Foto: DPA
Centralnoazijskim državavama ne udvaraju se samo u Washingtonu i Berlinu – a one nastupaju sa novim samopouzdanjem.
Piše: Alexandra Sitenko – ipg-journal.de
Preveo i prilagodio: Ešref Zaimbegović
Svake godine u septembru sakupe se čelnici država i delegati iz cijelog svijeta u sjedištu UN-a u Njujorku da bi se savjetovali o najhitnijim pitanjima našeg vremena. Sa posebnim interesom prate se nastupi i govori šefova država i vlada pred generalnom skupštinom UN-a. Ove godine jedan susret na najvišem nivou na rubu generalne debate izazvao je posebnu pažnju. Po prvi puta susreo se jedan predsjednik SAD-a sa čelnicima svih pet centralnoazijskih zemalja: Kazahstan, Kirgistan, Tadžikistan, Turkmenistan i Uzbekistan – prema Joe Bidenu “historijski trenutak”. Doduše, postoji format dijaloga C5+1 između SAD-a i centralne Azije od 2015., ali do sada su se susreti odvijali na nivou ministara vanjskih poslova. Samit u Njujorku može se tumačiti kao znak podizanja vrijednosti regiona u vanjskoj politici SAD-a.
Od Bidena navedenim prioritetima pripada, između ostaloga, kooperacija sa centralnoazijskim državama u suzbijanju terorizma, uključujući finansiranje. Osim toga, Vašington želi proširiti svoju gospodarsku saradnju sa regionom, kako kroz otkrivanje i eksploataciju mineralnih sirovina i obnovljivih energija, tako i kroz uspostavljanje C5+1 dijaloga da bi dugoročno obezbijedili energetsku sigurnost i lance isporuke. Kina je trenutno najvažniji izvor iz kojeg se uvozi 26 od 50 minerala koje je vlada SAD-a rangirala kao kritične. Takvi su litij, kobalt i nikal, dok uran pretežno dolazi iz Rusije. Očigledno da SAD traže puteve da smanje svoju ovisnost o Kini i Rusiji u isporuci kritičnih sirovina te centralnu Aziju vide kao alternativu.
Od ruske invazije na Ukrajinu svih pet zemalja uživa međunarodnu pažnju
Izrazito veliki interes za centralnoazijske zemlje ne sreće se samo u administraciji SAD-a. Od ruske invazije na Ukrajinu, svih pet zemalja regiona uživa međunarodnu pažnju, iako ne uvijek u istoj mjeri, a iza nje se mogu prepoznati geopolitički motivi. Više regionalnih, i aktera mimo regiona, od početka 2022. agitiraju pojačano u regionu, uključujući i formu samita C5+1.
18. i 19. maja ove godine održan je prvi samit C5+1 između Kine i pet država centralne Azije u Xianu, koji je izazvao veliku pažnju. Kina je predstavila Grand Development Plan kojim treba da ponudi mrežu trgovinskih koridora i alternativnih pravaca za transport sirovina, životnih namirnica i drugih dobara. Peking je izjavio i da je spreman da se angažuje za regionalnu bezbjednost i podrži napore centralne Azije u suzbijanju terorizma. U okvirima kineske inicijative Novoga puta svile, koja je najavljena u Kazahstanu 2013. godine, učesnici su dogovorili okončanje gradnje željezničke pruge Kina – Kirgistan – Uzbekistan i početak gradnje autoputa Kina – Tadžikistan – Uzbekistan. U trenutnoj situaciji Kina vidi mogućnost da se gospodarski izbalansira sa Rusijom, ali istovremeno pokušava, na osnovu fokusiranja Moskve na rat u Ukrajini, da djelomično preuzme ulogu bezbjednosno-političkog garanta, koja je do sada uglavnom pripadala Rusiji.
