Jedna od velikih nevolja naše istorije su identitetske nedoumice. Ova nevolja prenijeta je i na sadašnjost, pa među brojnim ljudima u BiH ove nedoumice ostaju jedan od najvećih tereta po individualni i kolektivni život. Ko su Bosanci? Ko su Hercegovci? Ko su Srbi, Hrvati, Bošnjaci? Ko su srednjevjekovni vladari koji su vladali Bosnom? Šta je njihovo porijeklo? Da li su oni bili pravoslavci, katolici, pripadnici manihejske linije hrišćanstva, muslimani itd.? No da li su sva ova pitanja zapravo važna? Šta to ima bosanski radnik bilo koje etničke pripadnosti od toga što svoj identitet redukuje na ovu ili onu religiju, jezičku grupu, pismo ili određenog vladara? Čovjeka određuju uzajamni odnosi, odnosi političke ekonomije i znanje o svijetu. Ali da se narod vodi ovim nije u interesu naših političko-ekonomskih elita. Insistira se na nacionalizmu, nacionalnoj pripadnosti i dominaciji nad drugim narodima. Da bismo ovo objasnili slikovitije, pozabavićemo se pitanjem čiji je Tvrtko I Kotromanić.
U Sarajevu je prvobitno postavljen spomenik Tvrtku prekoputa zgrade Predsjedništva BiH. Uslijedile su brojne rasprave, pogotovo između raznih nacionalističkih struja, ali bio je to simbol da je Tvrtko bosanski kralj. Ali šta je to Bosna? Bosna u srednjevjekovnom kontekstu i Bosna danas nisu ista zemlja. Narativi bosanskog unitarizma polaze od toga da je Bosna kroz istoriju bila cjelovita zemlja s jasnom vladajućom strukturom i populacijom, dok srpski nacionalizam smatra da je na prostoru Bosne živjelo mnogo Srba i da ona nije bila cjelovita te da su vladari Bosne bili Srbi – ergo Bosna je srpska zemlja. Tako se na Filozofskom fakultetu u Banjoj Luci pojavljuju karte ”srpskih zemalja”, a ubrzo će se roditi ideja da se spomenik Tvrtku postavi i u Banjoj Luci. Ali kada spomenemo Bosnu i bosanski narod, prvu stvar koju nas svi pitaju jeste: šta je taj narod? kakvi su mu običaji? koja mu je religija? koji mu je jezik? Moderni kontekst pripadanju usko je vezan uz religiju, pa se tako srpski identitet veže uz pravoslavlje, hrvatski uz katoličanstvo, a bošnjački uz islam. Ko su onda Bosanci? Neki će naglasiti da je Tvrtko bio u rodu s Nemanjićima, što ga čini Srbinom. Ali otkuda težnja da Bosna onda bude nezavisna kraljevina? Niko Tvrtka nije pitao za identitet. Ovo unosi dodatne zabune. Ne treba zaboraviti da je u srednjevjekovnom periodu Bosna bila između dvije vatre. S jedne strane uticaj zapadnog hrišćanstva i kraljevina vođene ovom ideologijom, s druge uticaj istočnog hrišćanstva (pravoslavlja) i njegovih imperija. Kome prići? Dolaskom Osmanlija dobijamo i treću ideološku dimenziju. Svi ovi faktori doveli su do toga da se u modernom kontekstu izgubi bosanski identitet i da se stvore tri glavna narativa vođena trima religijskim pravcima koji su na ove prostore došli imperijalisitčkim uticajem.
Tako je svojatanje Tvrtka došlo na korist različitim nacionalizmima. Bosanski unitarizam u Tvrtku vidi očuvanje moderne bosanske države i njenog jedinstva pod simbolom ljiljana od koga Srbi ”strahuju” smatrajući da se iza njih kriju interesi bošnjačkog nacionalizma koji želi čistu Bosnu. Srpski nacionalizam u Tvrtku vidi srpskog kralja koji je vladao Bosnom, što, u modernom kontekstu, ideju srpske republike Bosne i Hercegovine vidi sasvim legitimnom, smatrajući da su svi drugi zapravo izdajnici. Tako je i Tvrtko došao u Banju Luku, zajedno s Banom Kulinom. Ali nijedan od njih nema veze s modernim nacijama i nacionalnim državama. Zabuna o njegovom identitetu ide čak daleko da se na nekoliko načina tumači i njegovo krunisanje. Tamo gdje stoji da je Tvrtko kralj ”Srbljem i Bosni” u duhu srpskog nacionalizma razumijeva se da je Tvrtko bio kralj Srba Bosne. Tvrtko je možda bio kralj Srba, ali nije bio srpski kralj. Tvrtko je kralj Bosni, ali da li je Tvrtko ”bosanski” ili je Bosna Tvrtkova?
