Christoph P. Mohr vodi indijski biro zaklade Friedrich Ebert u Delhiju. Prije toga bio je regionalni direktor zaklade u Kazahstanu i Uzbekistanu. On je suizdavač knjige Bjegstvo, migracija i ljevica u Evropi (Dietz 2017).
Pitanja postavljao: Nikolaos Gavalakis.
Narendra Modi i njegov BJP dobili su na izborima u Indiji jaku kočnicu i izgubili apsolutnu većinu. Šta je razlog za relativno slab rezultat premijera i njegove vladajuće partije?
Nekoliko dana nakon izbora je svaka dublja analiza razloga za odluku oko 645 miliona Indijaca koji su glasali – teška. Sigurno je: rezultat je veliko iznenađenje i za skoro sve domaće i međunarodne posmatrače neočekivan. Do sada su egzistirali razičiti pogledi koji su uzimali u centar svojih analiza prije svega jaku gospodarsku nejednakost, probleme kod socijalne pravednosti kao i različiti gospodarski razvoj. To izgleda apsolutno ubjedljivo kad se posmatraju gubici vladajuće koalicije u saveznim državama Utar Pradeš, Rađastan kao i Harjana, koje su kao takozvana zemlja hindu srca dugo vremena bile u rukama BJP i pod uticajem su ruralnih struktura. Indija, koja hoće da izgradi 71 novi aerodrom, koja se prošle godine spustila na mjesec i raspolaže impresivnim IT središtima i dinamičnom startup scenom, u velikim je dijelovima zemlje van velikih urbanih centara Delhija, Mumbaja i Bengalurusa, još uvijek zemlja u razvoju sa bruto domaćim proizvodom po glavi od oko 2 500 američkih dolara. U međunarodnom poređenju to leži između Angole i Republike Kongo. Doduše, indijsko gospodarstvo je u poslednjoj budžetskoj godini poraslo oko osam posto – to je najviša stopa među velikim narodnim gospodarstvima – ali birači su svojim glasanjem ukazali na lokalne nejednakosti i rastuću nezaposlenost, što je za mnoge ljude još uvijek realnost koju žive. Osamsto miliona ljudi, koji uprkos uspjehu indijske vlade u borbi protiv siromaštva još uvijek dobijaju racionirane životne namirnice, htjeli su vjerovatno svojim izbornim odlukama jasno reći da bi socijalna pravda i poštenija Indija trebali imati viši prioritet. Opozicija je fokusirala svoju izbornu kampanju prije svega na ovaj još uvijek veliki sloj stanovništva i tako je mogla u nekim dijelovima zemlje ostvariti iznenađujuće uspjehe. Iako se ovdje još uvijek govori o Handout politici (politici pomaganja), a manje o strkturalnim, sistematskim promjenama, strategijski pravac je bio potpuno ispravan jer politička ekonomija Indije proizvodi do danas društvene linije razdvajanja uzduž gospodarskih mogućnosti, kompleksnih logika identiteta kao i društvenih hijerarhija moći koje ljude multidimenzionalno hendikepiraju – ili im daju prednost. Vlada je, doduše, ovdje mogla posljednjih godina pokazati uspjehe, ali u najmnogoljudskijoj zemlji svijeta razvojnopolitički izazovi ostaju veliki.
Uprkos svemu Modijeva BJP je ipak s velikim odstojanjem postala najjača snaga. Još jedan mandat premijeru izgleda siguran, međutim upućen je na koalicione partnere. Šta to znači za novu vladu?
Koalicioni partneri BJP u prošlosti su igrali više podređenu ulogu. To će se sada mijenjati i vjerovatno voditi tome da se posebni i regionalni interesi moraju više razmatrati na stolovima kabineta. Partije, kao naprimjer Janata Dal iz Bihara, za svojih 12 mjesta u koaliciji zahtijevat će više pažnje i fokusiranja na razvoj najsiromašnije indijske savezne države. BJP i Narendra Modi će morati – do sada neuobičajeno – dogovarati kompromise. To može posljedično biti apsolutno pozitivno za razvoj zemlje, jer ako se prihvata navedena analiza, onda su širi regionalni razvoj, suzbijanje nezaposlenosti, pravedna politika raspodjele kao i fokusiranje na siromašnije regione vrijedni politički potezi da bi se ispunile želje birača.
Opozicioni indijski Nacionalni kongres INC uspio je broj svojih mandata, u poređenju s posljednjim izborima, skoro udvostručiti. To je dobar znak za indijsku demokratiju?
Skoro 645 od oko 970 miliona birača u Indiji su u sedam krugova i skoro 90 dana dali svoje glasove. Niko od poraženih kandidata nije nakon toga izrazio sumnju u rezultat izbora, čak ni oni koji su izgubili s malom razlikom. Izbori su provedeni bez većih nepravilnosti i s oko 310 miliona birača žena raspolagali su najvišom kvotom biračica u indijskoj istoriji. Indija time impresivno pokazuje da je najveći demokratski ispit svijeta mogla provesti s integritetom, profesionalnošću i respektom prema biračima. Na svakim su demokratskim izborima promjena vlasti ili izmjene u broju mandata, većine ili koalicionih odnosa dobri znakovi za vitalnost svake demokratije. I u Indiji je to tako. INC je uspio skoro udvostručiti svoje mandate i tako će s više samopouzdanja startovati u 18. Lok Sabha. Za INC je uspješan bio takozvani Bharat Jodo Yatra, jedna vrsta masovnog pokreta u kome su vodeći političari opozicionih partija, predvođeni Rahulom Gandijem, marširali uzduž Indije i bili praćeni hiljadama ljudi. Ideja je bila direktna razmjena mišljenja s biračima i neposredna komunikacija između donosioca političkih odluka i ljudi raznog porijekla i iz svih dijelova zemlje. Yatra je imala veliki medijski odjek i bila je uspjeh jer je omogućila Rahulu Gandiju da promijeni svoj imidž u javnosti: od člana porodice Nehru – Gandi ka nekome ko se stara o problemima običnih ljudi. Izgleda da je ova vrsta “direktne demokratije” bila osnov za relativno dobar rezultat INC.
Globalna težina Indije znatno se povećala posljednjih godina. Kakav uticaj izborni rezultat ima na međunarodnu orijentaciju zemlje?
Vanjska politika ipak nije bila, kao što se očekivalo, odlučujuća za izborni rezultat: prije izbora stručnjaci i analitičari imali su procjenu da bi vanjskopolitički uspjesi – koji su imali vrhunac u uspješnom samitu G20 2023. godine – mogli biti za jednu rastuću grupu Indijaca značajna izborna tema. Nova relevantnost i politički značaj Indije u raznim zapadnim i mimozapadnim institucijama jasno ukazuju na uspješan vanjskopolitički kurs posljednjih godina. Indija je, doduše, pod premijerom Modijem i ministrom vanjskih poslova Jaishankarom dobila na uticaju i značaju u međunarodnoj politici, ali grupa birača za koju je ova nova uloga bila od odlučujućeg značaja u izborima izgleda da je relativno mala. Za međunarodne odnose, vanjskopolitičku, bezbjednosnu i trgovinskopolitičku agendu kao i za aktivnost na velikim međunarodnim pozornicama ovi izbori ipak neće donijeti nikakve promjene. Indija će i dalje slijediti kurs multi-alignment i pokušati multivektoralno slijediti vlastite strategijske interese. I mnoge njemačko-indijske namjere neće biti pogođene izborima. Treba reći da bi to bio slučaj i kod promjene vlade u Nju Delhiju, jer i u indijskoj vanjskoj politici ima mnogo kontinuiteta.
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović
