Faust u Crnoj Gori (piccola sotia)

Da, istina je, opet je Crna Gora dobila Fausta. Ali, da se zna, nije to običan, Geteov Faust, o kome, (da se i po tom pitanju razumijemo), na zna ništa mnozina građana Crne Gore?! Ali ovi, što nam je u pohode stigā je Crnogorski Faust. Nemojte pȗčinu grdnu pitati ni ko su Radonjići, i što je Crna Gora propustila da prouči, kad su im ono, i kako to ono, u svoje vrijeme, iz dinastije Petrovića mudrijaši, krila podkresali, let ograničili. Ovoga što nam je u pohode šljega – Crnogorskog Fausta, to će crnogorske polugrađane, fakat, interesovati.

Piše: Jovan Nikolaidis

Žele da znaju, uši naćule, moždane vijuge upregnu. Taj delija, u srca, u navikama, u naopakostima svakojakim, biće da im je u sviđanje uljega. I nije prvi. Javljao se Crnogorski Faust u ovih stotinjakikusur godina u više navrata. Uvijek sa drugačijom maskom na obrazinama.

Sada smo, eto, dobili još jednog: aktivnog (na poljima, baštama, sjelima, nadmetanjima katunskim i diskoklubovima, stadionima, svuda jednako razigran), veselog u nakanama, a velikodušnog u objašnjenjima svakojakim. U crkvama skrušen (do boga miloga umiljat), a kreativan do zla boga. Kao da je Aleksandru Vučiću na poduku išā: samo ti durbinom, mudri Fauste, od Beograda do Kosova osmatraj, a kad se spotakneš o krševito crnogorje – mi ćemo ti naći lijeka.

Pitaće se, eto, poneki od puka: kakva je razlika između Geteovog Fausta i Crnogorskog Fausta. To bi ćela mnozina da sazna: koji je od te dvojice valjaniji za nas – narod? Pravo da vi rečem, najviše ću vam pomoći ako priznam da ja to ne znam. Geteovog Fausta poznajem, ovoga, još uvijek – dobro ne znam. Znam samo da je takav u Montenegro stigao. I da je Crna Gora zemlja bogom dana za takvog: birati nepoznatog za glavara.

U Vikipediji nađoh ono, ȁda kako, to i vi naći možete:

(lat. Faustus, nem. Faust) literarni glavni junak istoimene Geteove tragedije, koji je, u želji da sazna istinu i pozna trenutak sreće koji bi bio toliko lep da bi se mogao poželeti da večno traje, sklopio savez sa đavolom (Mefistofelom) i, prošavši mnoge peripetije, najzad došao do saznanja da je najveća sreća u radu za dobro drugih.

A je li Crnogorski Faust manje ili više od pomenutog, Mefistofelu brat od strica, tek će se znati?! Zasigur. Možda je on vatra u kojoj sam neće sagorjeti, iako je dijete požara? Boga on jeste prevario, ali ga Svevišnji ne dira, jer je sam oličenje taštine. Kako je CG Faust u strasti za znanjem blizak božanskom, čini se da je dobro odabrana figura za crnogorsku budućnost. Izgleda da taj zna da Bog voli da mu se povlađuje. Takvi Savaota umiruju. Pa Bog zaspe.

antenam.net

Podijelite ovaj članak
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
VIŠE IZ KATEGORIJE
VEZANI ČLANCI
(Odlomak iz rukopisa NAŠA ŠUMA MASLINOVA)...
Meni jeste istina (bar tako skromno mislim) da je Jakov Milatović onaj Jakov koji grli trnje, a Milo bio onaj predsjednik koji bere lovorike. Baš...
Meni i danas, kome hodočasnička staza prema Puli ostaje otvorena, srce je puno. Neću da se pitam kamo moj duh ide, jer u oba pravca...
Ima knjiga, ćudljivih i mračnih poruka, s ambicijom onog koji je namislio da njima objasni sav svijet i ljude. Prijeke su i goleme takve knjige, sa...