I
Tu i sada
Trvljenja
Kao i sve ono prije
Bijeda je naša
Laž i san.
U pesnici Montenegra
Krv prijevarna
Zakletva lizijerna.
Bili smo
Bićemo
Tu kao spomenik
Zgrčene dušice ega.
II
Naše pitanje odavno više nije
Pitanje klasno
Mi smo svijetom glas pronijeli
Vodopadno
Gromoglasno.
Ostaše i oni koji uz nas nijesu
Stasavali časno
Glasno
Niječući
Sve što jesu:
Kakav mrčeni Montenegro!
Uto se čovjek iz skaski školskih
Od slutnji naših jada sklesan
Sa slikovnica socioloških
Inatom svezan,
Nađe da poruči
Iz starozavjetne knjige
Da smo jači
Zbrisavši neodluku
Pokrenuvši brigade.
“Rekoh vam:
Vojska NARODNA.”
***
Suvomeđe da ograde sirotinju,
Vijugavo kao tijelo otrovnice.
Kamena staništa pod slamom
Sred džinovskog kamenog lijevka.
Zaseoci u provalijama,
Vezani bjelinom austrougarske džade.
Obroncima uz ponor
Grumenje zemlje,
Crvene pržine,
Oflekane magarećom balegom.
Škrta loza,
Čokanji smrzle raštike,
Pera lobode,
Crno prutovlje kukuruzišta
Sanja novo sjeme.
Pod voltovima svete krave
Brste nasloženo suvo lišće hrasta.
Ni pogleda, sem u nebesa,
Ni igre, sem o Lučindanu,
Ni glasa sem o Petrovdanu,
Ni leleka, sem o pomenu
Nikole Prvog Petrovića.
Ipak,
U tom grotlu,
Iz dana u dan,
Odavno, odavno,
Svija se misao o slobodi,
Dalekoj, dalekoj.
***
Nakaze se oko mene gegaju,
U litiji svetosavskoj
I orom crmničkim poskakujuć –
Braća po folkloru.
Njihov prigušen vrisak očekujem
Kad sazru planiranja
Njina,
Iz deklaracija o pravima puka
Rođena.
Krenuće karavana crnogorska
Stazama praotaca
Nizastranu,
Pa preko Jezera,
Bojanom do Velje Vode,
Kursom mediteranskog peljara,
Pravo u evroatlantske integracije:
Korablji potop domovine moje.
Manira birokratska uselila se
U seoca svih Gora Crnih,
Pa ne brinem.
Prstom lijeve ruke pokazuju
Na lovćenske strane
Dok u desnoj vitlaju karnevalskim oruđem
(Štapina Cincar Pašića li je
Ili žezlo Petra kletvenika?!)
Šakama pritiskam ušesa
E da ne podlegnem obećanjima.
Vrte se jednako uporni
Dokazujuć dvije strane svijeta
Jedinim putokazom,
Meni,
Koji je ludilo kompasa
U more bacio
Odavno.
Sad čekam oluju
Orkan će jednom stići
Da me oslobodi kružnice i plesača.
Pa da ostanem sam,
Pa da ostanem tih,
Pa da se predam zaboravu
U kome je moja vjera:
Na dlanu kap krvi knjaz Danilove,
Mog Zeka kazna.
Oj svijetla majska zoro,
Mrak se širi nad ponorom.
***
Snovi se
Najlakše ostvaruju
Kad se probudiš,
Domovino!
