Stefan Filipović, vođa protesta u RS
Stefan Filipović, student političkih nauka iz Banjaluke, javnosti je postao poznat nakon što je početkom februara putem društvene mreže “Facebook” na protestnu šetenju izveo oko 500 ljudi, nezadovoljnih ekonomskim i socijalnim stanjem u kojem se danas nalazi Republika Srpska. Zajedno sa aktivistima “Oštre nule” i “P’ oktreta”, Filipović je 19. marta organizovao novi protest u Banjaluci sa kojeg je od vlasti zatraženo da smanji primanja poslanicima u parlamentu RS za 30 odsto i taj novac preusmjere za isplatu ukinutih i umanjenih subvencija socijalno ugroženim kategorijama. Zatraženo je i da se u cilju efikasnije i odlučnije borbe protiv korupcije i kriminala onemogući imenovanje na javne funkcije osobama koje su pravnosnažno osuđene za krivična djela (naveden je primjer aktulenog ministra rada i boračko-invalidske zaštite Petra Đokića), te da se takve osobe uklone sa javnih funkcija. Vladi RS je upućen i zahtjev da zbog teškog stanja u privredi i otpuštanja sve većeg broja radnika smanji poreze i doprinose na plate, koje je povećala početkom godine. Filipović je pokrenuo građansku inicijativu “Glas naroda” i u razgovoru za “Žurnal” tvrdi da će nastaviti da se bori za bolji život građana RS. “Nisam razočaran što je na protestima 19. marta bilo malo ljudi. Banjaluka nema tradiciju izlaska na proteste. Osim toga, bila je kiša i dosta hladno i mnogi su rekli da nisu došli zbog vremenskih uslova. Očekuje dosta bolji odziv na sledećim protestima”, kazao je on.
Na protestima 19. marta poručio si da nastavljaš dalje. Kakvi su ti planovi?
Nastavljamo dalje, jer ovo društvo ima previše problema da bismo odustali nakon što smo uputili samo tri zahtjeva za rješavanje položaja određenih socijalnih kategorija. Idemo dalje i sa novim zahtjevima.
Kako komentarišeš ocjene pojedinih predstavnika vladajućih struktura da je upitno što proteste organizuje jedna građanska inicijativa, a ne predstavnici nevladinih udruženja koji zastupaju interese radnika, penzionera, studenata?
Što se tiče predstavnika tih udruženja, dovoljno govori reakcija ljudi okupljenih na protestima kada smo ih pomenuli. Predstavnici sindikata, penzionera i studenata za mene uopšte nisu istinski predstavnici tih kategorija stanovništva. Što se tiče komentara predstavnika vlasti, oni bi prvo trebalo da postave pitanje – zašto mi, obični građani, treba da organizujemo nešto pored naših tzv. predstavnika. Oni se drže one poslovice- napad je najbolja odbrana. Ja smatram da ljudi iz tih udruženja ne zastupaju interese naroda, već zastupaju svoje privatne interese i interese pojedinih ljudi iz političkih krugova.
S obzirom da su primjetne reakcije vlasti na ono što radiš, smatraš li da se ovdašnje vladajuće strukture plaše bilo kakvog otpora, pa i ovog koji si ti pokrenuo, a koji, uslovno rečeno, dolazi sa margina društva?
Oni drže sve. Napad na njih i na njihov nerad, oni doživljavaju kao napad na njihovu djecu i privilegije koje imaju. Logično je da se oni brane, ali nije logično da se brane tako što će sprečavati obične građane da se bore za svoja prava. To bi bilo razumljivo da ih napadamo bez nekih konkretnih dokaza, ali nije tako. Činjenica da socijalna pomoć trenutno iznosi 41 marku, a potrošačka korpa po osobi 425 maraka je zaista sramotna. Oni mogu reagovati kako žele, ali ja vjerujem da će ovaj pokret rasti, a vrijeme će pokazati ko je za koga radio.
Kod nas je vrlo atipično da se neko mlad, kao ti, na ovakav način angažuje u borbi protiv vlasti ili u borbi za promjenu ambijenta u kojem živimo. Zašto si se uopšte odlučio da pokreneš proteste i kako je na sve to reagovalo tvoje najbliže okruženje – roditelji, prijatelji…?
Mislim da ću ostati da živim ovdje, iako sam dobio ponude da idem vani, i želim da stvaram društvo u kojem ću moći da živim od svog rada i svog znanja. To je sada nemoguće. Što se tiče reakcija ljudi oko mene na ono što radim- pa, ljudi u dobroj mjeri žive u strahu. Ovdje je bilo dosta političkih ubistava i drugih stvari, po onoj narodnoj- ko god zine, sačekaće ga metak. Ja se toga apsolutno ne bojim, kao ni ljudi sa kojima radim. Što se tiče tvrdnji da smo strani plaćenici, ja sam uvijek otvoren- neka se provjeri moje imovinsko stanje i sve ostalo. Isto tako, tražim od političara da oni dokažu odakle im vile po Beogradu.
Da li je bilo pritisaka na tebe ili je možda bilo onih koji kažu- šta ti sve ovo treba, mlad si, bavi se drugim stvarima?
Pritisaka u smislu- prestani to raditi ili ćeš biti fizički ugrožen, nije bilo. Bilo je pritisaka druge vrste, poput optužbi da smo strani plaćenici i slično, i to bez ikakvih dokaza. Bilo je dosta i reakcija ljudi tipa- samo nastavi dalje, bićemo tu uz tebe. Naravno, ima i skeptika koji kažu – nemoj to raditi, mlad si, vidi kako voda teče, ali moj karakter ne dozvoljava da se ponašam tako.
Smatraš li da u Bosni i Hercegovini, koja je duboku podijeljena na nacionalnim šavovima, uopšte može zaživjeti građanski pokret koji će se boriti za prava običnih ljudi, a da to odmah ne bude prokazano kao nacionalna izdaja, strana zavjera i slično?
Jako teško. Mi smo pokrenuli takvu jednu inicijativu i odmah su nas politički krugovi dočekali na nož. Ti politički krugovi stvorili su, zapravo, atmosferu straha u kojoj svako ko kritikuje njih bude okrivljen da je protiv naroda koji oni zastupaju. To je krajnje bizarno. Mi nastavljamo da djelujemo dalje i vjerujem da ćemo vremenom dokazati da smo jedna zdrava građanska opcija. Takvi ćemo i ostati, jer nas ne zanima politika u smislu državnog uređenja, ustava …, već osnovna socijalna pitanja koja se tiču svakog građanina Republike Srpske.
