Jakov grli trnje Milo bere lovorike

Meni jeste istina (bar tako skromno mislim) da je Jakov Milatović onaj Jakov koji grli trnje, a Milo bio onaj predsjednik koji bere lovorike. Baš u helenskom značenju tih pojmova „grliti trnje“ i „brati lovorike“. Što pod tim podrazumijevam neznavenima neću široko razlučivati.

Neću naširoko pisati ni o „Milu lopovu, Crnogorcu antičkog držanja, dobro školovanom Titovom pioniru koji je pionirsku zakletvu zaboravio, Milu oslobodiocu i visprenom sportisti “, niti o „Jakovu političaru kome predsjednikovanje priliči kao kornjači samar, nepismenom političaru i nasljedniku anahronih tendencija, čovjeku šablona i loših komparacija“.

I jedan i drugi nose ponešto od pomenutih „kvalifikacija“. Meni jeste istina (bar tako skromno mislim) da je Jakov Milatović onaj Jakov koji grli trnje, a Milo bio onaj predsjednik koji bere lovorike. Baš u helenskom značenju tih pojmova „grliti trnje“ i „brati lovorike“. Što pod tim podrazumijevam neznavenima neću široko razlučivati.

Oni se, kao što su navikli, zadovoljavaju da budu potrpežnjaci. Budale bog voli i čuva, moja im karakterologija nije potrebna; tek, nužno je kazati kako su meni, kao ostarjelom piscu, nakon trideset godina bavljenja “zaludnom rabotom“, dozlogrdili i separatisti i suverenisti, danas ista gomila nesposobnjakovića. Koji mi Crnu Goru jednako neuspješno guraju u „jame bezdanje“. To nije sjeta umornog, to što meni smeta, već lice-maska ravnodušnog naroda i neodgovornost politička. Tome dodajte stanje u kome se, i onda kad je Milo brao lovorike, jednako i danas kad Jakov i ne sluti ga da trnje opkoljava, lopovski okot širi kao vulkanska lâva. Pa smo svi na toj vagi na istom gubitku. Što će od sveg ovog kastiga ostati za ŚUTRA – dako dočekamo. Ili bodlje trnja ili lovorov list?! Ne kao Heleni, jer je to nemoguće, već kao Crnogorci, čemu se nadam.

Podijelite ovaj članak
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
Jovan Nikolaidis

Jovan Nikolaidis

VIŠE IZ KATEGORIJE
VEZANI ČLANCI
Radim na tekstu o identitetima u Crnoj Gori. I o podmukloj vlasti pamflet, o politikantima koji se tom kaleidoskopu o pripadnosti vješto prikradaju, pa svakome...
Njeno tijelo pružilo se prȅdame kao livada. Trebalo je da počnem cvijeće brati, s reda, polako, ne gazeći rosu, ne strašeći popce. Stenjanje iz dubine...
Svu noć u moj poljuljan san ulijeće stari znanac, izvrnuta slika, lik u ogledalu, lelujav odraz u vodi koju je uznemirilo vrijeme – Sandro Galeb....
Sumrak je dozvao noć, a noć bombardere. Čuli su se, dolazeći s mora, kao da medvjedi neprekidno brundaju, ali se vidjeli nijesu....