Priče o požarima ovog ljeta su već stvar prošlosti – ad acta! Niko ih i ne spominje! Tek ćemo se ponovo „probuditi“ iz zimskog sna u julu i augustu 2025. kada nas ponovo zadese novi požari. Onda će ponovo biti povuci – potegni. I tako iz kruga u krug. Naše nacionalno blago poput Zelengore, Čvrsnice, Nacionalnog parka „Drina“, Konjuha i mnogih drugih mjesta u Bosni i Hercegovini su preko noći izgorjela, a babe se češljaju zaglupljivanjem narodnih masa kako se, eto, ništa tu nije moglo učiniti. Tragikomično je više i spominjati kako Bosna i Hercegovina nema resurse da se ozbiljnije suprostavi prirodnim nesrećama i vremenskim nepogodama.
Ljudi nam ginu, osjećaj strah i nesigurnosti se polako, ali sigurno, uvlači pod našu kožu, šume nam gore, korita rijeka se mijenjaju i izopačuju, a vlast umjesto kupovine kanadera, airtraktora i aviona obnavlja svoj vozni park, redovno prima plate i regrese koji su, uzgred rečeno, među najvišim u regionu i odlaze na nezaslužene odmore. I naravno sve je to, kako jednom reče bivši premijer Federacije BiH Nedžad Branković, „ legalno i po zakonu“ a odgovornost lokalne, entitetske i državne politike postaje misaona imenica.
Kad pogledamo na BiH iz ptičije perspektive, iz vazduha uočavamo debalans uzurpirane pirode u kojoj su njene šume, planine, rijeke pune brazdi, smeća i iskrivljenih, začepljenih tokova, posječenih goleti. Izgledaju poput pacijenta na hirurškom stolu sa mnoštvom operativnih zahvata iz kojeg se čuje samrtnički ropac. Takav pacjent se ne može osjećati dobro!
Da li nas je to i “ Svevišnji” ponovo htio upozoriti da je vrijeme da se probudimo i shvatimo da nam je politika data kao instrument demokratije davno otuđen iz ruku običnog građanina i da je vrijeme da je vratimo u njegovu službu? Da li nas je htio upozoriti da naš izbor lokalnog političara naposljetku može nas koštati i vlastite glave? Preko 20 stradalih života i nedosanjanih snova žrtava poplava su velika tragedija i nemjerljiv gubitak za sve nas. Možemo li za trenutak osjetiti njihovu patnju na vlastitoj koži?
Nisam siguran da će za gubitak njihovih života neko odgovarati, premda se sa sigurnošću zna da je kamenolom koji je decenijama izrabljivan, u vidu tempirane bombe iznad glava stradalih mještana Donje Jablanice, u mnogome doprinio ovoj tragediji. Veza politike i gramzivog kapitala u BiH je neupitna – ja vama koncesiju na korištenje državnog zemljišta – vi meni glasove i pare! Gramzivost privatnog kapitala ne pita prirodu i klimu kakav je njihov odgovor na takve investicije već mu je glavni interes kako će se privatni kapital oploditi. Gramzivost za profitom nema granica –dok god u Bosni i Hercegovini postoje prirodna bogatstva poput rijeka, ruda, šuma i planina. I dok god postoji Daytonski nakaradni ustavni poredak koji ih štiti i kome cilj nije da Bosna i Hercegovna funkcioniše kao normalna država.
Na lokalne izbore nije izašlo više od pola registriranih birača uprkos upozorenju “ Svevišnjeg”. A trebali bi smo se takođe zapitati kakvi su to birači koji za načelnike opština biraju ljude koji su u zatvorima optuženi za pranje novca i korupciju. Možda im se oči otvore kad nešto slično se desi na Bjelašnici i Sokocu? Očigledno da demokratija nije za svakoga.
Ovog puta u poplavama nismo nastradali mi, a kad ćemo – vidjet će se! Žalosno je što smo svjesno odustali od demokratije kao instrumenta kojom našu zajednicu činimo boljom, razvijenijom i sigurnijom! Čast onim volonterima koji dižu svoj glas u zaštiti životne sredine!
Bosanci i Hercegovci u ovim teškim trenucima pokazuju veliku solidarnost prikupljajući donacije i pomoć ugroženima u ovim teškim trenucima! Ali nije dovoljno biti samo solidaran da bi se spriječilo stradanje i nove žrtve! Važno je biti i društveno-odgovoran što u ovom trenutku nismo!
Rijeke, šume i planine nas upozoravaju da više ne mogu trpiti neodgovornu domaću politiku. Ali niti našu osobnu indolentnost, igru „žmurke“ u kojoj se pretvaramo da ne vidimo sve izraženije klimatske promjene i učestale investicije sumnjivog karaktera, koje u pitanje dovode opstanak u sredinama u kojim živimo.
Prirodni balans i održivost našeg ekosistema traži odgovornost čitavog društva uključujući i građanina -pojedinca!
