Pjesma o prvoj ljubavi
Svi pričaju (pjevaju) o neprolaznosti prve ljubavi
O poljupcima i susretima na školskom izletu, ili iznenadnoj
Provali emocija u neočekivanome pejzažu,
restoranskoj bašti, morskoj uvali, dunavskome keju.
Moje je iskustvo drugačije.
Prva ljubav za mene bješe nešto čega se sjećam sa stidom
Gdje bijah zakazao kao muškarac i kao čovjek.
Njoj, koja je sve to znala i pokušala razumijeti,
Mašem nakon svih ovih uludo izgubljenih decenija
Maramom zahvalnosti i kajanja.
Iz rata izišla s izboranim licem i odlučnošću Antigone
Ali ne ona koju ljubim, ali ne ona pred čijim bih pojasom
Pao ničice i čijim bih zavodljivim ustima
Svaku laž priznavao za istinu. To mi se događalo s drugima.
S njom i danas razgovori o financijskim poteškoćama,
O jednostavnim problemima što ti se čine nerješivim.
O zdravlju i ljekovitim travama, o tom da bih morao
Smanjiti piće i pušenje, više se kretati, potom
Jezična fraza koju je jedino ona u stanju razumjeti
Strijela iz Zenonova zavičaja što je stigla na svoj cilj.
Mogli smo imati kuću na Buni, na Rotimlji
Buljuk djece, solidnu farmu, sretan život.
Ali, svejedno, s ljubavima ona nije mogla imati nikakve veze
Ljubavima što su dolazile kasnije s hukama oluja
I odnosile krv i suze sa sobom.
Mile Stojić
