Foto: DPA – Ministar vanjskoh poslova Južne Afrike Naledi Pandor i ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov u produbljenoj raspravi na sastanku BRICS počrtkom juna u Kaapstadu.
Ministri vanskoh poslova zemalja BRISC–a susreli su se početkom juna u Južnoj Africi da bi prije svega razgovarali o dvije tačke dnevnog reda: primanje novih članova i stvaranje vlastite valute. Oni tako potvrđuju svoje ambicije da stvore protutežu zapadnim silama.
Kada je BRICS (Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika) osnovan 2009. klub je važio kao labava asocijacija država, osim Rusije sve zemlje u razvoju, koje su bile nezadovoljne vladajućim svjetskim poretkom. Ovaj ciljani savez na početku nije posmatran kao ozbiljan izazov. Danas, u drugoj deceniji svoga postojanja, BRICS je atraktivniji nego ikada ranije i 19 daljih zemalja čeka u redu da bi pristupili. Proširena BRICS grupa (BRICS+ ili BRICS 2.0) sa valstitom valutom mogla bi stvarno dovesti do geopolitičkog preokreta. BRICS bi se mogao opisati i kao značajan naslijednik grupe 77 ili pokreta nesvrstanih zemalja. Ipak zašto je savez danas tako interesantan iako je Rusija, koja sa svojom invazijom na Ukrajinu povrijeđuje međunarodno pravo, njegov važan član?
Više od 40 posto svjetskog stanovništva živi u pet zemalja BRICS-a. Odlučujući za porasli interes za BRICS je međutim razantan gospodarski rast. Od starta BRICS se razvio u ekonomski globalno moćnu grupu. Dok je udio na svjetskom bruto socijalnom proizvodu zemalja G7 – „liberalnog svijeta” (Njemačka, Francuska, Velika Britanija, Italija, Japan, Kanada i SAD) – od oko 50 posto početkom 1980–ih godina pao na danšnjih 30 posto, zemlje BRICS–a su doživjele obrnuti razvoj: Njihov udio u globalnom bruto socijalnom proizvodu porastao je u istom periodu od dobrih 10 posto na 31,5 posto 2022. godine. Time su zemlje BRICS, mjereno njihovom kupovnom snagom već prešle G7. Razlog za to je prije svega razantan gospodarski rast Kine i u poslednje vrijeme i Indije. BRICS je postao nezaobilazan kao motor gospodarskog rasta u svijetu.
Međutim, BRICS nije strukturirani savez država sa egzekutivom i legislativom, kao naprimjer EU. BRICS nema čak ni centralni sekretarijat. Isto tako grupa nije homogeni blok – demokratski izabrane i autokratske vlade kooperiraju međusobno. Ekonomska snaga je ekstremno nejednaka. Više od 70 posto bruto socijalnog proizvoda BRICS ostvaruje Kina. Dohodak po glavi stanovnika je u Rusiji pet puta viši nego u Indiji. Dvije članice (Kina i Rusija) koče ambicije ostale tri da postanu stalne članice Savjeta bezbjednosti. Konflikti između Indije i Kine, oba teškaša u klubu, još uvijek nisu smireni i stalno dovode do vojnih okršaja na granicama u Himalajima. BRICS ostaje labav spoj koji posebno naglašava zajedničke interese. Tu posebno spadaju trgovina i razvoj.
Više od 70 posto bruto socijalnog proizvoda BRICS ostvaruje Kina.
Ali ima i sličnosti. Zemlje članice BRICS kritikuju, različitom žestinom, liberalni narativ demokratije i ljudskih prava koji zapadnjačke liberalne vlade često učiteljski predstavljaju. Članice BRICS-a Brazil, Indija i Južna Afrika kao mnogobrojne druge zemlje globalnog Juga zahtijevaju veće pravo učešća u međunarodnim organizacijama kao što su Ujedinjene nacije, Međunarodni monetarni fond (IWF), Svjetska banka i Svjetska trgovinska organizacija (WTO). Već 2014. BRICS države osnovale su vlastitu razvojnu banku kao protutežu Svjetskoj banci i IWF.
BRICS je prije svega anti hegemonijski projekat koji želi prekinuti nadmoć postojećeg svjetskog poretka i globalnu gospodarsku dominantnost američkog dolara. Međutim, BRICS je istovremeno geopolitički projekt u kome su centralni elementi klasična politika sile, gospodarska i vojna snaga kao i vanjskopolitički uticaj. Na slijedećem samitu BRICS-a u augustu 2023. u Južnoj Africi važnu ulogu igra moguće proširenje članstva. Među ostalima članstvo traže globalni i regionalni teškaši kao Alžir, Egipat, Saudijska Arabija, Iran, Indonezija, Tajland, Senegal, Argentina i Venecuela. Time je BRICS više nego ikada na putu da postane važan globalni igrač i učesnik u stvaranju međunarodnih normi.
