Kako je grupa udruženja spriječila parlamentarnu diskusiju o Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama Republike Srpske?
“Iako je nacrt zakona usvojen jednoglasno, prijedlog da se teško ubistvo žene kvalifikuje kao femicid nije stavljen ni na dnevni red”, priča Tanja Vukomanović, poslanica u Narodnoj skupštini RS-a. Ona objašnjava kako je Vlada RS-a propustila mogućnost da u roku od šest mjeseci pripremi Prijedlog zakona koji bi dospio u parlamentarnu proceduru.
“Nikako ne mogu da razumijem kako bilo ko može da ima drugačiji pogled na nasilje. U ovom slučaju na nasilje nad ženama. Podržavali vi feminizam ili ne, nikako ne možete izbjeći činjenicu da su hiljade žene ubijene upravo zato što su žene i to se mora nazvati pravim imenom”, govori Vukomanović za Novosti. Po njoj, organizacije koje su se borile protiv usvajanja Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama, u kome se prvi put spominjao i femicid, ujedinilo je neznanje.
“Ovaj zakon štitio je porodicu, štitio je sve članove porodice, omogućavao policijskim službenicima da brže reaguju na terenu, bilo da je u pitanju nasilje nad muškarcima, ženama ili djecom. To što su žene u preko 90 odsto slučajeva žrtve i što broj slučajeva sa najgorim ishodom raste je činjenica. Sve je propalo navodno zbog navodne tradicije. Da li to znači da je nasilje nad ženama dio naše tradicije? Argument udruženja da će uvođenje riječi “femicid” u zakonodavstvo narušiti tradicionalnu porodicu je apsurdan. Mi ne uvodimo pojam femicida, femicid postoji, zvali ga tako ili ne. Ko god se bunio protiv ovog zakona jednostavno ne zna protiv čega se borio, a gore od galame onih koji su se bunili jeste ćutanje nadležnih u Republici Srpskoj. Ministarstvo porodice kao da ne postoji jer se ponaša kao da je nasilje nad ženama privatna stvar”, zaključuje Vukomanović.
Brankica Spasenić, novinarka portala Mondo BiH, ističe da su stavovi pojedinih udruženja iz RS-a u vezi sa terminologijom “rodni identitet” doveli do povlačenja zakona iz procedure.
“Uprkos namjeri i otvorenosti zakonodavca i dijela javnosti da se, na kraju krajeva, diskutuje i o pojmu roda, njegovoj definiciji, povlačenju paralele između pojmova pol i rod itd., stavovi predstavnika ovih, mahom tradicionalnih udruženja koja se bave pitanjima porodice i roditeljstva, tokom javnih rasprava pokazali su se potpuno isključivi, konzervativni i kategorični”, kaže Spasenić za Novosti.
Udruženja su nastojala da marginalizuju i obezvrijede važnost zakonskih izmjena kojima je pokušana što bolja zaštita žrtava nasilja u porodici u RS-u, koje su u 90 odsto slučajeva žene, između ostalog i kroz realizaciju hitnih mjera udaljenja iz stana, a koje bi na licu mjesta donosili policajci.
“Umjesto očekivanog unapređenja pravne regulative kroz uvođenje pojma femicida, kao najekstremnijeg oblika nasilja nad ženama zbog njihovog rodnog identiteta i uloge, Republika Srpska se čak vratila korak unazad jer je rodni identitet nedavno izbačen iz Krivičnog zakonika. Koliko je to porazno za žene žrtve nasilja dovoljno govori statistika. U RS-u godišnje se prijavi oko 1200 slučajeva nasilja u porodici u kojima su nesrazmjerno više žrtve žene”, zaključuje Spasenić.
Srđan Puhalo, socijalni psiholog, kaže da antirodne pokrete ujedinjuje protivljenje onom što nazivaju “rodnom ideologijom”. Preciznije, ujedinjuje ih neznanje da rod i pol nisu ideologija, nego fakti i termini koje precizirano koristi nauka.
“Tu je veoma važno objasniti da je izvor autoriteta antirodnih pokreta objašnjen tradicijom, tj. pretpostavkom da je negdje zapisano da postoje samo dva pola i da je to nepromjenjivo. Ujedinjuje ih otpor prema liberalizmu, prema onom što odstupa od binarnih, patrijarhalnih principa, a potom netolerancija prema tome i pokušaj da društvo vrate u vrijeme kada je takvo mišljenje bilo dominantno, pod parolom tradicije i porodice”, kaže.
U regiji je retorika antirodnih pokreta identična i praćena nacionalnim, vjerskim i religijskim konotacijama.
“Okupljaju se oko zanemarivanja onog što misle jedni o drugima mimo toga, a to je vidljivo u okupljanju koje organizuje Orban. Srbi, Hrvati i Bošnjaci tako zaboravljaju što su ratovali jedni protiv drugih, što su ubijali jedni druge, jer to ostave po strani pomoću ovih inicijativa”, ističe Puhalo.
