Nakon što su dva Dodikova čankoliza Čović i Ljubić tražili sve ministarske fotelje isključivo samo za dva HDZ-a (valjda smatraju da im po božanskim, Šuškovim, Bobanovim i demokratskim pravima i pripadaju, ali riječ je tek o nešto većem procentu od 50 %, a ne o 90 i više procenata kao što se cijelo vrijeme nakon oktobarskih izbora, ljudima bacala prašina u oči), vođi SDP stranke Zlatku Lagumdžiji dojadilo se igrati magarca i skrivača, pa je vladu odlučio sastaviti bez ovog dvojca – na koje ima i pravo, (uostalom, Ustavni će sud odrediti o legitimnosti nove vlade) ako se uzme u obzir da je u demokraciji pobjednička stranka ta koja sastavlja vladu, kao i pravo da sebi sama odabere koalicijskog partnera- bili to mesari, penzići, radnici, zemljoradnici ili pak pravaši, sasvim je svejedno. Kao da bi Čović i Ljubić pitali Lagumdžiju da se slučajno nalaze na njegovom mjestu.
Možda Zlatko Lagumdžija ne razumije ili jednostavno ne želi razumjeti retoriku Balkansko- nacionalističkog ekskluziviteta jedne stranke ( devedesetku namjerno ignoriram, jer za mene je Ljubićeva devedesetka još od stupanja u koaliciju sa Čovićem, a preko njega i u savez sa šumskim Luciferom politički mrtvac , a on sam postoji još samo ka zoon politikon sa imenom i prezimenom, bez obzira na poznatu Čerčilovu- ”Bolji umiru jednom, a političar više puta”- što se mene tiče, mogu ga lokalni ili međunarodni egzorcisti oživljavati još nekoliko puta, ako je potrebno mogu ga na tretman poslati i u Vatikan), pa se zbog toga više nije želio saginjati nad Čovićevim beskompromisnim zahtjevima upregnut u velikosrpska kola, zbog koje je i dobio Dodikovu bezrezervnu podršku, ali pod uvjetom da- ” ne spominje ime Republike Srpske uzalud”.
Tog se pravila Čović- Ljubić koalicija pedantno i pridržavaju, kao i Luciferovog ”svetog” pravila, da sve što valja, dolazi jedino iz njegove i Dabićeve tvorevine. Dok su Lagumdžija, koalicioni partneri i ostali koji BiH smatraju i svojom domovinom neprijatelji Hrvatstva, slični Miloševiću i Jugoslaviji koju je trebalo rasturiti, ali preko nje ipak stvoriti Veliku Srbiju.
Zapravo, dok se ”legitimni” nacionalizmi zalažu za rastakanje federacije kao i države BiH koji još uvijek stoje na putu velikosrpskom projektu, dotle bi svi ostali imali biti kuš, a Dodiku omogućiti pravo da jednim referendumom o nezavisnosti konačno bude taj koji će ostvariti velikosrpske snove, pa makar to bilo i na potezu Una – Sana – Šipovo uz tiho odobravanje Zagreba i gromko zagovaranje Mostara.
U vrijeme kada je ”nositelj državne lente” general Franjo Tuđman autoritativno predvodio i napasao sitnozubu stoku na demagoško-ideološkim pašnjacima, te mantri o hrvatima kao ”predziđu kršćanstva”, sve je to drukčije izgledalo. Čak ni Lagumdžiji ”VelikomGaziji” ne bi padalo na pamet ”majorizirati”, te psihički iscrpljivati Hrvate do boli, osporavajući im povijesni treći entitet i priključivanje matici hrvatskoj- naravno bez mnogih povijesnih krajeva u BiH , gdje su prije rata Hrvati činili većinu. Ali, ” nositelja državne lente” više nema. Od stare slave se ne živi. Od smrti velikog tate, činjenica je da hrvatski narod još uvijek nije uspio iznjedriti jakog autoritativnog vođu koji bi skoro sve svoje zamisli (bez obzira što je na štetu cijelog ili dijela naroda) sprovodio u djela. Za Sanadera se to ne bi moglo kazati, uzimajući njegov analno – zgrtački karakter, kojemu je bio predan sve do neslavnog okončanja njegove državničke i političke karijere. Jadranka Kosor je previše zaokupljena oko branjenja vlastite premijerske fotelje, promatrajući svijet kroz narcisoidnu opijenost moći i pozicijom koju obnaša.
