Photo: Neva Zganec/PIXSELL
Plenković se ponaša kao kad nezamjenjivi i neupitni monarh okružen ulizicama odlijepi od stvarnosti, i to se upravo događa pred našim očima. Nakon pravosuđa i medija, na redu su svi oni koji sumnjaju u njegovo božansko poslanje. Još jedan mandat bio bi upravo to.
Piše: Ivo Anić
Od kada obnaša svoju dužnost na premijerskoj funkciji, Andrej Plenković uzaludno traži kvalitetan kadar u svojoj stranci koji bi bio korumpiran bar u blažem obliku. Takvo neobično biće Andrej Plenković uzaludno pokušava izmisliti, no kadrovski resursi sve su tanji i tanji, a sastav ergele s kojom raspolaže na dobrom je putu da završi kao i dvadeset prethodnika ili u Remetincu ili pod ozbiljnim optužbama.
Pragmatični politički opstanak, drugim riječima borba za goli politički život, umjesto da se vodi svim sredstvima na koja je Andrej Plenković spreman, spletom (ne)sretnih okolnosti pretvatra se u pravilnim vremenskim intervalima u ignorantnost, to je amoralno samo po sebi, ali kako korumpirani kadrovi otječu, novi se kako tako namiču, spremni da u što kraćem vremenskom intervalu namaknu za sebe što više.
Amoralnost samog igrokaza nije upitna, ceremonijalno pranje ruku po sistemu Poncija Pilata zabavljena javnost u pravilu ne osuđuje i Andrej Plenković iz svake krize, u kojoj bi svaka politička ergela u bilo kojoj civiliziranoj zemlji bila pokopana, izlazi kao pobjednik.
I to ne bilo kakav.
Andrej Plenković svjesno spašava hrvatsko društvo od samoga sebe na način da ostaje sam, okružen nedostojnima i nesposobnima, samim time sugerirajući da je iza njega potop. Da ga nema ta kriminalna organizacija bi se urušila, a samim tim i država Hrvatska jer su svi oko njega nedostojni funkcije koju obnaša.
Politička kamuflaža koja ima poznati rezultat u perpetuiranju uspješnosti koja, kao što znamo, ničemu ne služi, postala je svojevrstan raritet čak i u svjetski poznatoj politici. Andrej Plenković jednostavno nema alternativu.
Poznato?
Andrej Plenković hrabro se uzdiže u svojoj pastvi, poput svojih prethodnika Tuđmana ili Sanadera, kao pastir bez kojeg stado ostaje ili pod podkapacitiranom oporbom ili pod nesposobnim i pohlepnim kadrovima vladajućih, a to znači bez ikakve šanse. Takav mesijanski status udari u glavu, pa stoga ne čude najnovije bahate izjave kako neće šefa HEP-a smjenjivati USKOK ili Državno odvjetništvo već on sam kada i kako hoće.
Povijest nas je, nažalost, naučila koliko smo se kao društvo dugo i naporno oporavljali od takvih bahatih i egoističnih mesija iza kojih je ostajala dugotrajna šteta. No, ona najveća, bojim se, jest ta da će budući kadar na toj funkciji, ako do njega ikada uopće i dođe, taj model usvojiti kao jedini mogući. Šteta koju Andrej Plenković sada politički radi stoga je nemjerljiva.
Jedan nezamjenjivi i neupitni monarh okružen ulizicama odlijepi od stvarnosti, i to se upravo događa pred našim očima. Nakon pravosuđa i medija, na redu su svi oni koji sumnjaju u njegovo božansko poslanje. Još jedan mandat bio bi upravo to.
Ostaje nam samo Bog u pomoći.