Teorija zavjere o svjetskom planu uništavanja porodice za koju se antirodni pokreti navodno bore je plod neokonzervativizma u kome se afirmišu tradicionalne vrijednosti i tradicionalna porodica.
“U antirodnim pokretima misle da danas nije dobro i prirodno to što se dešava, jer se mora vratiti glas religije. S jedne strane, činjenica je da je porodica u krizi, ali ne zato što postoje rodni identiteti. Oni to banalizuju i daju jednostavna rješenja i koncepte, a tvrde da će sve biti drugačije ako se ukine pojam roda, pola, seksualnog identiteta. Riječ je o finoj koordinaciji vlasti, crkve i antirodnih pokreta”, kaže Puhalo.
Vlast je taj zakon predložila jer je BiH potpisnica Istanbulske konvencije pa ima obaveze prema tome. Da te obaveze ne bi bile ispoštovane, navodno su glasnogovornici naroda podigli glas protiv definicija roda, pola i seksualnog identiteta.
“Problem nije što se oni bune, nego to što vlast u RS-u bez ikakvog otpora prihvata sugestije, uvjerenja i stavove tih pokreta, a to je ono što ipak ne možemo nazvati argumentima”, govori Puhalo.
Odluka partija koje imaju vlast je da se prihvati prijedlog nevladinih organizacija i udruženja, jer vlast nije imala hrabrosti da bilo šta preduzme, smatra on.
“Vlasti to opravdaju činjenicom da se rod, pol i seksualni identitet ne štite ustavom, čime šalju jasnu poruku da rod, pol i seksualni identitet nisu primarno zaštićeni pri zaštiti ljudskih prava. Vlast jedva čeka da to ignoriše, prihvati kao nevažno, pod krinkom poštovanja slova zakona i ustava koji se predstavljaju kao nepromjenjivi”, zaključuje Puhalo.
Namjena, ili čak nenamjerna, netačna interpretacija roda, feminizma i LGBT pokreta okuplja zajedno sve antirodne pokrete, smatra Jelena Jevđenić, glavna i odgovorna urednica Impuls portala.
“Kao i u svim pokretima, tako i u antirodnim pokretima ne pokreće sve njih isti impuls. Mislim da postoje oni koje vodi mržnja i oni koje vodi strah. Jedni znaju šta rade, drugi ne baš, osim što sprovode, pravo vojnički, naredbe vođa, bez mnogo pitanja. Ono što je na prvu vidljivo je radikalna desničarska retorika, želja za kontrolom žena, naročito religija kao jedini ispravan način življenja, homofobija, u suštini, borba protiv ljudskih prava i sloboda, ali samo protiv onih koje njima ne odgovaraju. Nerijetko se služe spinovanjem, a to je baš bilo vidljivo dok je trajala hajka na novi zakon, koji zahvaljujući galami dvadeset ekstremnih desničarskih organizacija nije prošao u skupštinsku proceduru”, ističe Jevđenić.
Ona smatra da su crkva i vlast pokazale preveliku podršku udruženjima koja su propagirala neuvrštavanje femicida u Krivični zakonik. Čak je predsjednik RS-a Milorad Dodik u januaru na svom X profilu objavio da je “neprihvatljivo da se na mala vrata uvodi rodna ideologija” i da podržava organizacije koje su na krajnje bezobrazan način spinovale nacrt Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama, podsjeća Jevđenić.
“Crkva je uvijek bila zainteresovana za kontrolu nad ženskim tijelom, tako da je uloga crkve, nekad direktno, a često indirektno preko antirodnih udruženja, svakako bitna. Apostrofiraju krilaticu “tradicionalna porodica”, iako ne postoji definicija porodice kao takve, a takva krilatica je dobra za stvaranje panike u društvu. Vlast i crkva često je koriste u svojim izlaganjima protiv nepostojećeg neprijatelja”, govori Jevđenić i dodaje da je u patrijarhalnom društvu kontrola žene jedan od stubova koji ga održava.
“Nacionalistička podjela radikalne desnice nije više toliko jaka kao što je bila. Iako su ovi pokreti došli kod nas, nisu izvorno naš produkt, no vidljivo je kako su se brzo primili. Naše društvo je podložno zabranama, cenzuri, neprihvaćanju drugačijeg… Ekstremni pokreti rastu paralelno s ekonomskim krizama, to je jasno, a vlast, posebno kao što je naša, blagonaklono na njih gleda”, kaže Jevđenić.
No ovo je samo još jedna borba za branioce ljudskih prava i sloboda u BiH.
“Nije lako pregovarati s onima koji bi da nas vrate u srednji vijek, niti se izboriti s količinom dezinformacija koje uglavnom potiču na mržnju. U međuvremenu, vlast će da radi ono što najbolje radi, a to je da se fokusira na pljačku ove države i enormno bogaćenje, dok im ovakvi pokreti dođu kao korisni idioti”, zaključuje Jevđenić.
