Oznaka Jovan Nikolaidis

Dolcigno i Dolcignea

Budući da je u Servantesovom ”Don Kihotu” Dolćinea bucmasta, gegasta i glupasta, ostaje sumnja: pisac se u starogradskoj plemkinji – prevario. U srdžbi rad zarađenog on je najvjerovatnije prestao da pjevuši, ali je moguće da je u liku Kihotove izabranice stala sva jed na dane zatočeništva u Starom gradu. Koje mu, na kraju balade, nije lako palo. Jer on se za Dulćineu nije svezao. On se njome – objesio.

Kasaba Porto hendek panorama

A fukarluk i surovost nekih provoboraca i brzometnih partijaca (rjeđe tokom okupacije, redovito nakon rata), nad jadnicama iz „Vile golub“, pored ostalih opačina koje su, dok im se moglo, vršili u „narodnoj vlasti“, ostaje kao mučna uspomena u sjećanju nekih stanovnika Porto Hendeka: „Ko se jebā za vrijeme Italije, penziju je dobio, a ko je špijā balistima, ubačili su ga u UDBU“. Gadosti tih umišljenih načelnika iz kojekakvih odbora i sekretarijata pisac nema namjeru da šire opisuje.

Kišoviti septembar i olujni listopad 1943

U ratnom dnevniku Vermahta od 15 septembra 1943, kad je u pitanju buduća saradnja njemačke vojske sa dojučerašnjim saveznicima, nalaže se: italijanske vojnike koji su nam ostali vjerni poštujmo kao vjerne saveznike, neka im se ostavi oružje, da zajedno nastavimo borbu; ko ne želi dalje da ratuje, sa takvima treba postupati kao prema ratnim zarobljenicima; a ko nam pruža otpor i otvoreno sarađuje sa neprijateljem - oficire strijeljati, a vojnike slati kao radnu snagu na Istok.

Četvrti postjugoslovenski rat

Foto: Arhiv Jer ova nova okupacija, ova tranzicija bez korijenja i roda, ovaj procvat nemorala i kulminacija nerada, koja je kolonijalizovala i unutrašnji prostor naših bratskih zemalja, opasala je zapravo geografiju nekoć zadovoljavajuće socijalne pravde i jednakosti koje su, ipak,…

Odlomak iz romana: Lavirinti Valdinosa

Dafina Montiljo i Ercole di Bisanzio. Blistavo skadarsko proljeće, aprila 1942. Bio je italijanski poručnik, deset godina stariji od nje, na zadatku zapovjednika čete koja je čuvala fabriku duvana „Taraboš“ (Tarabosh). Inače prkosna, ocu je Dafina odmah rekla istinu. David…

Jovan Nikolaidis: TENAC I DOSELJENICI

Jovan Nikolaidis – foto: Radoslav Ratković Dobru deceniju unazad, za potrebe „Triptiha o Nikoli“, oči sam iskapao po škurim ostacima papira iz arhivā Cetinja, Skadra, Tivarija i Kotora. Eto mi o tom istraživanju desetak svezaka bilježnica, leže među knjigama moje biblioteke. Pomislih:…

San nije lȁža, kao što Bogovi jesu istina

Foto: Privatna arhiva Piše: Jovan Nikolaidis Nasuprot pogledu razvukla se po suvomeđi puzavica. Godinama taj bršljan niti vene, niti raste, sve vrijeme  jednake veličine. Kao da je od plastike, a nije. Uz zid okačen, slijepljen nevidljivim žilicama za hrapavo kamenje.…

USPOMENA

Foto: Arhiv Ne hajem za religiju, ne zanimaju me sveci, vanzemaljski život ostavljam onima koji u njega vjeruju; neka su im sretni bajni predjeli! Ne podnosim takvu vrstu socijalne i mentalne eutanazije. Prihvatam: Bog je u svima nama, samo ga…

O malim izdavačima velikih pisaca

Jovan Nikolaidis – foto: Privatna arhiva Nakon sticanja crnogorske državnosti u tekstovima pisaca koji djeluju u Crnoj Gori, u njihovim uradcima, ogoljava se naša društvena bolest, ali ogleda i naše najdoličnije zdravlje. To je literatura koja srasta sa voljom i…