Srednjevjekovno političko-ekonomsko ustrojstvo daleko je drugačije od modernih buržoaskih nacionalnih. Srednjim vijekom vladaju povlaštene porodice različitim teritorijima i zemljišnim posjedima. Otuda srednji vijek nema jedinstvenu nacionalnu državu niti nacionalni identitet. Ove porodice, koje su često bile u krvnom srodstvu, ulazile su u sukobe oko teritorija i feudalnih posjeda, stvarali svoje banovine i kraljevine, prilazili različitim religijskim strujama kako bi imali što povoljniji položaj između raznih imperijalizama, a simboli koje su nametali čitavom narodu koji tu živi bili su simboli tih porodica. Ove feudalne porodice živjele su na račun tadašnje većine koja se sastojala od sluga i kmetova, tako da pitanje identiteta srednjovjekovnih vladara i njihovih država nije pitanje identiteta naroda koji sada živi na ovim prostorima. Pitanje njihovog identiteta isključivo je njihovo porodično pitanje, tj. pitanje njihovih porodičnih interesa i proširenja njihove vladavine na narod.
Kakve koristi nacionalizam ima od ovoga? Nacionalizam, čija se politika bazira na dva sveta pravila – političkom birokratizmu i ekonomskoj samovolji – kroz generalizacije o jedinstvu određenog naroda čuva svoju vladavinu. On ne pravi razliku između radnika i birokrate/privatnika, on ne pravi razliku između kneza, bana, kmeta i sluge. Iako je većina živjela u bijedi u svim ovim epohama, nacionalizam mora da prisvaja i svoju i tuđu istoriju, da daje legitimitet feudalnim gospodarima i aristokratiji, pa da kroz ovu propagandu jedinstva ugnjetenog i ugnjetača održava svoju vlast, prigrabljuje druge teritorije, stvara potencijalne sukobe i bogati jednu neznatnu manjinu. Srpski nacionalizam ne prisvaja Tvrtka bez razloga. Prisvajajući Tvrtka srpski nacionalizam prisvaja teritorij kojim je Tvrtko vladao, tj. Bosnu. Prisvajajući Bosnu srpski nacionalizam realizuje ideju ”srpskog svijeta”. Prisvajajući Bosnu srpska političko-ekonomska elita prisvaja novi teritorij, nova tržišta, novu imovinu i putem ugnjetavanja drugih naroda i eksploatisanja vlastitog bogati uske krugove vlasnika, što rade i ostali nacionalizmi.
Kakve koristi ima narod od svega ovoga? Apsolutno nikakve. Borbe političko-ekonomskih elita i svojatanje feudalnih gospodara ne popravlja materijalni položaj radnog čovjeka. Banja Luka neće biti nimalo bogatija zbog spomenika Tvrtku niti će srpski radnik biti imalo bogatiji zbog toga što je srpski nacionalizam prisvojio Tvrtka. Ali srpska političko-ekonomska elita hoće jer će upravo širenjem mržnje i straha dobiti nove glasove na izborima, a time održati i proširiti svoj ekonomski monopol. Okvirni budžet za spomenik Tvrtku u Sarajevu bio je 250 000 KM. Za izgradnju spomenika u Banjoj Luci i uređenje parka u kom se spomenik nalazi izdvojeno je preko 2 miliona KM, a dio ovih sredstava uzet je od projekta izgradnje mosta na Dolcu, koji bi vezao dva banjalučka naselja i tako rasteretio saobraćaj. Za ovaj je projekt EU izdvojila sredstva, a izgradnja ovoga mosta počela je 2020. godine i nikako nije nastavljena. Javni novac za privatni nacionalizam. Tako vidimo da nas nacionalizam još više gura u bijedu i nesigurnost.
Temeljita i razvijena egzistencija radnog čovjeka rodila se tek onda kada smo odbacili aristokratiju i buržoaziju i kada smo čitavu istoriju naših prostora označili jugoslovenskom istorijom. Pored gomile egzistencijalnih pitanja, pitanja demokratskog uređenja, pitanja bolje društvene organizacije, pitanja borbe protiv političkih i ekonomskih kriza itd., apsolutno je nebitno voditi pitanja o porijeklu povlaštenih ekonomskih elita feudalne i kapitalisitčke epohe.
Srednjevjekovna Bosna, kao i Srbija, više ne postoje. Postoje moderne republike stvorene na političko-ekonomskim privilegijama domaćih elita, koje još između sebe nisu završile sukobe oko teritorijalnog plijena. I protiv ovoga se treba boriti. Ali kakva je budućnost Bosne? Bosna je ničija i svačija. Ona je mala Jugoslavija i upravo zbog toga ona smeta domaćim nacionalizmima koji bi je rado rasparčali. Bosna, kao multinacionalna, mora da bude prvi korak ujedinjenja naših naroda i primjer antinacionalističke borbe. Bosna mora da postane republika radnog naroda kojoj neće biti bitno nacionalno nego klasno porijeklo. Otuda je važno urediti Bosnu kao zajedničku republiku svih ravnopravnih naroda čiji je temeljni zadatak ispunjavanje materijalnih uslova života svih radnih ljudi. Kada riješimo ovo pitanje, lako ćemo riješiti ko je bio Tvrtko I Kotromanić.
