Marko Jurić u pratnji pravosudnog policajca napušta sudnicu (foto Z1/You Tube)
Televizijski voditelj Marko Jurič osuđen je uvjetno na deset mjeseci zatvora, a dobio bi i više da sud nije utvrdio kako mu trovanje publike “nije trajno obilježje, nego izolirani slučaj u njegovom, inače urednom životu”
Nakon što ga je Općinski kazneni sud u Zagrebu nepravomoćno osudio na deset mjeseci zatvora, uvjetno na dvije godine, novinar Marko Jurič dao je više povoda da ga se odmah privede i odvede na mjesto gdje bi u nekoj državi s manje tolerancije prema govoru mržnje odavno bio.
Jurič je, podsjetimo, osuđen jer je u emisiji Z1 televizije u siječnju 2016. godine poručio Zagrepčanima i svima koji šeću Cvjetnim trgom da budu oprezni jer je “u blizini crkva u kojoj stoluje… četnički vikar. Dakle dragi moji Zagrepčani, kada se šećete Cvjetnim trgom, pogotovo majke s djecom, pripazite da ne bi koji od tih četničkih vikara istrčao iz crkve i malo u svojoj najboljoj maniri klanja izveo svoj krvavi pir na našem najljepšem zagrebačkom trgu”. Predložio je, uz to, da se na tom trgu postave table “pazi oštar četnik u blizini”.
Nekoliko dana poslije ponovio je isto: “Upozoravam Zagrepčane koji se kreću Cvjetnim trgom, osobito majke s djecom, pripazite kad prolazite pored crkve tamo Preobraženja ne Svetoga da ne bi netko s nožem istrčao i obavio svoj krvavi četnički pir”.
Krajem te 2016. godine dozlogrdio je vodstvu Z1 televizije koju je Vijeće za elektroničke medije zbog Juriča kaznilo s tri dana oduzimanja koncesije. Otkazali su mu suradnju nakon što je pozvao gledaoce da u svakoj prilici pozdravljaju bližnje i poznanike ustaškim pozdravom “Za dom spremni” nakon čega je osnovao You Tube kanal Podcast Velebit.
Zbog govora mržnje tada su kaznenu prijavu protiv Juriča podnijeli Kuća ljudskih prava i Srpsko narodno vijeće, a DORH je podignuo optužnicu 2019., da bi četiri godine kasnije konačno bio osuđen s obrazloženjem da je svojim komentarima kod većeg broja ljudi želio potaknuti osjećaj mržnje i netrpeljivosti prema pripadnicima srpske nacionalne manjine, vjernicima pravoslavne vjeroispovijesti i svećenstvu SPC-a.
Stvarao je animozitet prema njima tvrdeći da su svećenici SPC-a koljači poput pripadnika četničkog pokreta iz Drugog svjetskog rata ili Domovinskog rata, što, kako kaže sud, kod drugih može raspiriti strasti i učiniti ih spremnima za neprihvatljive postupke.
Kao olakotne okolnosti, sud je naveo da je od djela proteklo sedam godina, da je Jurič otac četvero djece, neosuđivan kao i da ovakvo ponašanje “nije trajno obilježje, nego izolirani slučaj u njegovom, inače urednom životu”.
Jurič je, međutim, odmah poslije čitanja presude pokazao pravu stranu i optužio sutkinju Mirjanu Horvat da je stala na stranu “četničkih ubojica hrvatskog naroda”, da je treba biti sram, da će joj suditi Bog i hrvatski narod kao i da tako ohrabruje četnike da nastave četnikovati. Sutkinja ga je upozorila da čini novo kazneno djelo pa je ovaj u pratnji policajca izišao iz sudnice i pred sudom nastavio po starom.
Juriču, naime, presuda predstavlja poraz hrvatske države, tvrdi da će uzdrmati njene temelje, a promicatelje četničke ideologije i “srpskog sveta” još više ohrabriti. Za to je optužio premijera Andreja Plenkovića čija politika da potiče pojedine suce željne karijere i napredovanja na donošenje ovako skandaloznih političkih presuda, da se Plenković dodvorava partijarhu Porfiriju, da je Hrvatska zbog toga stala na stranu agresora u Ukrajini, da popušta “ekstremnoj politici Srpske pravoslavne crkve”, da je odgovoran za širenje “srpskog sveta” pa onda i da je novinar srpske nacionalnosti da sigurno ne bi bio osuđen i tako dalje i tako dalje, za što su mu podršku dali zastupnik Mosta Miro Bulj i bivši sabornik Ivan Pernar, da bi izlaganje završio upozorenjem da on “jako dobro zna hrvatski narod” i da ovakvo stanje neće još dugo trajati.
