Žarko Paić: Druga jesen patrijarha
Pisanje je oslobađanje jezika od utvara vremena, njegov novi život u prividu sjaja ljepote.
Oznaka Jovan Nikolaidis
Oni su jedni kraj drugih tegobe života zajednički vremenom prtili
Jedna pored druge vjekovima traju četiri sakralne građevine, čuje se zov s minareta, zvona jecaju, katolička, evangelistička i pravoslavna, promiču kraj sinagoga marljivi Judejci, vjernici ulaze i izlaze iz tih bogomolja, bliski u tegobama a u vjekovnoj saradnji, po nuždi ili volji, svejedno, a piščev junak tvrdi: ti se ljudi mrze i strahuju jedni od drugih. Tlapnja! Ne može, a i neće da vjeruje u to. Ali je sklon da povjeruje da između one davnašnje priče Andrićeve i ovog današnjeg klerofašističkog naricanja kojekakvih ekmečića, ćosića, bećkovića, karadžića, mladića, šemsudina i džemaludina, i inih jahača okota šovenskog, postoji i jednako traje most ideologije kojim se prevoze zle sile i satanski tovari mržnje i straha. A to nije na Drini ćuprija.
Čovjek iz Prijeka
Ne zavidim nikome, ne moljakam nizašta na svijetu, od ovog što posjedujem gradim tvrdu kulu u kojoj moja crnogorska mati strpljivo čeka da joj dođem zanavijek. Siguran sam – zna ona da je nisam iznevjerio. Jovan Miličin, jedini u majke.
Zločinci neće u pakao 2.
Ljudski su grijesi nalik krijestama talasića: namah se gube, mijenjaju i iznova nastaju, danima, godinama i vjekovima. Između tih kratkih činova nesavršenosti ljudske vrijeme donosi zaborave. Zlo se vječno umnožava i vraća, gurkajući dobrotu. A čovjek mora da svjedoči jer je dobrota, doista, slabašno treperenje u tokovima života. U jedno je Pisac siguran - Monstrumi sigurno neće skončati u Paklu.
Jovan Nikolaidis: Sin Crnogorski
(alegorija)
Staro pismo nova zebnja
Bosna je oplemenila moj duhovni život, to drago kamenje prijateljstva čuvaću kao posebno iskustvo. Zato mi teško pada naša muka, koju danas jednako trpimo od istog dušmanina. Čujem povike ostrašćenih, čitam imperijalne koncepte, iz medija mračnu slutnju na jauke iz prošlosti. Opet vampiri štekću iz polumraka: to Srbija sanja suludi san da će steći teritorije mongolskim jurišima na tuđe, na uštrb ostalim narodima Balkana.
Maslina i nesoj ljudski
(Odlomak iz rukopisa NAŠA ŠUMA MASLINOVA)
Jakov grli trnje Milo bere lovorike
Meni jeste istina (bar tako skromno mislim) da je Jakov Milatović onaj Jakov koji grli trnje, a Milo bio onaj predsjednik koji bere lovorike. Baš u helenskom značenju tih pojmova „grliti trnje“ i „brati lovorike“. Što pod tim podrazumijevam neznavenima neću široko razlučivati.
Tri Pule
Meni i danas, kome hodočasnička staza prema Puli ostaje otvorena, srce je puno. Neću da se pitam kamo moj duh ide, jer u oba pravca - doma idem.
Nad grobom nezavisnog književnika – Ima jedna prva knjiga
Ima knjiga, ćudljivih i mračnih poruka, s ambicijom onog koji je namislio da njima objasni sav svijet i ljude. Prijeke su i goleme takve knjige, sa mnogo poglavlja. Pozivaju i prozivaju, osuđuju i prijete, od davnine pa do smaka svijeta. Akademske, stila koji me uvijek podsjećao na sudske paragrafe i prokletstva klerosudanija. Ova knjiga ne spada u takvu vrstu knjiga.
Crnogorski bez gusala
Snovi se najlakše ostvaruju kad se probudiš, Domovino!
Sivo u crno
Fluid je Crna Gora – malo dima na cigareti koga raznosi vjetar. Koga to vara naša politička vrhuška?! Orevuar Montenegro! Zatrpava nas sam život. Ko će razgrnuti hrpe koje zlo i pohara bacaju na nas. Zarobljeni smo, iluzija ostaje skrita u polutami od smeća što nam prekriva tijela. Crnogorska istina je spoj nekoliko vješto izgovorenih laži. I - Bog te jednom veselio!