Foto: eastjournal.net
„Tko je odgovoran?“ – retorički pita Ivica Todorić, razvlašteni bivši gazda jedinoga nacionalnog hrvatskoga koncerna Agrokora, danas Fortenove grupe, koji je u samo par dana ostvario dvije važne pobjede nad CRO premijerom Andreja Plenkovića. Čija je zapravo pobjeda – ako se o njoj uopće bude imalo smisla govoriti – znat će se tek kada ona pristala božica povezanih očiju mačem presiječe slučaj, jer je kantar u njezinoj ljevici prevagnuo na pobjedničku stranu. A do tada, najizglednije je, nevjerojatne će količine vode proteći ispod zelena Hendriksovog mosta u ‘rvackoj metropoli. I vrag zna kamo će odnijeti i Andreja Plenkovića i ostatak mu protutodorićevske družbe, pa…
Piše: Marijan Vogrinec
Odjeknulo je poput teroristički podmetnute bombe u prenapućenomu trgovačkom centru: „Visoki kazneni sud RH srušio je ključni dokaz protiv Ivice Todorića, bivšeg vlasnika jedinoga nacionalnog koncerna Agrokora!“ Naime, sud je proglasio nezakonitim i izbacio iz spisa knjigovodstveno-financijsko vještačenje poljske revizorske kuće KPMG na kojemu se temeljila optužnica za izvlačenje od 2006. do 2017. godine 1,2 milijarde tadašnjih kuna u tzv. slučaju veliki Agrokor.
Od te je svote, tvrdilo je tužiteljstvo, Todorić stavio u džep 923,6 milijuna kuna, a 320 milijuna pripalo je nizozemskom Agrokor Investmentu BV. Osim prvooptuženog Todorića na optuženičkoj se klupi smjestilo i njegovih 14 suradnika, a pravno neodrživo, nestručno, namješteno i sada sudski odbačeno „vještačenje“ – plaćeno više od milijun eura, sic transit – najskuplje je vještačenje otkad postoji tzv. Samostalna, Neovisna i Suverena.
Državna, pak, operacija otimanja privatnog vlasništva vrijednog boli glava milijarda eura i „zakonskog“ razvlašćivanja njegova tvorca Ivice Todorića spada u najsuspektnije krimi-polit-financijske rabote ne samo u novohrvatskoj nego i novijoj europskoj gospodarskoj zbílji. Agrokor je u 84 svoje tvrtke zapošljavao cca 60.000 radnika u RH, Srbiji i BiH i držao najvažniji nacionalni proizvodno-prehrambeno-trgovački lanac, najjači u regiji: od njive do stola, koji je naprasno proglašen predbankrotnim te se država pod vodstvom premijera Andreja Plenkovića našla „spasiti ga“.
U međuvremenu su milijarde nečega netragom nestale u transakcijama „preustroja“ Todoriću otetog koncerna Agrokora u „Fortenova“ grupu (još dužnu kao Grčka, sic transit), brzinski su se smjenjivali kojekakvi „revni spašavatelji“ (čak izvjesni Antonio Alvarez III iz tvrtke „Alvarez&Marsal“, kojega je 2017. godine bila zamijenila vladina specijalna uzdanica Ante Ramljak), strvinarski fondovi (npr. zloglasni američki iz Hong Konga), pa grupa „Borg“… da bi u strogoj konspiraciji, migom CRO premijera, njegova ministrica gospodarstva i vladina potpredsjednica Martina Dalić izboksala vrlo sporni tzv. lex Agrokor, pa ubrzo formalno smijenjena pod pritiskom javnosti, a kad se prašina malo slegla, Plenković joj je honorirao zaslugu mjestom šefice moćne prehrambeno-farmaceutske kompanije „Podravke“ u Koprivnici.
