DNEVNIK 3
Ljudi, ovo postaje kultna trash emisija! Jakov Sedlar u porno terminu! Dijana Čuljak, Siniša Kovačić i Mislav Togonal svakoga radnog dana, negdje prije ponoći, lansiraju novi informativni žanr, predizbornu forenzičku arheologiju, Si-es-aj Kustošija. Naša Čuksi na bauk komunizma hrabro nasrće umjetnim trepavicama, čija duljina čini bespotrebnim klima-uređaje (primijetila: Ana Benačić); Siniša Kovačić u boj ulazi visoko uzdignutih obrva nalik na Meštrovićeva Srđu Zlopogleđu (primijetio: ja), a Mislav Togonal, obrazovaniji od oboje navedenih zajedno (što nije teško: Dijana Čuljak jednog je sugovornika iz Srbije prije koju godinu pitala: “Što radi vaš HHO?”), samo se strašno uozbilji i namršti kad dođe trenutak da se ožeže po zlotvorima partizanima, Manoliću, Boljkovcu i ostatku crvene bande – kako se ono zvao onaj njihov šef iz Partizana, Tuđman, kako li? Elem, svakako pogledati, ali prije gledanja obavezno se konzultirati sa svojim liječnikom ili ljekarnikom…
FARMACEUTSKI TEROR
Okej, kad ti zlikovci reklamom prekinu Jirija Menzela u šestoj minuti, to je svinjarija, a ako to isto učine u desetoj minuti filma “Jeste li za ples”, onda je to isto svinjarija, načelno govoreći, samo manja. Naime, to je jedan od onih bedastih američkih filmova u kojima na zadane teme (tango, egzotični plesovi) glume naizgled karizmatični (Richard Gere, Jennifer Lopez) a stvarno neuvjerljivi glumci, čiji je manirizam teško podnošljiv, ali ih, eto, gledate – sve do te proklete reklame u kojoj vam deseti, stoti, tisućiti put zadobuje jedna te ista rečenica. “Za obavijesti o kontraindikacijama ili nuspojavama obavezno se posavjetujte sa svojim liječnikom ili ljekarnikom” (naučeno napamet). I onda počnete razmišljati: zašto to znate napamet, zašto se svake večeri to upozorenje čuje milijun puta? Pa se dosjetite: zato što je farmaceutska industrija postala financijski izuzetno snažna, zato što se lijekovi u ovoj bolesnoj situaciji reklamiraju češće od ičeg drugog (osim banaka – “S kim vi bankarite?” – i piva), a što ta snaga više ne pripada Hrvatskoj, to treba zahvaliti veronskom maestru Ivi Sanaderu, zaboravljenom Željku Čoviću i sličnim likovima za koje još nema lijeka, samo kontraindikacije… A zašto nitko ne piše o kontraindikacijama farmaceutske industrije? Pa zato što imaju novca, što se vidi u zastupljenosti reklama iz sektora…
I onda vas zaboli glava pa se vratite filmu, a u njemu ipak čujete jednu rečenicu vrijednu pažnje: “Rumba je vertikalni izraz horizontalne želje.” Dovoljno za prolaznu ocjenu, dvojka!
RED CARPET
U “Red Carpetu” daju se čuti mnoge lucidne misli. Jedna od najboljih je bila izjava bivšeg dečka Dolores Lambaše, koji se pohvalio da je s njom mjesecima imao samo “planktonski odnos”. No nije samo on osuđen na zvjezdane dosege. Mogli smo u RC-u čuti i da je Severina uspjela “jer ima karmu”. Rekla je to gospođica Ava Karabatić i time se kvalificirala za prelazak na HTV, u Informativni program, pa da nas s pajdašima zabavlja do kasno u noć, u zimsku bijelu noć…
DNEVNIK HTV-a
Onur i Šeherezada, Ezel i Asi, sve su to pojave jednodimenzionalne, dosadne i stereotipne naspram naših junoša s Markova trga, među kojima je mnoge teže razumjeti nego ove sapuničaste Turke. “Koe Jovanović, koe Pupovac, koe Jovanović, ne znam niti me se ataresira, znan samo da je muško”, rekao je Dujomir Marasović, a mi bismo trebali društvo prevodilaca da objasne što je htio reći. Bio je to odgovor na pitanje o rasističkoj impostaciji tvrdnje, njegove dakako, da bi Željko Jovanović mogao dići balvane kojima bi zapriječio put do Rijeke. Kad slušamo Marasovića, Bebića (koji, nažalost, postaje čak simpatičan naspram svojih progonitelja) ili Šeksa (on ustrajno govori “daklem”), onda se opravdano pitamo kojim to jezikom govori ta gospoda, doslovno i metaforički. Ako ne znaju jezik, kako bi mogli znati voditi zemlju. Pa se čudimo što nam je kako nam je…
PETI DAN
“Stipi Mesiću su mater ubili dvojica četnika, ali nikad nije htio priznati da je njegov otac ubio mater te dvojice ustaša”, eto tako Slaven dr. Letica objašnjava sklonost Stjepana Mesića razumijevanju komunističkih zločina i nikoga u studiju ne bi da ga upita što je, dovraga, htio reći. Letica dr. Slaven je trodimenzionalni čovjek, koji ima svoje motive, tragiku i biografiju, što Tuđman (kojem je Letica bio savjetnik) i Milošević (kojem je navodno želio biti) nisu imali. Pa ipak, kad vidimo takve bivše komuniste, poput Letice, ne možemo ne pomisliti na lustraciju…
