foto: Pixsell
Generacijsko tumačenje društvenih i političkih procesa i trendova već neko vrijeme uživa privilegirani status među konkurencijom. I prije su se generacijska iskustva i navike naglašavali pri objašnjavanju različitih društvenih fenomena, ali u posljednjih desetak, a možda i koju godinu više, generacijska je optika postala gotovo pa refleksna. Nekoliko je razloga tome.
Kao i u slučaju sportskih analiza, treba prvo pogledati što radi i kako stoji konkurencija. Pa tako možemo primijetiti da već duže vrijeme nekad prevladavajući alat – klasna analiza u svim svojim oblicima – nije pretjerano atraktivan. Iako, na primjer, nejednakost tu i tamo zaživi kao središnja tema rasprava i članaka, i ona se često generacijski premaže.
Sam rast nejednakosti sugerira da su u prijašnjim generacijama stvari bile drukčije. Kao ključna točka tih rasprava ističe se pitanje stanovanja koje je nekad bilo značajno dostupnije. I nerijetko se ta dostupnost tretira kao element generacijske sudbine, a ne ishod promjena u suvremenoj ekonomiji zasnovanih na specifičnim odnosima moći.
Drugi se razlog tiče neke vrste površne uvjerljivosti generacijskog tumačenja. Pod tim mislimo da nema naročitih razlika između interpretacija koje će iznijeti stručnjak na televiziji i poslovični ujak na obiteljskom ručku.
Naravno, retorika će biti drukčija, stručnjak će se pozvati na neka istraživanja i drugim sličnim potezima opravdati reputaciju, a ujak vjerojatno posegnuti za nelagodnim oblicima humora, ali sadržaj njihovih dijagnoza neće se pretjerano razlikovati.
Generacijske promjene u ponašanju i navikama svima su vidljive, nije prijeko potrebno dodatno analitičko i istraživačko znanje da bi ih se prepoznalo. To ne znači da ne postoji ekspertiza i u toj domeni, već samo da je stjecanje znanja, ali i predrasuda, o generacijama nešto demokratičnije postavljeno. Stoga popularnost ne čudi.
Očito je posrijedi društveni fenomen vrijedan analitičke i političke pažnje. Analitičke jer konačno moramo ukinuti monopol na političku autentičnost tvorničkom radniku u mirovini ili mladom delinkventu koji je prekarno zaposlen
Možemo izdvojiti još jedan razlog atraktivnosti generacijske optike. Pojednostavljeno, radi se o utjecaju interneta i društvenih mreža. I tu se daju registrirati dva aspekta. Prvi se tiče umješnosti u baratanju novim tehnologijama. Tehnološki napredak i rast produktivnosti u proteklih dvadesetak godina ne ističu se naročito u ekonomskom kontekstu posljednja dva stoljeća, ali oslonjenost na tehnološku ekspertizu u slobodnom vremenu s individualnim gadgetima ne može se usporediti s prijašnjim periodima.
S obzirom na stalne promjene i prilagodbe kojima smo izloženi, očite su generacijske razlike u baratanju novom tehnologijom. Snalaženje predškolske djece s pametnim telefonima i organizirani tečajevi informatičke pismenosti za naše starije sugrađane dovoljan su pokazatelj.
Drugi se aspekt tiče novih prostora društvenosti koje internet i društvene mreže nude. Oni omogućuju novim generacijama da stvaraju novi jezik, nove kodove i geste, potpuno neprobojne starijim generacijama jer mogu stvoriti svoj svijet bez pogleda i nadzora starijih. Preciznije, bez potrebe da koriste njihov jezik i obrasce ponašanja. U svijetu prije interneta teško se postizalo toliko efikasno generacijsko odvajanje. Fizički svijet je bio i ostao suviše izazovan za takvo nešto.
Generacijski se pristup rješavanju socijalnih i političkih enigmi može vrlo lako osporiti ili mu se barem može značajno sniziti interpretacijska vrijednost. Već spomenute klasne razlike vrlo se lako prenose preko generacija i samim tim se iskustva i horizonti pripadnika istih generacija mijenjaju. Postoje i druge društvene razlike koje su otporne na generacijske promjene.