Vladajući HDZ, koji je zapravo stvorio Todorića, pa ga bacio u kantu za otpad kad mu je „dosadio“ te ubrzo, naglašava sada politička oporba, „našao novog Todorića u energetskom tajkunu Pavlu Vujnovcu“, dakle taj HDZ sada via premijer Andrej Plenković nečasno pere ruke od skandalozne činjenice: sudski je odbačena DORH-ova nečasna, krajnje amoralna i nestručna rabota glede&unatoč „vještačenja“ poljskog KPMG-a, čiji je glavni „vještak“ posvjedočio na sudu svoju nekompetentnost za povjereni mu posao.
Plenković pere ruke
Andrej Plenković pere ruke i upire prstom u DORH, jer da je „DORH neovisan o vladi i bilo čijoj politici“, a glavna, pak, državna odvjetnica Zlata Hrvoj-Šipek po navici unezvjereno strijelja očima lijevo-desno, ne snalazi se, pa opet spominje „vrijeme potrebno za analizu“ toga što se i zašto dogodilo. A njezin prethodnik na čelu DORH-a, Dinko Cvitan, zamjenik Dražen Jelenić i šefica zagrebačkog odvjetništva Sani Ljubičić, na svoj način umočeni u preotimanje Agrokora, milijarde eura vrijednoga jedinog nacionalnog koncerna, sada šute.
Čekaju Godoa?!
Hoće li Hrvoj-Šipek, a ne bi bilo neosnovano, tužiti sudu budući da su znali za sukob interesa, za to da je KPMG Hrvatska radio i za privremenu upravu Agrokora što je naplatio 15 milijuna eura (?!) te ne može biti nepristran u vještačenju? Ima li u cijelom skandalu i izvjesne krivnje aktualne glavne državne odvjetnice, koju je politička oporba već pokušavala smijeniti zbog drugih grijeha, ali Plenković je to spriječio jer trenutno odrađuje posao kojim je HDZ zadovoljan? Krimi afere redaju se jedna za drugom, milijarde netragom nestaju (HEP, INA, vjetroelektrane, malverzacije namjenskim europskim novcem, ministarski skandali, etc.), a premijer Plenković i HDZ ostaju neokrznuti. Zaslugom i DORH-a?
„Todore, Todore, što dalje to bolje?!“ – čuje se eho hrvatske javnosti, koja je listom na Todorićevoj strani, drži da su vlada i HDZ opljačkali privatno Todorićevo vlasništvo. U izravnoj anketi među gledateljima središnjeg Dnevnika Nove TV o tomu vjeruju li da je pravda u slučaju „Agrokor“ na Todorićevoj ili pak HDZ/vladinoj strani, više od 90% građana glasalo je za Todorića.
Par dana ranije Plenković je fasovao zvučnu pljusku iz Washingtona, gdje se – odbacivši državnu žalbu RH! – Arbitražni sud bio proglasio „nadležnim“ za raspravljati o Todorićevoj tužbi za povrat otete mu imovine i naknadu troškova što ih je imao u svojoj borbi za pravdu.
I dok CRO premijer tvrdi da još ništa nije gotovo i da će dugo trajati ta pravna borba za konačnu sudbinu bivšeg Agrokora, kojemu je financijsku štangu držao ruski Sberbank, jedna od najvećih državnih financijskih ustanova u Rusiji, koja je navodno u bescjenje prodala svoj udio nekom arapskom tajkunu, pa je stanje još kompliciranije, u međuvremenu je Fortenova prodala dio Agrokorove imovine: npr. „Ledo“ britanskoj tvrtki, za „Jamnicu“ su zainteresirani Arapi, „Belje“ raspolaže trećinom poljoprivrenog zemljišta RH s kojim ne zna što će etc. I što će biti vrati li Todorić otetu imovinu u svoje vlasništvo? Tko će platiti nevjerojatno veliku štetu zbog vladajuće gramzljivosti i nesposobnosti!? Ionako već siromašni građani bijedne naše, kao i svaki put do sada.
