Foto: picture alliance/Vladimir Smirnov
Trenutno Vladimir Putin ne napušta često svoju zemlju. Jedno od njegovih rijetkih putovanja u inostranstvo odvelo je sada šefa ruske države u Sjevernu Koreju. Ova posjeta bila je tek njegovo drugo putovanje u tu zemlju za 24 godine njegovog mandata. Produbljivanje odnosa između dvije zemlje izazvalo je opet u SAD-u značajnu zabrinutost u pogledu njegovog mogućeg djelovanja na rat u Ukrajini, kao i sigurnost na korejskom poluostrvu.
Približavanje između Rusije i Sjeverne Koreje pobrinulo se ipak za pomiješane osjećaje ne samo u SAD-u nego i u Kini, pošto to za Peking nosi sa sobom nove nesigurnosti. Iako je susjedna zemlja Kina gospodarska žila kucavica i zvanični “saveznik” Sjeverne Koreje, odnosi između Pekinga i Pjongjanga su sve drugo doli bliski kako pokazuje najnoviji razvoj.
Najnovija provokacija Sjeverne Koreje i njena osuda zajedničke izjave Južne Koreje, Japana i Kine s njihovog prvog trilateralnog sastanka od 2019, u kome je spomenuta denuklearizacija korejskog poluostrva, važi kao rijetko suprotstavljanje Kini. Među značajnim provokacijama jeste i to da je režim u Pjongjangu zaključio da baš za vrijeme jedne diplomatske inicijative, u kojoj učestvuje i Kina, šalje satelit za izviđanje u zemaljsku orbitu. Godinama ranije Sjeverna Koreja imala je za cilj osramotiti Kinu kada je iz jedne baze blizu kineske granice ispalila balističku raketu kratko prije nego je započeo samit o putu svile u Pekingu.
Otada se dinamika u regionu znatno promijenila. Nakon što su odnosi Kine i Sjeverne Koreje 2017. dostigli najnižu tačku, poslije prvog sastanka Xi Jinpinga i Kim Jong – una u martu 2018. počeli su se znatno poboljšavati. Međutim iako su se oba šefa država otada susrela pet puta, odnos je i dalje sve samo ne bez problema. Zbog pandemije korone Sjeverna Koreja zatvorila je sve svoje granice i zaustavila praktično svaku trgovinu – i sa svojim najvećim trgovinskim partnerom Kinom. Tek u aprilu 2024. došlo je opet do visoko rangirane posjete Kine Sjevernoj Koreji, kada je Zhao Leji, trećerangirani čovjek u državi, predvodio delegaciju.
Za Kinu režim u Pjongjangu jest i ostaje važna tampon-zona protiv sve većeg opkoljavanja od SAD-a
Posjeta je održana u kontekstu sve veće međunarodne zabrinutosti zbog Sjeverne Koreje, koja je intenzivirala svoju agresivnu retoriku i svoje vojne raketne testove. Početkom 2024. Kim Jong-un najavio je temeljnu političku promjenu prema Južnoj Koreji: isključio je mogućnost mirnog ponovnog ujedinjenja Koreje i pritom je signalizirao da je on prije za neprijateljstvo nego za pomirenje. Godine 2022. Sjeverna Koreja izvela je do tada najveći broj raketnih testova i 2023. uz rusku podršku poslala je uspješno u svemir jedan vojni istraživački satelit.
Izolacija Rusije od Zapada zbog ruskog napada na Ukrajinuu u konačnici je dovela do produbljavanja odnosa između Moskve i Pjongjanga, što obuhvata i jaču vojnu saradnju obje države. Smatra se da Rusija za svoj rat u Ukrajini dobija velike količine municije i balističkih raketa iz Sjeverne Koreje, a njima isporučuje vojnu tehnologiju koja ojačava njihovu vojnu sposobnost. Ovaj novi i bliski odnos Rusije i Sjeverne Koreje predstavlja ozbiljan izazov za Zapad u Evropi i sjeveroistočnu Aziju.
Peking, važan partner kako Pjongjanga, tako i Moskve, do sada je izbjegavao da se izjasni o najnovijem razvoju. Ali su kineski mediji brzo našli krivca: tvrde da je “neprijateljska” politika SAD-a ta koja omogućava da se Rusija i Sjeverna Koreja približavaju, čime se potkopava sigurnosna situacija u oba regiona. U ovoj predstavi SAD-a, kao najvažnijeg izazivača napetosti, odslikava se ubjeđenje Kine da je Vašington, a ne Pjongjang najveća prijetnja odnosno najveći neprijatelj.
Na veliku su zabrinutost Kine SAD u reakciji na povećane sposobnosti Sjeverne Koreje u nuklearnom području i području raketa pojačale svoju saradnju s Južnom Korejom i Japanom. Peking već odavno optužuje Vašngton da koristi atomski program Sjeverne Koreje kao izgovor za širenje svoga vojnog prisustva u regionu i time zaoštrava napetosti na korejskom poluostrvu. Većina koja se bavi vanjskom politikom u Kini vjeruje da SAD pritom manje ide o zastrašivanje Sjeverne Koreje, a puno više o obuzdavanju Kine.
