Vrli Bibijev svijet

UHrvatskom saboru 24. ožujka održana je rasprava o konačnom prijedlogu Zakona o potvrđivanju sporazuma između Republike Hrvatske i Države Izrael o suradnji u području javne sigurnosti. Zakonom se proširuje ugovor koji su dvije države sklopile još 2009. u Jeruzalemu i koji je suradnju definirao uže od sadašnjeg, na područje “borbe protiv kriminala”.

Budući da se u međuvremenu “ukazala potreba za proširivanjem i produbljivanjem područja suradnje u borbi protiv kriminala i osiguranju javne sigurnosti”, Država Izrael je, navodi se u prijedlogu zakona, 2019. godine inicirala sklapanje Sporazuma “s ciljem jačanja suradnje uspostavljene Ugovorom”. Sporazum su u rujnu 2019. u Bnei Braku potpisali hrvatski Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović i tadašnji izraelski Ministar javne sigurnosti Gilad Erdan. U njemu se kao područja suradnje između ostalih navode i “javna sigurnost za vrijeme javnih događaja/velikih okupljanja”, “sprječavanje kriminala i delikvencije”, “istraživanje i obavještajni rad u području javne sigurnosti” te “zaštita kritične infrastrukture”.

U saborskoj raspravi zastupnik Zeleno-lijevog bloka Bojan Glavašević rekao je da se softver Pegasus koristio i u Hrvatskoj te da “ne možemo znati jesu li ga naše tajne služne zloupotrebljavale”. Zbog toga je, rekao je, “nužno jačati povjerenje u naše institucije”

U dokumentu se ne navode detalji suradnje, niti se o njima govorilo za vrijeme saborske rasprave, iako je francuska novinarska organizacija Forbidden News 2021. objavila saznanja o teškim zloupotrebama izraelskog špijunskog softvera Pegasus, odnosno nadziranju i vršenju pritiska na opozicijske političare, novinare i aktiviste. Primjerice, novinara Washington Posta Džamala Kašogija, kojega su vlasti Saudijske Arabije nadzirale koristeći se upravo Pegasusom, nakon čega su ga su ga njezini operativci ubili i raskomadali u ambasadi u Istanbulu 2018. godine.

Zakon je šest dana kasnije izglasan sa 131 glasom “za”, jednim suzdržanim i nijednim protiv. Za njega su glasali i članovi Zeleno-lijevog bloka unatoč tome što su prethodno uložili amandman koji vladajući nisu prihvatili, a u kojemu su tražili da se u zakon uvrsti obaveza provođenja “testa razmjernosti legitimnog interesa kojim se definira pod kojim se uvjetima vezanim za poštivanje ljudskih prava pojedina oprema i usluge mogu koristiti u Republici Hrvatskoj”. U obrazloženju su naveli kako je “opće poznato da Država Izrael razvija visoko sofisticiranu tehnologiju iz područja sigurnosti koja, ukoliko nije adekvatno regulirana nacionalnim zakonskim okvirom, može dovesti do ozbiljnih povreda ljudskih prava i zlouporabe”. Napisali su i da je “takvih primjera već bilo u nizu zemalja koje su koristile navedenu tehnologiju, uključujući i u članicama Europske unije”.

U saborskoj raspravi zastupnik Zeleno-lijevog bloka Bojan Glavašević rekao je da se softver Pegasus koristio i u Hrvatskoj te da “ne možemo znati jesu li ga naše tajne služne zloupotrebljavale”. Zbog toga je, rekao je, “nužno jačati povjerenje u naše institucije” uvrštavanjem amandmana kojim bi se u zakon ugradila obaveza provođenja testa razmjernosti, no to se nije dogodilo.

Iz samog teksta Sporazuma nije dakle jasno kakve se sve prakse njime ozakonjuju, no može se pretpostaviti da će jedno od područja suradnje biti zaštita granica. Izraelska kompanija Elbit Systems, primjerice, 2019. potpisala je ugovor s američkom Upravom za carine i zaštitu granica za osiguravanje jugozapadne granice SAD-a “izgradnjom integriranih fiksnih osmatračnica opremljenih radarima i monitorima”. Osim u SAD-u, izraelski “pametni zidovi” već se primjenjuju u sklopu rada evropske agencije za granice Frontex, a izraelska aeronautička kompanija IAI i francuski Airbus imaju s Frontexom ugovor i za usluge zračnog nadzora mora.

Džamal Kašogi kao osoba 2018. godine po izboru Timea (Foto: Twitter)

Budući da već desetljećima okupira palestinska područja Pojasa Gaze i Zapadne Obale, izraelski vojno-sigurnosni kompleks jedna je od najboljih, ako ne i najbolja adresa za razmjenu takvih znanja, iskustva i tehnologija. Palestinska okupirana područja svojevrsni su laboratorij na otvorenome za testiranje sigurnosnih inovacija prije njihove prodaje zainteresiranim vladama. Do prije dvadesetak godina konstantni nadzor, odnosno psihološka kontrola stanovništva tih područja provodila se fizički, kontinuiranim pretresima, racijama i ispitivanjima na graničnim prijelazima, a danas se ona provodi i uz pomoć tehnologije.

Organizacija Breaking the Silence, udruženje izraelskih vojnih veterana koji se protive okupaciji, svjedočila je prije dvije godine o korištenju tehnologije Blue Wolf za prepoznavanje lica, koja putem nadzornih kamera fotografira lica i pohranjuje ih u bazu podataka, zajedno s osnovnim informacijama o osobi i njezinom “sigurnosnom statusu”.

Osim vizualnog nadzora, izraelska vojska, odnosno služba za unutarnju sigurnost Šin Bet nadzire i sve telekomunikacije na palestinskim područjima, navodi portal Middle East Eye sa sjedištem u Londonu, koji je u travnju 2020., zajedno s nizom drugih organizacija i državnih institucija diljem svijeta bio meta hakerskog napada, po svemu sudeći izraelske kompanije Candiru.

Tijekom posljednjih godina objavljen je i niz istraživanja o tome kako su izraelske kompanije svoje proizvode prodavale stranim vladama koje su ih zloupotrebljavale, ali i kako je sama izraelska vlada te proizvode koristila za nezakoniti nadzor svojih građana uz pomoć Pegasusa, programa koji može hakirati bilo koji telefon i presresti bilo koju poruku prije njezine enkripcije.

Kompaniju NSO, koja je proizvela taj softver, osnovala su dvojica prijatelja nakon što su odslužila vojni rok, dok je treći partner vojnu službu odradio u vojnoobavještajnoj službi i stranoj obavještajnoj agenciji Mosad, jednako kao i većina članova istraživačkog tima NSO-a, u kojemu je kasnije radilo preko 700 ljudi.

Iako su proizvođači takvih tehnologija privatne firme, od samog osnutka države, navodi izraelski dnevnik Haaretz, sve su tamošnje vlade, bez obzira na njihovu ideološku orijentaciju, poticale i financirale vojno-sigurnosnu industriju, pa Izrael danas spada među najveće izvoznike oružja u svijetu. Ta se trgovina odvija pod nadzorom Ministarstva obrane, a s obzirom na to da svi izraelski građani moraju proći obavezan vojni rok, programeri i drugi stručnjaci u privatni sektor regrutiraju se u pravilu iz vojnog, gdje su prethodno stekli obuku, odnosno ekspertizu.

NSO je za prodaju Pegasusa dobio licencu Ministarstva obrane, pri čemu je u njoj, kao i u ugovorima o prodaji, specificirano da softver smiju koristiti samo policijske i sigurnosne službe, isključivo u svrhu borbe protiv kriminala i terorizma. Softver su kupili različiti autoritarni režimi, od saudijskog i emiratskog pa do vlada Poljske i Mađarske, za čime bi obično uslijedilo iznenadno poboljšanje diplomatskih odnosa Izraela i država kupaca.

Raspravljajući o zakonu o sigurnosnoj suradnji s Izraelom neki od naših saborskih zastupnika čudili su se činjenici da je Izrael taj koji je inicirao suradnju s Hrvatskom, ne znajući ili se praveći da ne znaju povijesnu činjenicu da Izrael već desetljećima svoje međunarodne odnose gradi uz pomoć onoga što Haaretz naziva “špijunskom diplomacijom”.

