foto: picture alliance /AP/ Matt Rourke
Niti optužbe za komunizam niti za fašizam: u susretu vicekandidata diskutovalo se iznenađujuće civilizovano.
Tri su tjedna prošla od televizijske debate potpredsjednice SAD Kamale Harris i bivšeg predsjednika Donalda Trumpa, a ratna magla i dalje se nadvija nad bojnim poljem predstojećih predsjedničkih izbora. Doduše, Harris je u većini anketa u prednosti, ali ona je rijetko veća od tri do četiri procentna boda; u saveznim državama gdje se izbori odlučuju – još i manja. Ne baš sigurno polazište s obzirom na to da je Trump posljednjih nekoliko puta prošao bolje od očekivanog.
Trump sebe vidi u zaostatku financijski i kadrovski, jer dok je demokratska blagajna puna donacija, a milioni dolara ulažu u predizborno oglašavanje i urede za kampanju, osoblje Grand Old Party vidno se bori sa svakodnevnicom. Mjesec prije izbora marljivo se traže mogućnosti da se stvori prednost – ili da se bar stvori utisak da je ostvarena. Politika je konačno dobrim dijelom i autosugestija.
Posebno zgodna prilika bila je debata u utorak između kandidata za potpredsjednike, u kojoj je sudjelovao zanimljiv par, demokratski guverner Tim Walz i republikanski senator J. D. Vance. Zanimljivo i po tome što su obojica neočekivano uskočila u ulogu predsjedničkih pomoćnika.
Walz se dugo smatra popularnom figurom u demokratskom univerzumu moći, prijaznim seoskim ocem s progresivnim sklonostima, ali niti sposobnim za predsjednika, niti kao neko ko izaziva veliki entuzijazam. Ono što kod Vancea iritira, osim njegove prošlosti kao Trumpovog kritičara, bila je očita ambicioznost 40-godišnjaka: činjenica da se on, kao umjereno uspješan novajlija u Senatu, tako besramno gura prema vrhu vjerojatno je bila gorka za stranačke veličine poput Marca Rubia i Tima Scotta, koji su strpljivo čekali svoju priliku. Pogotovo jer je dosta ljudi smatralo da je Trump trebao odabrati osobu koja nije bijelac kako bi protukandidatu ukrao vrijedne manjinske glasove.
Na kraju, izbor oba kandidata vjerojatno se može izvesti iz unutarnje logike svake od kampanja
Na kraju, izbor oba kandidata vjerojatno se može izvesti iz unutarnje logike svake od kampanja. Što se tiče Walza, on za Harris predstavlja oružje za sve namjene s malo ozbiljnih slabosti. Kao tradicionalni demokrata iz srednjeg zapada on sa svojim stabilnim načinom predstavlja puno više jedan kontrast ka ponekad pretjeranom osjećaju Kalifornije prve kandidatkinje. I Trump, koji se već u kampanji za izbore za Senat 2022. zabavljao isticanjem apsolutne jednostranosti odnosa sa svojim štićenikom (“J. D. ljubi me u dupe, toliko želi moju podršku”) Vanceov će nedostatak moći unutar stranke vidjeti kao prednost koja osigurava lojalnost.
U svakom slučaju, oba su kandidata još uvijek dovoljno strani većini Amerikanaca, što je njihovom susretu dalo poseban štih. Naime, ako debatuju dva poznata suparnika, radi se – kao u partiji šaha među velemajstorima – u prvoj liniji o održavanju svoje uloge i sprečavanju lakomislene greške. Kod Trump protiv Bidena moglo se već ranije pretpostaviti da će se od Trumpa vidjeti to što se od Trumpa očekuje, a od Bidena to što se od Bidena očekuje. To da se od Bidena na kraju moglo vidjeti nešto drugo (naime, jedan nesiguran starac umjesto sigurnog državnika), bilo je konačno odlučujući momenat za dramatičan pad predsjednika.
Drugačiji je odnos s debitantima kod kojih očekovanja nisu sazrela ili uzimaju samo formu nejasnog pojma koji se može osporiti. To je prednost za Vancea, jer je autor Hillbilly Elegy tjednima izložen konstantnoj paljbi iz tabora Harrisove, koji ga pokušava prikazati kao fanatika s psihopatskim crtama. Među ostalim, naveliko se citirala njegova izjava da nerađanje djece nije poželjno, a da su političarke s druge strane “hrpa mačkica bez djece s groznim životom”.