Gledajući na činjenicu da Kina, kako u regionalnoj, tako i u globalnoj vanjskoj politici fokus upravlja na svoj veliki rivalitet sa SAD-om, nije puno vjerovatno da će Peking vršiti pritisak na Sjevernu Koreju ili Rusiju da bi riješila konflikte u sjeveroistočnoj Aziji ili Evropi. Za Kinu režim u Pjongjangu jest i ostaje važna tampon-zona protiv sve većeg opkoljavanja od SAD-a i njenih saveznika, dok je Rusija važan partner protiv svjetskog poretka koji predvode SAD. Međutim Peking bi mogao odlukom za “nemiješanje” dugoročno potkopati vlastite strateške interese. Svojom suzdržanošću u odnosu na bliže povezivanje između Rusije i Sjeverne Koreje Kina reskira moguće zaoštravanje napetosti na korejskom poluostrvu.
Uz pomoć Rusije Sjeverna Koreja vjerovatno će ubrzati razvoj svoga atomskog potencijala
Uz pomoć Rusije Sjeverna Koreja vjerovatno će ubrzati razvoj svoga atomskog potencijala. To bi opet moglo izazvati jaču reakciju SAD-a i, u najgorem slučaju, Peking bi za posljedicu mogao imati – kako to Kinezi nazivaju – “azijski NATO” pod vođstvom SAD-a, koji bi se usmjerio protiv Kine. Osim toga, jačanje Sjeverne Koreje moglo bi voditi agresivnijem i provokativnijem ponašanju zemlje: ona bi mogla intenzivirati svoje testove oružja i – što bi bilo još zabrinjavajuće – provesti sedmi atomski test. To bi Kinu neizbježno dovelo u poziciju da bude izložena eskalaciji konflikata koje bi ona ustvari htjela izbjeći.
Međunarodni pritisak na Kinu, prije svega od SAD-a, da zauzme tvrđu poziciju protiv režima u Pjongjangu sigurno će rasti. Sjećamo se toga kako su pod vladom Trumpa napetosti na korejskom poluostrvu zaoštrile bilateralne nesuglasice i raširile na druga područja odnosa između Kine i SAD-a. U 2017. navodna neaktivnost Kine prema Sjevernoj Koreji bila je isprepletena zabrinutošću SAD-a za kinesku trgovinsku praksu, što je u konačnici dovelo do trgovinskog rata sa sankcijama koje i danas traju.
Dugogodišnji strategijski prioritete Kine da održi stabilnost umjesto da teži denuklearizaciji omogućio je Sjevernoj Koreji da svoj atomski program toliko proširi da će biti veoma teško zaustaviti taj razvoj. Zvanično se Kina drži tri principa: “ne rat”, “ne nestabilnost”, “ne atomsko oružje”, pri čemu se odslikava utvrđivanje prioriteta u odnosu na korejsko poluostrvo. Trenutno je, međutim, očigledno da je nemoguće istovremeno slijediti sva tri cilja pošto oba konačno potkopavaju treći cilj i obrnuto.
Pekingu je sigurno sasvim jasno da bez denuklearizacije nije ostvariv mir i trajna stabilnost na korejskom poluostrvu i sjeveroistočnoj Aziji. U tom je pogledu širenje odnosa između Pjongjanga i Moskve intenziviralo dileme Kine.
Kineskom vođstvu velike brige stvara prije svega trilateralna kooperacija između Japana, Južne koreje i SAD-a
Pošto se svjetska politika pojačano shvata kao borba izme demokratije i utokratizma, postoji tendencija da se uža povezanost Rusije i Sjeverne Koreje posmatra kao dio stvaranja trilateralne osovine s Kinom, koja je usmjerena na to da se nešto suprotstavi SAD-u, Japanu i Južnoj Koreji. Peking je napao ovaj narativ kao oživljavanje “mentaliteta Hldnog rata” i optužio SAD kako žele podijeliti region uzduž ideoloških linija da bi izgradile antikineski front.
Kineskom rukovodstvu sve jača trilateralna kooperacija između Japana, Južne Koreje i SAD-a stvara velike brige. Umjesto da svoje susjede napravi neprijateljima, Kina puno više ima u interesu da poboljša svoje odnose sa Seulom i Tokiom da bi smanjila pritiske i djelovala protiv uticaja SAD-a. Gospodarska saradnja i trgovina smatraju se odlučujućim faktorima za podsticanje gospodarskog oporavka Kine nakon pandemije i za održavanje mira i stabilnosti u regionu. Sjeverna Koreja je pritom, ipak, težak problem i njegove provokativne akcije faktor su smetnje u nastojanjima Kine za kooperativnu klimu na sjeveroistoku Azije.
Uprkos gospodarskoj i diplomatskoj podršci Pekinga Pjongjangu ove zemlje sve su drugo doli bliski prijatelji. Sama činjenica da je Kim Jong-un na svoje prvo putovanje u inostranstvo nakon pandemije otišao u Moskvu, a ne u Peking, budi sumnju u dobre odnose između Kine i Sjeverne Koreje. Usto dolazi da se Sjeverna Koreja trudi za poboljšanje svojih odnosa s Iranom da bi se sa jedne strane oslobodila iz izolacije i divercificirala svoja strategijska partnerstva, ali i pojačala svoju saradnju u oblasti nuklearnih i balističkih raketa. Ova nova dinamika znatno otežava Kini da obezbijedi ravnotežu u regionu.
Anny Boc referentkinja je za vanjsku politiku u njemačkom Bundestagu i doktorirala je na Slobodnom univerzitetu u Berlinu na temu “Rivalitet velikih sila između Kine i SAD-a na korejskom poluostrvu”.
