Foto: Facebook
„Nakon raspada Jugoslavije ljudska kanalizacija izlila se na naše ulice“, reći će moj kolega Miloš Miljatović. Građansko društvo, gdje su obraz, komšija, prijatelji bili iznad svega ostalog, rastureno je na paramparčad. Mnogi političari iz bivše i sadašnje vlasti u Bosni i Hercegovini u bivšoj nam državi eventualno bi vozili kolica za smeće i meli ulice onom brezovom metlom koja viri iz kolica.
Više nego u pravu je Miloš jer danas lopovi, zločinci, palikuće, krijumčari i ubice zauzimaju veoma važna mjesta u društvenoj hijerarhiji BiH. Njihov moto je da njihovi podanici–građani ne razmišljaju svojom glavom, već glavom onog od koga zavise.
Banja Luka, grad koji na svakom koraku nosim u srcu, oličenje je takve metamorfoze u kojoj je bezobzirnost postala stil života. Danas najveći grad u bh. entitetu RS ima za predsjednika entiteta RS-a Milorada Dodika, gradonačelnika Draška Stanivukovića i predsjednika Narodne skupštine RS-a Dragana Stevandića. Ovoj ekipi mogli bi se priključiti mnogi drugi kvazipolitičari tipa Nenada Nešića kako bi „ugođaj“ bio potpuniji, ali o njima nekom drugom prilikom. Obrazovanje je uništeno zahvaljujući ovdašnjoj politici, a zvanje je zamijenilo znanje pretvarajući tradicionalni Kočićev zbor u običnu lakrdiju.
Vjerujem da se ovih dana veliki Petar Kočić prevrtao u grobu kada su njegovo ime na Manjači izgovarali Dodik i Stevandić vrijeđajući Visokog predstavnika Christiana Schmidta tako što su ga uspoređivali sa Rudonjom. Da je Petar Kočić danas živ, zasigurno bi im rekao da ne „depr“ i ne jedu g…a! Ponovio bih im čuveni citat Davida Štrbca iz „Jazavca pred sudom“: „Bože, ali vi usrećiste našu zemlju! Svijet se lijepo umrtvio od nekakva dobra i miline, pa jedva diše. Svak veseo, zadovoljan, svak pjeva, samo se pjesma niđe ne čuje“. Istina, na Manjači se čulo urlanje, busanje, nadjačavanje u srpskom patriotizmu, provokacije i ko može bolje potegnuti iz flaše! Nekad kultnu manifestaciju „Kočićev zbor“ pretvorili su u šatorske orgije u kojima se više govori o „šljivi“, nego o samom Petru Kočiću i njegovom književnom djelu.
Kočić je znao da prepozna kič kao oličenje trulog političkog sistema i društvenih vrijednosti u cjelini! Rekao bi svima njima da su „Jauci sa Zmijanja„ mnogo bolniji danas, nego u njegovo vrijeme, jer je na njemu najviše kiča i bijede zbog kojeg je Zmijanje sve pustije. Pitao bi ih za njihove zlatne dvorce u kojima cvijeta neviđena raskoš dok su na drugoj strani oni koji žive u najdubljem siromaštvu. Petar Kočić je uvijek bio na strani slabijih.
Odgovorio bi im da je Visoki predstavnik ovdje upravo zbog „Rudonja“ poput Stevandića i šefa mu, koji riču iz svojih pozlaćenih dvorova. Petar Kočić je jako dobro razumio mračnu ljubav i vezanost čovjeka za zemlju za koju se bori, za razliku od današnjih nitkova koji najviše vole svoje džepove!
Što misliš, Stevandiću, što bi vam rekao da je živ i da zna da ste donijeli Zakon o kriminalizaciji klevete? Kao borac za pravdu, bez ikakvog problema prepoznao bi vaše banditstvo i nazvao vas pravim imenom – Rudonje, jer ste upravo vi oličenje onih protiv kojih se borio cijeli svoj život.
Na Manjači je bio i mlađahni gradonačelnik Banja Luke Draško Stanivuković. Ne znam je li tamo isprobavao svoje jahačke sposobnosti, ali znam da je burno reagovao i nalupao hrpu gluposti o bosanskom kralju Tvrtku I. nakon što je gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić postavila njegov spomenik u Sarajevu.
Stanivukoviću toplo preporučujem da se vrati u 5. razred osnovne škole i ponovi gradivo iz istorije. Kralj Tvrtko I. bio je naš prvi bosanski kralj. To je nepobitna činjenica, kao i to da je bio posljednji bosanski ban! Međutim, u potpunosti podržavam njegovu inicijativu da i Banja Luka dobije spomenik kralja Tvrtka I.. Ali, ne zaboravi Stanivukoviću, da zajedno sa njim u bosansku heraldiku ulazi i zlatni ljiljan (lillium bosniacum). Za vrijeme Tvrtkove vladavine srednjovjekovna Bosna je ostvarila političku stabilnost te značajan kulturni i duhovni napredak što je Tvrtka I. učinilo najjačim vladarom u povijesti srednjovjekovne Bosne. Znaš li, Stanivukoviću, da je Tvrtko I. teritorij Bosne proširio na područje gornjeg Podrinja, Polimlja, Raške, Huma i Dalmacije i time pretvorio Bosnu u najmoćniju južnoslavensku državu? Tada je Bosna doživjela svoj najveći politički, vojni, teritorijalni i privredni uspon i razvitak feudalnog društva.
Volio bih da mi gradonačelnik Banja Luke, kao njen najodgovorniji čovjek, odgovori zašto je sve više Banjolučana u bijelom svijetu i koliko novih radnih mjesta je otvorio u svom mandatu? Zašto je sve više mojih sugrađana pred javnim kuhinjama i zašto je potrošačka korpa mnogo skuplja od njihove kupovne moći?
Žalosno je da Banja Luka ima nesposobne i polupismene predstavnike i što moji sugrađani prepuštaju da o njihovim životima odlučuju i misle drugi, moćniji, silniji, bezobzirniji. I ništa se neće promijeniti na bolje dok više vjeruju demagogiji vlastodržaca, nego vlastitim očima i sopstvenoj pameti. To su trebali da nauče svi koji su pročitali Kočićeva djela.
