Foto: Privatna arhiva/DŽ.Radončić
Porodilje u Bosni i Hercegovini imaju višestruko različit položaj i prava. Variranja u položaju i pravima zavise od mjesta prebivališta i od toga jesu li zaposlene ili ne, i ako jesu u kojem sektoru rade.
Trudnoća i majčinstvo su izuzetno ranjiv period za majke općenito, a naročito zaposlene majke i njene porodice. Očuvanje zdravlja i dobrobiti trudnica i porodilja i njihova zaštita od diskriminacije na poslu, neizostavan je preduslov postizanja istinske ravnopravnosti (jednakosti mogućnosti i tretmana) muškaraca i žena na poslu i omogućavanja radnicama i radnicima da odgajaju djecu u sigurnim uslovima. Odgovarajuća zaštita trudnica i porodilja je imperativ stabilnog i prosperitetnog društva. Podsticaj za to može poticati iz razumijevanja značaja zaštite ljudskih prava i osiguranje ravnopravnosti žena i muškaraca, a može poticati i iz vlastitog nagona za (samo)održanjem određenog društva, kroz takozvane pronatalitetne politike, radi osiguranja funkcionisanja svih sistema datog društva, prvenstveno obrazovnog, socijalnog, zdravstvenog i penzijskog.
Porodilje u Bosni i Hercegovini (BiH) imaju višestruko različit položaj i prava. Variranja u položaju i pravima zavise od mjesta prebivališta i od toga jesu li zaposlene ili ne, i ako jesu u kojem sektoru rade. Iako se položaj porodilja može analizirati kroz prizmu različitih prava, u fokusu ovog teksta je pravo na porodiljsku naknadu – pravo koje ima za cilj obezbijediti materijalnu sigurnost majke i djeteta.
Posljednji dostupni izvještaji o stanju ljudskih prava u BiH pokazuju da nema odgovarajućeg napretka u ostvarivanju stvarne ravnopravnosti muškaraca i žena na tržištu rada. Evidentni su slučajevi davanja otkaza trudnicama, a žene koje rade u „sivoj ekonomiji“ nisu integrisane u formalno tržište rada. Ima pokazatelja da žene nisu jednako plaćene za isti rad, a u BiH, prvenstveno u Federaciji BiH, nije uspostavljen jednak sistem zaštite prava žena koje koriste porodiljsko odsustvo, što se odnosi i na naknade za vrijeme porodiljskog odsustva. Tretiranje porodiljskih naknada kao socijalnih davanja, neminovno dovodi do lošijeg i raznolikijeg položaja žena/porodilja, u državi koja ima jednu od najnižih stopa zaposlenosti u regionu i jednu od najnižih stopa učešća žena na tržištu rada.
Pravo na novčanu naknadu radi porodiljskog odsustva ima za cilj da osigura da žena može održavati sebe i svoje dijete u odgovarajućim zdravstvenim uslovima i uz odgovarajući životni standard. Novčane naknade za porodiljsko odsustvo imaju za cilj da nadoknade dio prihoda izgubljenog zbog prekida ekonomskih aktivnosti žene.
Dok Konvencija Međunarodne organizacije rada br. 183 navodi da novčana davanja ne bi trebala biti manja od dvije trećine zarade žene prije odlaska na odsustvo, Preporuka br. 191. podstiče povećanje naknade do punog iznosa prethodne zarade. Revidirana Evropska socijalna povelja, usvojena pod okriljem Vijeća Evrope, također posvećuje pažnju i zaštiti statusa žena majki u i van radnog odnosa, u cilju obezbjeđenja odgovarajućeg životnog standarda tokom njege i odgoja djeteta. Budući da je svrha porodiljske naknade obezbjeđenje dovoljno sredstava za život majke i djeteta, tako da majka ne mora raditi, ocijenjeno je da taj nivo mora biti ili u visini plate majke ili u iznosu približnom tome. Evropski Komitet za socijalna prava smatra da su adekvatne naknade one koje iznose najmanje 70 posto prethodne plate majke (osim ukoliko se radi o veoma visokim platama).