Svaku poliekonomsku glupost nesavjesnih i nesposobnih vlasti, je li, uvijek višestruko skuplje plaćaju tzv. obični/mali ljudi. Tko bi drugi!? A krivci tek tu i tamo fasuju tzv. političku odgovornost, premještaj na još bolje plaćeno radno mjesto izvan političkih reflektora (npr. Martina Dalić u “Podravci“, HDZ-ov smijenjeni ministar Tomislav Ćorić u HNB-u i tome slično) umjesto da im se počinjena šteta bezuvjetno naplati iz obiteljske imovine, i to s najvišom zateznom kamatom. Plus, primjereno šteti, odgovarajuće dugotrajan boravak iza zatvorskih rešetaka.
U protivnom, je li, potvrđuje se kako je praksa „u se, na se i poda se“ prihvatljivija od političke savjesti, čista obraza i vrijednih ruku. Saborska politička tzv. zeleno-lijeva stršljenica Sandra Benčić (platforma „Možemo!“), mjesecima prije sljedećih izbora stranački nominirana za buduću premijerku, neki je dan u tzv. Visokom domu – gdje je premijer došao reći zastupnicima/javnosti kako je na raznim eurounijskim sjedjeljkama natprosječno uspješno zastupao RH i koliko građani moraju biti sretni što „baš njega imaju za premijera“ – Plenkoviću je zaustavila dah: „Recite: kako ćete Vi osobno odgovarati u raspletu kriminalne afere Agrokor?!“
Čovjek mora biti kronični hlebinac, pa vjerovati ne samo u to da će Ivica Todorić – i dalje povlašteni stanar plemićkih Kulmerovih dvora u elitnim zagrebačkim Šestinama – opet biti isti vlasnik Agrokora nego i u to da će stići zaslužena kazna premijera Plenkovića, njegove desne i lijeve ruke u toj operaciji krajnje mutnog razvlašćivanja dinastije Todorić, DORH-ove aktere, pa i Božu Petrova, šefa parlamentarne stranke Mosta nezavisnih lista, koji se sada obara na Plenkovića/vladu/HDZ, a prvi je tužio Ivicu Todorića i pokrenuo opasnu i nadasve skupu lavinu prema praznim džepovima žitelja RH.
Povijest HDZ-a umalom
Višegodišnja već priča o neslavnoj sudbini Agrokora priča je umalom o povijesti HDZ-a i hrvatskoj tzv. samostalnosti, neovisnosti i suverenosti, koja osnovano provocira vrlo nepopularno pitanje: što su hrvatski građani više/bolje dobili izlaskom iz bivše 24 milijunske zajedničke države, je li, tzv. bratskih jugoslavenskih naroda i narodnosti te ulaskom u EU, gdje su „svoji na tuđem“ – tzv. mali od bruxelleske kužine – u svakom smislu?
Svojedobno se neki politički šaljivac jako zeznuo kada je, je li, u garaži Getroa, Gucićevog odavno propaloga trgovačkog centra, nasprejao na zidu rugalicu/kritiku HDZ-ovoj gladi za Europama: „RH u EU = RH u YU“. Neće biti. Hrvatska je kao „socijalistička republika sa svojom nacionalnom trobojnicom, grbom i himnom“ bila u 24 milijunskoj SFR Jugoslaviji puno „samostalnija, neovisnija i suverenija“ (ustavno zapisanog čak i prava na odcjepljenje, što će po osamostaljivanju u avnojskim granicama priznati Badinterova komisija) no danas u Uniji, industrijski treća srednjerazvijena europska zemlja u kojoj se bolje, sigurnije i zadovoljnije živjelo nego u danas i u kojoj megaafere tipa Agrokora nisu bile moguće.
„Ovo je pobjeda, ne samo moja nego i mojih suradnika i kolega“, likovao je nakon odluke Visokoga kaznenog suda RH Ivica Todorić na presici, simbolično ispred Ciboninog tornja u kojemu je bilo sjedište njegovog Agrokora.