Dvije godine nakon što su kupili Pegasus, svoje su ambasade u Tel Avivu otvorili Ujedinjeni Arapski Emirati, Bahrein i Maroko, odnose s Izraelom poboljšala je i Saudijska Arabija, dok su mnoge druge države uzvratile pružanjem podrške Izraelu u Ujedinjenim narodima i drugim međunarodnim institucijama. Prodaja Pegasusa procvjetala je upravo u eri premijera Benjamina Netanjahua, za čije se dugotrajne vladavine intenzivirala kontrola vojnoobavještajnog aparata nad državnim institucijama, a srozao demokratski ustroj, koji se ovih dana pokušava obraniti masovnim protestima na ulicama.

Netanjahu i Trump 2020. (Foto: Wikimedia Commons)

U opsežnoj istrazi New York Timesa iz 2022. godine navodi se kako se Izrael već sredinom 1980-ih godina nametnuo kao jedan od vodećih svjetskih izvoznika oružja. To je, piše američki list, “kupilo dobru volju za Izrael od različitih vođa drugih država koji su na vojnu pomoć gledali kao na ključno sredstvo za očuvanje svoje moći”. Zauzvrat su glasale u korist Izraela u međunarodnim institucijama, a Ministarstvu obrane i Mosadu omogućile da njihove zemlje koriste kao baze za operacije protiv arapskih država.

U počecima razvoja kibernetičkog oružja, obavještajna Jedinica 8200 izraelske vojske počela je financirati privatne start-up kompanije, ali uz obavezu da za svaku prodaju stranim zemljama pribave izvoznu licencu Ministarstva obrane. Izraelska vlada mora dakle odobriti svaku prodaju nekoj stranoj državi, što joj omogućava da utječe na političke odluke tih zemalja.

Posljednjih godina zabilježen je niz primjera o tome do kakvih sve posljedica može dovesti takav oblik trgovine izraelskim špijunskim softverom, a jedan od prvih, koji se ticao Meksika, otkrila je institucija Citizen Lab Sveučilišta Toronto. Nakon što je kupila Pegasus kako bi ga upotrijebila protiv vođe narkokartela Sinaloa Joaquína Guzmána, meksička vlada prekinula je dugogodišnju praksu glasanja protiv Izraela na sjednicama UN-a, a u nizu propalestinskih rezolucija ostala je suzdržana. No kako se saznalo 2017. godine, meksičke vlasti uz pomoć Pegasusa hakirale su i račune opozicijskih političara, novinara i aktivista, a tadašnji glavni obavještajac Tomás Zerón de Lucio optužen je 2016. da je program koristio kako bi opstruirao istragu o masakru 43 studenata u Iguali 2014. godine. Zerón je 2019. pred optužnicom pobjegao u Izrael.

Citizen Lab zabilježio je potkraj 2021. i slučaj Poljske, za čiju su vladu dokazana najmanje tri slučaja špijuniranja opozicijskih političara, kao i onaj Mađarske, jedine članice EU-a koja 2020. nije podržala apel za uspostavom primirja između Izraela i palestinske skupine Hamas.

Iako je dobar dio tih informacija, uključujući i slučaj Džamala Kašogija, tada već bio poznat, i američka vlada kupila je od NSO-a Pegasus i testirala ga na tlu SAD-a. Unutarinstitucionalne rasprave trajale su sve do ljeta 2021., kada je FBI konačno odlučio da softver neće koristiti. Potkraj 2021. američko Ministarstvo obrane stavilo je NSO i njezine proizvode na crnu listu.

Što se tiče Evropske unije, njezinih je najmanje pet članica kupilo taj softver, a među njima su, uz Poljsku i Mađarsku, još i Grčka i Španjolska. NSO ima “korporativno prisustvo” i u Bugarskoj, Luxembourgu, Nizozemskoj i na Cipru, a još najmanje sedam kompanija koje se bave istim poslom ima urede diljem EU-a. Krajem siječnja ove godine specijalni odbor Evropskog parlamenta PEGA zatražio je stoga uvođenje evropskog moratorija na korištenje svih špijunskih softvera. No šanse za to su praktični nikakve jer članice rad obavještajnih službi smatraju pitanjem koje bi trebalo ostati u domeni nacionalnih legislativa, što znači da Izrael nesmetano svoje špijunske proizvode može prodavati u Evropskoj uniji, pa tako i Hrvatskoj