Ako se narodu opijenom trećim entitetom u skoroj budućnosti ne pojavi kakav novi državnik koji će biti u stanju prepoznati i realizirati ove povijesne želje- lelek i blejanje zavedene sitnozube stoke će nadglasati Jerihonske ili opojne velikosrpske trube koje su primorani hvaliti i slušati. Ali, tada će vjerojatno već biti kasno.
U antičkoj grčkoj u čast boga Dioniza, dva puta godišnje ( početkom proljeća i u jesen) održavane su obredne igre, poznate još kao i Dionizije,u kojima bi glavnu ulogu igrao Korifej, preobučen u jarca i bio bi okružen Koreutima, uzimao bi u ruke frulu i dirigirao koru. Igre u čast šumskog boga Lucifera oraganizirane su i ovoga proljeća u pod pokroviteljstvom RTRS u emisiji TV debata, uz prisustvo samo tri Koreuta, jedan iz domaćih i dvojica iz stožernih redova. Glavni šumski Korifej ovoga puta nije imao potrebu raditi sve po pravilima i navlačiti onu famoznu jareću masku, kad je sasvim dovoljna i ona hegemonističko – šumska, koju danas mnogi stožernici s ponosom nose. Dobro, tu i tamo u svojoj podvojenosti, valjda kada se prevari, a onda opet brzo skonta kako je izrekao ono što ni u snu ne bi smio izreći i da se to ne nikako ne poklapa sa njegovim stvarnim ciljem, kao prilikom jednog intervjua-
” Definitivno M. Dodik i politika koju mi vodimo nije protiv BiH i njenog međunarodnog kapaciteta”,
Pošto zaista ne misli tako, nego naprotiv, sve čini da bi je razorio, najteže mu padne kada ga netko navede na tanak led poput Hadžifejzovića koji mu je na te riječi rekao rekao- ajd to ponovi još jednom, iznenađen i pogođen direktno u šumski- superego, odgovorio mu svom u stilu- ” ponavljaj ti koliko hoćeš puta”. Ali, opet čim dobije priliku, taj isti Dodik zaboravi što je govorio samo nekoliko dana ranije kao npr.-
Prilično šizofreno.
Svečanim otvaranjem Tv debate(ako se recitiranje hvalospjeva republici srpskoj kao i pljuvanje po BiH i Bošnjacima kao i po neistomišljenicima iz vlastitih redova, uopće može nazvato debatom) glavni šumski Korifej počinjao bi sa ”skrivenim bošnjačkim težnjama za dominacijom”, preko majorizacije Hrvata, da bi se nakon svake izrečene misli, obavezno završilo sa disolucijom ili raspadom nametnute im BiH, koju i oni vole samo da im na tom putu ne stoje Bošnjaci kao i mnogi Hrvati koji je niti blizu ne vole, kao što je vole oni, i još se ti isti Hrvati i Bošnjaci, ne žele- koje li ”pokvarenosti”, odreći svojih vjekovnih ognjišta i žrtvovati za Boban- Karadžićevu tvorevinu i to još slaviti kao najveće umovanje svojih dragih vrhovnika, raznih domovinskih otaca i pokvarenih političara.
Mato Boban u cijeloj ovoj priči, još je u Gracu odigrao povijesnu ulogu, samo što se to onda radilo izvan očiju javnosti. Danas to skrivanje više nikome nije ni potrebno ni nama, a pogotovo koalicionim partnerima HDZ-a, koji su sudbinu bosanskih Hrvata ponovno odlučili uzeti u svoje ruke, valjda smatrajući da na to polažu apsolutno pravo, kao i na sve ministarske fotelje koja su eto pukim slučajem ili zahvaljujući izbornim rezultatima bila namijenjena i za druge stranke iz hrvatskih redova. Ili, ako slučajno ne želiš slijepo slijediti šumsko Luciferove zamisli, onda čak i nisi Hrvat. Ako bih morao birati između hrvatstva i ljudskosti, onda radije biram ovo drugo, iako ta ljudskost danas i nije baš na cijeni i prilično je otrcana, pogažena, popljuvana, jadna i neljudska da je sama sebi postala suprotnost, ali ipak se svi još na nju najviše i pozivaju. Ali, što je tu je, valjda nam ništa drugo osim te trunke čovječnosti na ovoj planeti nije ni ostalo.