Pravo na porodiljske naknade nije jedinstveno regulisano u BiH, jer je oblast zaštite porodice i djece u nadležnosti entiteta i Brčko distrikta BiH. U Federaciji BiH nadležnost dijele entitet i kantoni, na način da se na federalnom nivou utvrđuje zakonski okvir, a na kantonalnom nivou se usvajaju propisi kojim se detaljnije uređuju i provode ova prava. Budući da kantonalni propisi nisu međusobno usklađeni, položaj porodilja se značajno razlikuje zavisno od toga na teritoriji kojeg kantona porodilja ima prebivalište. Složeno administrativno-teritorijalno uređenje države i ustavna podjela nadležnosti dovela je do toga da u BiH postoji dvanaest različitih režima uređenja prava na porodiljske naknade: u Federaciji BiH 10 kantonalnih režima, te po jedan u Republici Srpskoj i Brčko distriktu BiH.
Brojne kampanje i protesti u proteklim godinama su imali za cilj donošenje nove regulative o porodiljskim naknadama, koja bi bila jedinstvena za sve žene u Federaciji BiH, sa konkretnim zahtjevima da se usvoji Zakon o zaštiti porodice sa djecom na federalnom nivou, izmjeni Zakon o radu FBiH, eliminiše diskriminacije porodilja po različitim osnovama, te osnuje Federalni fond za isplatu porodiljskih naknada. Javni zahtjevi za ukidanjem različitog tretmana porodilja i podizanja pitanja naknada porodilja sa nivoa kantona na nivo Federacije su odavno upućivani kreatorima politika, ali tek odnedavno su takvi zahtjevi naišli na pozitivan odgovor, makar to bilo i djelomično, i to usvajanjem Zakona o materijalnoj podršci porodicama sa djecom FBiH.
Napori Federalnog ministarstva rada i socijalne politike su prepoznati i pohvaljeni u Godišnjem izvještaju Institucije Ombudsmena za ljudska prava BiH za 2021. godinu, u kojem se ističe se kroz inovirana zakonska rješenja uspostavlja socijalno pravičniji i fiskalno funkcionalniji sistem zaštite porodica sa djecom, kroz ostvarivanje dva prava – prava na dječiji dodatak i prava na novčanu pomoć porodilji koja nije u radnom odnosu, ukidanjem diskriminacije na osnovu mjesta prebivališta.
Zakon o materijalnoj podršci porodicama s djecom u Federaciji Bosne i Hercegovine, uredio je pravo na novčanu pomoć za nezaposlene porodilje. Visina novčane pomoći nezaposlenoj porodilji isplaćuje se u visini od 55 posto najniže plate u Federaciji BiH i to je minimalni iznos koji će nezaposlenoj porodilji biti isplaćen, a kantonima je prepušteno da u skladu sa svojim finansijskim mogućnosti povećavaju iznos porodiljskih naknada. Shodno obavezi usklađivanja kantonalnih propisa sa federalnim zakonom, kantoni su usvojili izmjene i dopune relevantnih propisa o socijalnoj zaštiti i zaštiti porodica sa djecom, kako bi uskladili regulativu porodiljskih nakanda za nezaposlene majke. Bez obzira što je federalni zakon uspostavio minimalni iznos koji je trebao doprinijeti usklađivanju visine naknada za nezaposlene porodilje, kantonalni propisi opet pokazuju određene neujednačenosti u pristupu, zavisno od političke volje, strateške opredijeljenosti, pronatalitetne politike, ekonomske snage kantona i ostalih značajnih faktora. Ipak, zagarantovan je minimalni iznos za sve nezaposlene porodilje, koji je koji je u martu 2022. godine iznosio 298,65 konvertibilnih maraka mjesečno i u tom smislu je postignut napredak.