Međutim, postoje nekakva zajednička iskustva koja oblikuju generacije i ostavljaju manje ili više trajne posljedice na njihov pogled na svijet. Za početak, sam pojam generacije nije tako star. Prije Francuske revolucije, nadilaženja feudalnih društvenih odnosa i prevlasti kapitalističkog načina proizvodnje, generacije u današnjem smislu nisu uopće postojale. Ljudi su stoljećima živjeli gotovo identično i politički iskoraci koji bi pratili generacijske promjene nisu se događali jer su društveni odnosi bili rigidni, a ekonomski napredak duboko ograničen.
Tek kasnije dolazi do značajnih generacijskih iskustava koja su mogla biti obilježena novom vrstom ratova, ekonomskim nestabilnostima, revolucijama, tehnološkim probojima, redefiniranjem rodnih odnosa ili pak zbrojem nešto sitnijih promjena. Unatoč svim zamkama i banalnostima generacijskog pristupa društvenim problemima, ne treba ga sasvim odbaciti.
Naime, služi nam kao podsjetnik na povijesnu dimenziju naših društava. A ta nam povijesna dimenzija kaže da ništa nije unaprijed zadano u razvoju ljudskih društava, da ne postoje ”prirodna” društva i da su političke promjene moguće.
A ponekad se povijesna dimenzija ”otkrije” i unutar generacijskog raskola, a ne samo u razlikama među generacijama. Već neko vrijeme anketna istraživanja potvrđuju sve drastičnije razlike u političkim stavovima najmlađih glasača i glasačica. Muškarci između 18 i 29 godina sve su skloniji krajnje desnim strankama, dok su žene u istoj dobnoj skupini značajno sklonije lijevim i liberalnim opcijama nego njihove prethodnice u prijašnjim generacijama.
Rezultati anketa se uz sitne oscilacije potvrđuju diljem svijeta, a obol su dali i kreatori poslovnih modela dejting aplikacija koji u tom raskoraku vide izazov za svoje profitne margine jer su se i matchevi prorijedili. Kao što to obično biva, analitički fokus se prebacio na mušku stranu i odgonetavanje njihova ponašanja. Redovito se pojavljuju tekstovi o epidemiji muške usamljenosti, sve težim nošenjima s tobožnjim izazovima modernog svijeta kao što su, na primjer, viši stupnjevi rodne jednakosti i slično.
Iako tu ima zanimljivog analitičkog materijala, valja primijetiti, na tragu nedavnog uvida Gaby Hinsliff na stranicama Guardiana, da prevladavajuću ulogu u tom generacijskom političkom raskolu ne igra muško skretanje udesno, već žensko ulijevo. Zapravo su mlađi muškarci prosječno skrenuli udesno na razini skretanja udesno cijelog elektorata, dok žensko skretanje ulijevo među najmlađom glasačkom skupinom prilično iskače.
Razloge tek treba iscrpnije istražiti, iako se neki favoriti među njima ističu. Kroz povijest se već dalo primijetiti da porast broja fakultetski obrazovanih i ekonomski autonomnijih žena dovodi do primjetnije evakuacije ženskih glasova na lijevi spektar. Sigurno je nezaobilazan faktor postavljanje pobačaja i ostalih tema iz domene reproduktivnog zdravlja među prioritetna politička pitanja.
Cirkuliraju i riskantnija tumačenja koja anketno potvrđenu izraženiju sklonost mlađih žena redistributivnim politikama donekle esencijaliziraju i pripisuju ”urođenoj” ženskoj skrbi i sličnim rodnim predrasudama. Koja god interpretacija bila najuvjerljivija, očito je posrijedi društveni fenomen vrijedan analitičke i političke pažnje.
Analitičke jer konačno moramo ukinuti monopol na političku autentičnost tvorničkom radniku u mirovini ili mladom delinkventu koji je prekarno zaposlen. Nipošto ih pritom napustiti i zapustiti, već samo proširiti raspon legitimnih političkih iskustava. A kad se taj raspon proširi, onda se i drukčiji politički programi pišu.