Posebno kroz trgovinu unutar grupe pet zemalja žele se riješiti američkog dolara kao svjetske rezervne valute. Zajednički teže osim toga da stvore vlastitu valutuda bi smanjili uticaj SAD u globalnoj trgovini. “Dedolarizacija” međunarodne trgovine je ključna riječ. Odluke za zajedničku BRICS valutu međutim nemaju do sada solidnu bazu. Koraci na ovome putu mogli bi biti bilateralni dogovori. Tako su se Brazil i Kina u martu 2023. dogovorili da trgovinu obavljaju u lokalnim valutama, kineskom RMB – yuan i brazilskom realu. Ovaj postupak primjenjuju također Kina i Rusija.
Na neočekivan način rat Rusije protiv Ukrajine imao je za posljedicu jačanje BRICS grupe. SAD i EU su bile u poziciji da ujedinjene nastupe protiv ruske agresije. Ova solidarnost sa Rusijom traje do danas. I mnoge zemlje globalnog Juga glasale su za rezoluciju UN iz marta 2022. kojom se osuđuje ruska invazija. Od pet zemalja BRICS-a ipak je samo Brazil glaso za, Rusija je naravno glasala protiv a Kina, Indija i Južna Afrika bile su suzdržane.
Na neočekivan način rat Rusije protiv Ukrajine imao je za posljedicu jačanje BRICS grupe.
Cilj zapadne alijanse bio je da od Rusije naprave međunarodnog izopćenika i da je ekonomski pogode najobimnijim mogućim sankcijama. Jedna nenamjeravana posljedica ovih snakcija bile su ogromne smetnje u međunarodnoj trgovini. Ovi poremećaji su još pojačani jer su – kako su G7 morali spoznati – kroz usku trgovinsku umreženost nastale ovisnosti. Protustrategija, diverzifikacija lanaca isporuke, pogodila je prije svega trgovinu sa Kinom, čije gospodarstvo je osim toga pretpjelo štete i zbog tvrde korona politike.
Doduše niti jedna od BRICS zemalja kao i ostale zemlje u razvoju ne podržavaju Rusiju otvoreno ali su zabrinute jer sveobuhvatne zapadnjačke sankcije protiv Rusije imaju konzekvence i na globalnom Jugu. Najjasnije je indijska vlada formulisala kritiku na zapadnjačka očekivanja da se suglase sa sankcijama. Većini vlada na globalnom Jugu su iz razumljivih razloga važniji vlastiti gospodarski interesi nego da podrže bojkot Rusije. Kroz rat u Ukrajini pojačale su se napetosti između Zapada – prije svega SAD kao samozvanog vođe slobodnog svijeta – i globalnog Juga. Jug se osjeća pod pritiskom da se u ratu u Evropi odlučuje za jednu stranu, dok uloga industrijskih država kod mnogih konflikta na jugu, blago rečeno, nije bila baš uzorna.
Mantra Vladimira Putina protiv unipolarnog svijeta, u kome odlučuju SAD, je na globalnom Jugu većinom prihvaćena. Za njih je vrijeme „globalnog policajca“ prošlost. Tu su i sjećanja na kolonijalno doba od kojeg i danas pate mnoge zemlje na globalnom jugu. Oni se i danas često osjećaju pod nečijim patronatom. Ovo je nedavno bilo jasno na konferenciji za štampu u Kinšasi kada je predsjednik Demokratske Republike Kongo, Felix Tshisekedi svome francuskom gostu, predsjedniku Emmanuelu Macronu, pred upaljenim kamerama ukazao na to da se način suradnje mora promijeniti: „Način na koji se Francuska i Evropa odnose prema nama. Vi morate početi da nas respektujete i da Afrikance gledate na drugi način. Moraju se prestati tako ponašati prema nama i razgovarati s nama određenim tonom. Kao da vi uvijek imate apsolutno pravo a mi ne.“
Da li aktuelna ofanziva šarma EU, prije svega u Africi, sa ponudama za kooperaciju u razvojnim projektima, izgradnji i proširenju infrastrukture i području energije, ima uspjeha ostaje da se sačeka. Previše su očite dvojbe oko toga je li ova sadašnja inicijativa mišljena ozbiljno i je li održiva. Da li ona znači više nego samo evropski interes da u aktuelno teškoj svjetskoj političkoj situaciji utvrdi prioritete. Mnogobrojne zemlje globalnog Juga simpatiziraju filozofiju BRICS-a da stvore protutežu G7. Očekivano proširenje BRICs-a će povećati potencijal ove grupacije. Međutim, to će i drastično povećati heterogenost BRICS 2.0. Pogledajte samo političke razlike i ekonomske neravnoteže zemalja potencijalnih kandidata. Ipak je prikladno BRICS ozbiljno shvatiti kao globalnog teškaša.
Prof. Dr. Herbert Wulf je nekadašnji rukovodilac Bonn International Center for Conflict Studies (BICC). On je danas suradnik na BICC i na Institutu za razvoj i mir (INEF) univerziteta Essen/Duisburg.
Preveo: Ešref Zaimbegović
