti pilot (kao pilot je tragično i preminuo). Navedene pjesme su iz njegove zbirke pjesama „C Ciklama“. Nažalost nemam informaciju koliko zbirki pjesama je točno objavio.
MILOVAN VITEZOVIĆ (*)
KADA SE PRVI PUT LJUBI
Tek zacepte ti grudi,
Kako i ne bi?
Kao kad kiša pljusne,
Kad se prvi put ljubi,
Pitaš se u sebi:
Šta rade usne?
Šta rade zubi?
Prvi poljubac uvek ide,
Sa prvom zamršenom kosom.
Tada se pitaš da li smeš,
Pa misliš da te svi vide
I uopšte ne znaš šta ćeš
Sa nosom?
Poljubac daš mi. Poljubac dam ti.
Lice se zažari i zaplamti
I neka zebnja uđe ti u kosti,
Posle se pamti,
Posle se pamti,
Do večnosti.
TUGA
Tuga je kad suza uđe ti u oko,
Tugu na putu valja zaobići,
Tuga je peti se na drvo visoko,
A ne znati kako možeš sići.
(*) Milovan Vitezović (Vitezovići kod Kosjerića,1944)) je srpski pisac, profesor i scenarista. Piše pjesme, romane, eseje, kritike, aforizme, filmske i tv scenarije. Objavio je više od četrdeset knjiga u preko sto pedeset izdanja; zastupljen je u preko pedeset antologija srpske i svjetske poezije, proze, književnosti za djecu, aforizama, fantastike i televizijskih drama.