Ali i neistinita tvrdnja, koja je ipak rado prihvaćena u javnosti, da je u svom bestseleru opisao kako se jednom zadovoljio s dva jastuka za kauč također je naišla na odjek i pridonijela slici zadrtog ekscentrika. Za senatora iz Ohaja to je problem imidža, koji je on u debati uspio okrenuti u svoju korist – jer J. D. Vance, koga su gledaoci vidjeli na CBS, nije ni u kom slučaju bio karikatura uvredljive demokratske retorike, nego dobro raspoloženi, rječit i jak u reakcijama pravnik, kome se moglo vidjeti iskustvo u rječničkim dvobojima.
Vješto je izbjegavao teža pitanja moderatorki i u svojim objašnjenjima odisao daškom compassionate conservatism, koji je već Georgeu W. Bushu utro put do Bijele kuće. Umjesto da bude tvrdolinijaš u raspravi o pobačaju, pokazao se kao pronicljiv, govorio je hvaleći Agendu za porodicu koju podržava njegova partija i koja bi trebala olakšati ženama iz teških odnosa odluku za rađanje djece.
Suprotno onome što se prethodno očekivalo, obojica su bili izrazito pomirljivi jedan prema drugome
Uopšte on je prijatelj malih ljudi i ubijeđen je da svaki Amerikanac “bio siromašan ili bogat, treba da može sebi kupiti kuću. Da treba da bude u situaciji da živi u sigurnom susjedstvu. Da njegova okolina ne bude preplavljena fentalinom. Sve se to pogoršalo pod Kamalom Harris”. Replika na Walzove poduže izjave o ekonomskoj politici također je jezgrovita: mnogi kritičari iz protivničkog tabora imaju “doktorat, ali nemaju zdrav razum […]. Plan Donalda Trumpa nije samo plan, već record”.
Još više od dobrog nastupa republikanca pažnju je privukao ugodan ton razmjene argumenata. Suprotno onome što se prethodno očekivalo, obojica su bili izrazito pomirljivi jedan prema drugome, više su puta hvalili dobru volju drugoga, a kritika se uglavnom odnosila na protivničkog nosioca liste. “To je sramota, Tim. Zapravo, mislim da se slažem s tobom oko toga. Ja mislim da ti želiš riješiti problem, ali ne mislim da to važi i za Kamalu Harris”, bio je Vance blag u migracionoj politici.
A Walz, koji je kasnije objasnio da je uživao u razmjeni mišljenja i pronašao “puno zajedničkog”, odmah je uzvratio pohvale u dijelu pitanja o ekonomskoj politici: “Slažem se s mnogo toga što senator ovdje govori.” Gotovo prijateljsko razgovaranje koje je u primjetnoj suprotnosti s uobičajenom predizbornom dramom, prema kojoj suparnička strana želi zemlju otjerati ili u komunizam ili u fašizam. I čime se Vance svjesno odvaja od retorike svog pokrovitelja, koji je još prošli tjedan svijetu dao do znanja da je Harris opaka zločinka i osim toga – da je od rođenja smatraju “mentalno poremećenom”.
Vrhunac ovog pristojnog rituala konačno je došao kada je Walz izjavio da je njegov 17-godišnji sin svjedočio pucnjavi dok je igrao odbojku, a Vance je odmah preuzeo loptu empatije. “Tim, to nisam znao”, prekinuo ga je. “Žao mi je… Hriste, smiluj se. To je strašno!” Možda previše teatralno, ali u svakom slučaju nešto što se dugo nije vidjelo u ovakvim raspravama. Naravno, nemoguće je predvidjeti hoće li ovaj ugodno građanski stil prevladati u srednjoročnom razdoblju – zasada se čini razumnim pretpostaviti da ga je Vance ovdje pažljivo iskoristio kako bi se u očima javnosti pozicionirao kao razuman prijestolonasljednik.
Jer čak i ako svoj uspon može zahvaliti mogulu nekretnina, Trump se približava 80. godini i vjerojatno će se ove godine kandidovati posljednji put. Kao čovjeku s ambicijama, savjet bi mu bio da pravovremeno analizira situaciju i pronađete najbolju kombinaciju imitacije i razgraničenja. Posebno za slučaj da se izbori izgube i rasplamsa se borba za moć unutar partije.
Preveo: Ešref Zaimbegović