„Poručujem onima što su pokrenuli ovaj politički zločinački proces da im se cijeli slučaj ruši kao kula od karata, Nevjerojatno mi je da nitko nije shvaćao kakva se šteta radi i da država nije razumjela u koju se avanturu upušta podizanjem optužnice. Od samog sam početka govorio da ću pobijediti na svakoj sudskoj instanci. Premijer Plenković je počinio zločin, ucijenio me je da predam koncern Agrokor bez naknade. Naravno da nisam htio pristati i država će na kraju biti prisiljena skupo platiti odštetu. Plenkovića ne zanima istina nego samo politička moć da može interese gurnuti pod tepih kako se s njima ne bi moglo izaći van. To je njegov cilj. No time ne može dobiti sljedeće izbore, ako mislim da će ih teško i dočekati. Ja sam ponosan čovjek. Napravili su štetu i meni i mojoj obitelji, suradnicima, mojim kolegama, tisućama ljudi, dobavljačima i na kraju hrvatskim građanima. To se vidi iz svega što se događa.“
Naravno da ni predsjednik RH Zoran Milanović nije želio propustiti priliku da u svom stilu opandrči po vladajućima, ciljajući izravno CRO premijera koji se sada upinje pokazati nedužnim, neobaviještenim i čistih ruku u milijarde eura teškom skandalu kojemu se još ne vidi kraj ni tko će sve još isplivati na površinu svekolike prljavštine.
„Nedilo znači zločin“, kazao je. „To znači nekompetencija, nesnalaženje i otvaranje prostora krađi kroz razne konzultantske ugovore što se mjere desecima milijuna dolara. Dakle tu je ukradeno jako puno novca. Hoće li Todorić na kraju dobiti ono što traži ili neće? Ja ne znam. Ono što sam ja propitkivao jeste odnos prema Todoriću, koji je bio divljački. Tog čovjeka se proganjalo kao da je ratni zločinac. E, preko toga ne mogu preći. On sada ima svu motivaciju, i materijalnu i moralnu, da se ide na neki način osvetiti. Hoće li u tomu biti uspješan ili neće, ne znam. A da je postupak u Hrvatskoj vođen traljavo i nikako, to svi znamo. I da državi prijeti opasnost da Todoriću mora vratiti ogroman novac. Hoće li, neće li, to više ne ovisi o nama. Je li to moralo biti odrađeno na takav način? Svakako nije odrađeno na častan način, manirom dobrog i poštenog gospodara. Tu je ukradena ogromna lova. Onako kako to obično rade razni besprizornici i razbojnici, je li, da pokupe nešto dok se još dimi s ognjišta! I da firma je što spašena? Propala bi da nije donesen zakon o Agrokoru? Ne bi propala.“
„À propos, Telegram“ 6. studenoga citirao je Todorića s rečene presice pred Ciboninim tornjem i njegovo sjećanje na strašan pritisak kojem je bio izložen:
„U ovu zgradu, 16. ožujka (prije sedam godina, op. a.), najavi mi se potpredsjednica vlade Martina Dalić. Dođe, sjedne preko puta mene i kaže: ‘Ti ćeš otići kod notara, potpisat ćeš bez naknade predaju Agrokora i gubi se iz firme’. Sledio sam se. Takva ucjena, na takav način. Znao sam da to nije ona, da je to Plenković. Zločin su napravili. Došli su u moju formu, u moje odaje i ucijenili me. Odbio sam. Rekla mi je da će biti strašno. Rekao sam da neću razgovarati s kriminalcima. Kasnije smo preko tužiteljstva dobili ugovore koje je trebalo potpisati. Trebao sam potpisati ugovor s nekim čija je supruga zamjenica glavne tužiteljice. Unutra su potpisi Plenkovića i banke. Ja sam trebao Rusima privatno predati moju firmu po Plenkovićevom