Indija je diplomatski pretekla Kinu i već u januaru 2022. inicirala virtualni susret C5+1. U zajedničkom saopštenju učesnici su se pozvali na stoljećima stare tradicije i trgovinsku povezanost te dogovorili pojačanu saradnju na području infrastrukture, zdravstva, obrazovanja, tehnologije i kreditiranja. Međutim, interakcija Kine sa regionom je zasad znatno konkretnija i brže napreduje.
I Rusija je pored postojećih oblika – kao što je Evroazijska gospodarska unija ili Organizacija ugovora o kolektivnoj bezbjednosti (OVKS) – već 2022. započela novi oblik dijaloga za zemljama centralne Azije: Samit Rusija – Središnja Azija. Prva sjednica održana je 14. oktobra 2022. na inicijativu Moskve u Astani, glavnom gradu Kazahstana. Ruska delegacija je jasno naznačila da želi održati svoju prisutnost u regionu. Za nju Evropa i SAD dugoročno nisu partneri. „Ali, u centralnoj Aziji i na Kavkazu nas razumiju, i to je tako dobro, iako mi razumijemo da u oba regiona sada prednost ima pragmatični pristup“.
Novost je institucionalizacija međuregionalne saradnje između zemalja Persijskog zaliva i centralne Azije. Ona je ovjerena 19. jula 2023. u Saudijskoj Arabiji – na prvom samitu između arapskih monarhija i centralne Azije. Ovdje je naglašena i religiozna, islamska povezanost. Učesnici su se dogovorili o planu kooperacije 2023 – 2027, koji obuhvata politički i bezbjedonosno-politički dijalog, kao i saradnju u području gospodarstva i investicija.
Također, u julu je održan, u kirgiskom Čolponu, Ata samit EU – Centralna Azija. Govorilo se o pitanjima suradnje na području gospodarstva, trgovine, transfera tehnologija i međusobnim investicijama kao i o digitalnoj povezanosti. Činjenica da EU namjerava centralnoazijske zemlje diplomatski ubijediti da slijede sankcije uvedene Rusiji, umjesto da ih sankcioniše pokazuje koje značenje EU daje aktuelnom prisustvu u ovom regionu.
Centralnoazijske države koriste trenutnu geopolitičku transformaciju da bi svoju relativnu izolaciju promijenili u strategijsku prednost
Za 29. septembra 2023. planiran je dalji C5+1 susret. Ovoga puta u Berlinu pet šefova centralnoazijskih država sastaju se sa predsjednikom Njemačke Frank-Walter Steinmeierom i kancelarom Olafom Scholzom. Očekuje se da će pritom biti razmatrane gore naznačene teme. Centralnoazijske države koriste trenutnu geopolitičku transformaciju da bi svoju relativnu izolaciju promijenile u stratešku prednost. Već decenijama oni vode dobro izbalansiranu vanjsku politiku i mogli su ostvariti uravnoteženi odnos sa moćnim susjedima Kinom i Rusijom kao i sa Evropom, SAD-om i Turskom. Kazahstan slijedi takozvanu multivektoralnu vanjsku politiku; Uzbekistan formuliše svoj vanjskopolitički temelj kao „uravnoteženu ekvidistancu“ prema postojećim i novim globalnim centrima moći; Turkmenistan se u jednoj rezoluciji Generalnog zasjedanja UN od 12. decembra 1995. izjasnio za stalnu neutralnost. Međutim tek od početka ruske invazije na Ukrajinu centralnoazijske zemlje su ušle kao suvereni akteri u centar međunarodne politike jer su vješto prakticirali svoju uobičajenu politiku ekvidistance. Na primjer, njihovi predstavnici su se do sada na svim glasanjima u UN-u o osudi ruske agresije suzdržali ili, kao Turkmenistan, nisu uopšte glasali. Nijedna od pet zemalja nije priznala aneksiju ukrajinskih oblasti od strane Rusije. Oni su se odlučno suprotstavili ruskim pokušajima da regrutuju njihove građana za borbe u Ukrajini. Istovremeno Kazahstan, Uzbekistan i Kirgistan spadaju u zemlje koje su prihvatile najviše ljudi iz Rusije.