Što se tiče zaposlenih porodilja, naknada plate porodilji za vrijeme dok odsustvuje s posla radi porođaja i njege djeteta će se nastaviti isplaćivati u skladu s kantonalnim propisima iz oblasti socijalne i dječje zaštite, do donošenja posebnog propisa u skladu s odredbama Zakona o radu, kojim će se ovo pravo reintegrisati u sistem prava iz radnog odnosa i socijalnog osiguranja, a najkasnije do tri godine od dana stupanja na snagu ovog zakona. Dotad, načelno rješenje pruža jedinstvenu propis – Zakon o radu FBiH, koji ipak ne uređuje potpuno ovo pitanje, nego propisuje da za vrijeme korištenja porodiljskog odsustva, radnica ima pravo na naknadu plate, u skladu sa posebnim propisom. Taj posebni propis je federalni Zakon o socijalnoj zaštiti, koji predviđa pravo na porodiljsku naknadu, ali prepušta kantonima da bliže urede uslove, način, postupak, organe i finansiranje tih prava. Ovo znači da je za svaku zaposlenu porodilju relevantan propis kantona na čijem području ima prebivalište i to, u pravilu, prebivalište određenog trajanja. Pored ovog prava, radnici se može isplatiti i razlika do pune plaće na teret poslodavca, dakle, to je diskreciono pravo i mogućnost izbora poslodavca, ne obaveza. Diskrecija se naročito široko koristi u privatnom sektoru, pa je isplata razlike do pune plate prepuštena volji poslodavca, dok je u javnom sektoru to pitanje većinski uređeno kolektivnim ugovorima. Ovo vodi potencijalno različitom tretiranju zaposlenih porodilja zavisno od sektora u kojem su zaposlene
U Republici Srpskoj je integracija prava na porodiljske naknade u sistem prava iz radnog odnosa i socijalnog osiguranja već ostvarena, pa Zakon o radu predviđa da za vrijeme korištenja porodiljskog odsustva žena ima pravo na naknadu plate u visini prosječne plate koju je ostvarila u toku posljednjih 12 mjeseci prije počinjanja porodiljskog odsustva, a da se naknada mjesečno usklađuje sa rastom prosječnih plata u Republici Srpskoj. Zakon o o dječijoj zaštiti reguliše način isplate i refundacije naknade plate za vrijeme korištenja porodiljskog odsustva iz Javnog fonda za dječiju zaštitu, koji se finansira kroz sistem posebnog doprinosa za dječju zaštitu iz plata radnika i radnica. Zakonom o doprinosima RS, predviđa se izdvajanje obaveznog doprinosa za dječju zaštitu po stopi od 1,7 posto u odnosu na osnovicu koju čini ukupan prihod obveznika doprinosa na koji se plaća porez na dohodak.
Uočljiva su značajna odstupanja između entitetskih propisa u pogledu normativnog okvira, načina prikupljanja sredstava potrebnih za isplatu porodiljskih naknada, te isplate istih. Sredstva prikupljena na temelju doprinosa predstavljaju prihode Javnog fonda za dječiju zaštitu RS, na osnovu kojih se obezbjeđuje isplata porodiljskih naknada. Dakle, korisnici/korisnice prava na porodiljsku naknadu su ti koji finansiraju vlastita prava, za razliku od FBiH, gdje porodiljska naknada pada isključivo na teret kantonalnih budžeta, što za posljedicu ima različite nivoe zaštite porodilja, zavisno od ekonomske moći kantona.
Umjesto cvijeća, za Međunarodni dan žena u 2023. godini, od kreatora politka i vlasti na svim nivoima se i dalje zahtijeva unapređenje položaja porodilja. Ovi zahtjevi su dvostruki, sa jedne strane zahtijeva se izjednačavanje položaja porodilja, prvenstveno u Federaciji BiH, ujednačavanjem ili barem usklađivanjem visine naknade koje porodilje primaju i predviđanjem unificiranog rješenja za zaposlene majke. Sa druge strane zahtijeva se utvrđivanje adekvatne visine naknade, takve da obezbijedi održavanje dobrog zdravlja žene i djeteta, uz odgovarajući standard.
Nedostaje precizno određenje (životnog) standarda koji bi, za područje Bosne i Hercegovine, omogućio ocjenu adekvatnosti postojećih naknada, ali prisutni trend rasta potrošačkih cijena i troškova života (struja, zakupnine, etc.) zahtijevat će prilagodljiv sistematski pristup vlasti.