zahtjevu. On je imao tu svoju bandu koja je sve odradila. Nisam znao koliku sam odštetu mogao dobiti. Ako sam imao samo milijardu vrijednosti, kamata je za sedam godina milijardu i pol. Ne znam kako će sudovi procijeniti, ali ja ću to dobiti, a izračunat će oni koji se bave matematikom. Danas, da je Hrvatska kao članica EU pravna država, netko bi već politički, a netko kazneno odgovarao. Plenković je diktator i sve trpa pod tepih. Kad je riječ o arbitraži, Hrvatska je nekoliko puta tražila da se ne objavljuju dokumenti, no mi smo inzistirali da sve bude javno. Do sada je potrošeno puno milijuna. Ni ne znam koliki su troškovi. Platit će hrvatski građani i državni proračun (a to su porezni obveznici, dakle opet građani, op. a.).“
Mač božice Pravde
„Tko je odgovoran? Imamo Sani Ljubičić, glavnu tužiteljicu, ljude, grupu Borg i Dalićku, a sve ih je povezao Plenković. On stoji iza svih. Dalićka je u nekoliko navrata rekla u e-mailovima da je morala čekati Plenkovića. Kada je došla u USKOK, rekla je: ‘Kad njega nije bilo, morali smo mu predati izvještaje’. Kada ju više nije trebao, maknuo ju je, ali se i dalje petlja s Agrokorom. No, ja sam već pobijedio, pobjeda je moja i mojih suradnika.“
Čija je zapravo pobjeda – ako se o njoj uopće bude imalo smisla govoriti – znat će se tek kada ona pristala božica povezanih očiju mačem u desnici presiječe slučaj Agrokor, ako je kantar u njezinoj ljevici prevagnuo na pobjedničku stranu.
„À propos“, novinar uglednoga londonskog „Financial Timesa“ Olaf Storbeck kazao je u lipnju 2023. godine u intervjuu bonnskom Deutsche Welleu da je vlada Andreja Plenkovića snažno pritiskala njemački Allianz da preuzme ruski kapital u Fortenovi i s tim je u vezi održano nekoliko videokonferencija.
Npr. hrvatskog veleposlanika u Berlinu Gordana Bakote s vodstvom Allianza – moleći pomoć njemačkog financijaša, jer je „Fortenova važna za hrvatsku ekonomiju“, što je Allianz procijenio poslovno besmislenim – zatim ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana s jednim članom uprave Allianz SE. Obje su intervencije propale. Nakon toga je, tvrdi novinar „Financial Timesa“ Storbeck, „hrvatski regulator poslao pismo Allianzovoj poslovnici u Hrvatskoj“, što se u Allianzu shvatilo kao otvorena prijetnja, koja se nakon par tjedana i potvrdila. Regulator je bio poslao inspekciju u Allianzov mirovinski fond AZ, pa je i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (HANFA) potvrdila lokalnim medijima da istraga traje zbog „načina donošenja njihove negativne odluke o Fortenovi“.
Dakle do tada, kada mač božice Pravde napokon presiječe slučaj Agrokor – najizglednije je – nevjerojatne će količine vode proteći ispod zelenoga Hendriksovog mosta u ‘rvackoj metropoli. I vrag zna kamo će ta mutna voda odnijeti i Andreja Plenkovića i ostatak mu protutodorićevske družbe. Možda čak i samog Ivicu Todorića, čija je obitelj (otac Ante, poslovođa u socijalističkom Unikonzumu) – ne bez HDZ-ove izdašne tzv. pretvorbeno-političke milosti – navodno kešovinom od prodaje cvijeća i mladog luka privatizirala socijalistički gigant i izgradila moćni koncern Agrokor.
Poslovno carstvo s cca 60.000 zaposlenih od Slovenije (Mercator i dr.) preko BiH do Srbije s praktično svom prehrambeno-trgovačkom industrijom.