Nakon povlačenja iz Afganistana i početka ruske agresije na Ukrajinu stabilizirajuća regionalna uloga sve više pripada centralnoazijskim državama
Neovisno o tome sa kim se države centralne Azije sreću u formatu C5+1 jedna konstanta ostaje. Predstavnici svih pet država nastupaju zajedno kao grupa – to je povezano sa agresijom Rusije na Ukrajinu, ali i sa povlačenjem zapadnjačkih trupa iz Afganistana. Nakon povlačenja iz Afganistana i početka ruskog rata protiv Ukrajine, stabilizirajuća regionalna uloga sve više pripada centralnoazijskim državama. Ako je region u prošlosti bio mostobran za zapadnjačke operacije u Afganistanu i mogao se osloniti na Rusiju kao garanta bezbjednosti, sad se mora sam sukobiti sa bezbjedonosno-političkim izazovima. Iz tog je razloga kazahstanski predsjednik Kasim-Žomart Tokajev predložio u julu 2022. uspostavljanje mehanizma za redovite konzultacije predstavnika njihovih savjeta bezbjednosti da bi se iznašla zajednička rješenja za bezbjednosne prijetnje.
U kontekstu rata protiv Ukrajine centralnoazijske zemlje su dokazale svoju rastuću autonomiju time što su proširile svoje političke, gospodarske i bezbjednosno-političke kontakte bez da su na bilo koji način narušili postojeće odnose sa Rusijom. Umjesto da traže isključivo alijansu sa velikim regionalnim i vanregionalnim akterima, oni žele podstaknuti već decenijama usporenu regionalnu integraciju. Kao rezultat Petog konsultativnog susreta šefova centralnoazijskih država 19. septembra 2023. dogovoreno je intenziviranje industrijske saradnje i efikasno korištenje tranzitnog potencijala regiona. Na dnevnom redu je bila i regionalna saradnja u području klimatske politike – posebno u okvirima rada Internacionalnog fonda za spašavanje Aralskog jezera, kao i postepeno povećanje udjela domaćih valuta u regionalnoj trgovini i smanjenje trgovine sa američkim dolarom. Uprkos tome, geografske i socioekonomske razlike pojedinih zemalja kao i njihova eksponiranost prema islamizmu i terorizmu i dalje su poseban izazov.
Utoliko je važnija najava pet predsjednika da će sva regionalna pitanja rješavati isključivo diplomatskim sredstvima uvažavajući međusobne interese. Ova izjava ukazuje na to da zemlje svoje razlike, bilo po pitanju granica ili vodosnabdijevanja, stavljaju u drugi plan i žele region zastupati složno prema vanjskom svijetu. Potvrda za to je da površinski najveća zemlja Kazahstan i najmnogoljudniji Uzbekistan, koje su jedna drugoj dugo bile konkurencija u utrci za regionalnu prevlast, sada naglašavaju strateško partnerstvo i usko sarađuju u okvirima međunarodnih i regionalnih organizacija kao što su UN i Zajednica neovisnih država (GUS).
Interakcija između centralnoazijskih zemalja uzima nove forme sa ciljem da se ojača mir i bezbjednost u regionu i šire i da se ravnopravno sudjeluje u oblikovanju globalne arhitekture bezbjednosti. U ovom smislu važna je i ponuda kazahstanskog predsjednika Tokajeva, izrečena pred generalnom skupštinom UN-a, da se aktivno podstakne dijalog između Globalnog sjevera i Globalnog juga. Izazov za centralnoazijske zemlje sastoji se u tome da učestvuju u globalnim političkim procesima bez da budu uvučene u borbe za moć. Ukoliko im to uspije region ima potencijal da se etablira kao srednja sila u globalnoj politici i da utiče na međunarodni poredak.