Tv debata Čović i Ljubić svojim su izjavama samo potvrdili teze mnogih, koji su im još davno spočitavali kako su se otvoreno upregli u velikosrpska kola, iz kojih se više teško mogu iščupati. Neće im pomoći ni onaj glas razuma za koji se Čović tako silno zahvaljuje RTRS, što im je eto jedina izašla u susret da se taj glas konačno i čuje. Zapravo ne radi se tu ni o kakvom glasu razuma prije bi se moglo reći da se radi o abortusu gluposti pripravljenoj u Luciferovoj kuhinji, za koji su se dva stožerna pijuna uspjeli zakačiti, prihvaćajući s radošću neke od najprljavijih uloga nakon rata.
Najčudnije u svemu tome je ponašanje naroda, kao i Republike Hrvatske, koja i sama navodi vodu na mlin ove dvojice čiji me postupci naviše podsjećaju na pokušaj kupanja u kaci prljave vode, gdje se po brižljivo isplaniranim šumsko- Luciferovim zapovijedima čeprka po talogu gnojne kupke, u iščekivanju konačnog ishoda tj. da se agresija, protjerivanja, genocid i ubijanja u konačnici itekako isplate. Iznenađujuća je šutnja i podrška onih koji sebe vole nazivati uzoritim, monsinjorima, časnim i prečasnim, te na sav ovaj smrad samo šute, ili čak odobravaju istresajući često puta otrov na neke koji se ne slažu sa ovakvom politikom. Naravno da ima i izuzetaka koji sve ovo oštro osuđuju i opiru se blagosloviti svu ovu smrad koja već godinama gadno zaudara, a najviše nečevječnošću. Isus Nazarećanin bi u svoje vrijeme vjerojatno rekao – ”Bože oprosti im, ne znaju što čine”.
Iako je prezauzet oko oštrenja svijesti vlastitih sunarodnjaka,naročito Frau Merkel i lokalnih germanskih plemena- Gota, Vandala, Ćeruskera, Burgunda, Teutona i dr, te iako ne dolazi s naših prostora, Njemački neovisni Orator – Prediger, veoma precizno je uspio locirati problem glavnog Dodikovog čankoliza Čovića kao i njegovog prvog perjanika Ljubića, koji je u svojim tankoćutnim, kratkim i nedvosmislenim nastupima pred auditorijem, ovu dvojicu sa samo par riječi uspio razgolićiti skoro do gole kože, što nije uspjelo čak i nekim sofisticiranijim domaćim kao i mnogim svjetskim umovima današnjice.
Evo tih nekoliko riječi koje sam izvukao iz propovjednikovog povijesnog govora, koji osim što raskrinkava dvojicu šumskih poslušnika raskrinkava i razobličava, još jasniju poruku odašilje i njihovim sljedbenicima, jasniju nego što im šalje Valentin Inzko, koji je privremeno suspendirao odluke SIP-a, a sve u svrhu da se konačno dozovu pameti, da ne bi proklinjali dan kad su sa šumskim Luciferom i njegovim šegrtima, duboko zagnjurili u smrdljivu nacionalističku kacu mržnje.
Ihr seid nette junge leute, ihr seid wie Diamanten, aber leider in jauchekuhle gefallen, aber Jesus holt euch hier heraus.
(Vi ste dobri i mladi ljudi, vi ste kao dijamanti, nažalost u septičku jamu upali, ali Isus će vas izvući napolje).
Ove i još neke druge propovjednikove poruke mogu se pogledati ovdje.
