Svaki policajac u Bosni i Hercegovini koji uoči Milorada Dodika, predsjednika entiteta Republika Srpska (RS), Radovana Viškovića, premijera i Nenada Stevandića, predsjednika Narodne skupštine RS-a treba ga privesti. To bi u najkraćem bila definicija raspisane centralne potjernice za spomenutim osobama.
Narodna skupština Republike Srbije će imati trodnevno zasjedanje u martu o situaciji o Bosni i Hercegovini, a trebao bi prisustvovati i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik.
Konačnim krajem ideologija i trijumfom etičkog relativizma mogli bismo nazvati predsjedničke izbore u Hrvatskoj. Desničari Mire Bulja i ljevičari Ivane Kekin imaju zajedničkog kandidata. Kad su nam točno prestali biti bitni povratak odličja Branimiru Glavašu i selotejp koji plovi Dravom? Kako su prostakluk i banalizacija postali prihvatljivi i kako smo potpuno relativizirali moral? Uspio je Zoran Milanović vratiti Tuđmana, predsjednikov san o pomirbi ustaša, domobrana i partiizana konačno se ostvario. Imamo Hrvatsku, možemo uzviknuti, bez morala i ideologija. Sami smo izabrali.
Relativizacija i negiranje genocida počinjenog u BiH te veličanje osuđenih ratnih zločinaca civilizacijska je sramota.
Krajnje je vrijeme da se Dodiku i Vučiću stane ukraj jer svojom pomahnitalom politikom dovode u pitanje krhki mir u BiH i njen put ka EU!
Na čelu Srbije je nelustrirani radikal, ađutant ratnog zločinca Vojislava Šešelja, a njemu uz skute stoluju razni drugi učesnici udruženog zločinačkog poduhvata, te kojekakva kukasta i alava mlađarija frustrirana što je devedesetih bila premlada da organizuje paravojne formacije i obilazi srpske snajperiste na Palama. Za te imperijalne težnje srpski nacionalisti imaju podršku od druge imperijalističke države, nešto većeg formata, zločinačke Putinove Rusije.
Prema Aneksu 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma, u ovlašćenja visokog predstavnika spada i smenjivanje sa dužnosti funkcionera koji krše zakonski preuzete obaveze i Dejtonski mirovni sporazum. Zašto onda Milorad Dodik i dalje mirno sedi u kancelariji predsednika Republike Srpske? Zašto je uopšte na slobodi?
Predsjednik RS-a Milorad Dodik koji „godinama želi” da otcijepi ovaj entitet od države Bosne i Hercgovine. Ako se rezolucija usvoji, kaže, Srbi će se povući iz svih procesa odlučivanja na nivou BiH.
„To bi bilo faktičko otcjepljenje”, ocjenjuje novinarka Welta i dodaje da ga “podržava predsjednik Rusije Vladimir Putin”.
Zanimljiv je karakter savezništva Dodika i Čovića, dvojice etničkih lidera (SNSD-a i HDZ-a) koji traje već godinama. Spaja ih istinski prezir prema „Bošnjacima, muslimanima, Turcima, Muslimanima, poturicama…“ ili kako već sve oni i njihovi sljedbenici ne nazivaju „jedan od tri konstitutivna naroda u BiH“.
Kada bi bili krajnje cinični, mogli bismo reći da je sama RS jedan veliki strani plaćenik. Sve ovo ima za cilj da stvori, ili bar pokuša, jedan hibridni režim u manjem bh. Entitetu, koji bi bio neka krnja replika Putinove Rusije ili Erdoganove Turske, formalno demokratija pod vlašću jednog čovjeka.
Podnosim tužbu protiv Milorada Dodika zbog iznesenih kleveta. Nemam pravo to prešutjeti zbog Avde Hume, Hasana Brkića, Sulejmana Filipovića, Skendera Kulenovića, Šefketa Maglajlića, Husnije Kurta, Osmana Karabegovića, Ismeta Bektaševića, Hamdije Čemerlića, Sulejmana Filipovića, Abdulaha Kunosića, Hadži Mehmeda Mujkića, Pašage Mandžića i Muhameda Sudžuke. Oni bijahu ključni ljudi, među ostalim, na Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a.
Zanimljiv je karakter savezništva Dodika i Čovića, dvojice etničkih lidera (SNSD-a i HDZ-a) koji traje već godinama. Spaja ih istinski prezir prema „Bošnjacima, muslimanima, Turcima, Muslimanima, poturicama…“ ili kako već sve oni i njihovi sljedbenici ne nazivaju „jedan od tri konstitutivna naroda u BiH“
