Odluka o obilježavanju i uređenju ustaško-domobranskoga groblja na zagrebačkomu Mirogoju ne može se i ne smije donijeti bez sudjelovanja u odlučivanju i suglasnosti Saveza antifašističkih boraca i antifašista RH, udruge koja njeguje slavne tradicije partizanskoga oslobodilačkog pokreta, najorganiziranijega i najvećeg u tada okupiranoj Europi
Kakva je država ta tzv. Samostalna, Neovisna i Suverena, takav je u njoj i tretman nasilja. U tim okolnostima i u tako toksičnoj atmosferi nije pravo pitanje neće li se više nikad ponoviti Prečko, nego je pitanje vremena kada će se i gdje ponoviti možebitno još gora tragedija. Kojekakvih tzv. psihopata i psihopata je sva sila, ovo ih trknuto društvo proizvodi serijski. „Inspiracije“ za zlo uopće ne nedostaje.
“Domoljublje” i domoljublje ni u Bijednoj Našoj danas niti ubuduće, je li, nisu isto, ali ni jednim se ni drugim ne samo ne prave djeca nego i ne dâ nahraniti gladna usta članova obitelji
Svjetlo je na kraju tunela to što je Nebojša Slijepčević znakovito poručio u povodu dodjele Europskog Oscara svom filmu “Čovjek koji nije mogao šutjeti”: “Posrijedi je priča o hrabrom čovjeku iz Beograda koji je bio Hrvat, i on sada neće biti zaboravljen. Zahvalan sam svima koji su pomogli da ga se ne zaboravi. Humanizam nadilazi svaku nacionalnost.” Ta je vrsta čovjekoljublja jača i trajnija od svačijeg “domoljublja”
Nije normalno ne samo to da RH stotine milijuna eura arči na uvoz kruha, pekarskih proizvoda i brašna budući da proizvodi krušnog žita i puno više od potreba stanovništva, nego ni to da samo nešto više od proizvoda od žitarica i škroba uvozi meso, mliječne proizvode i med. Hrvatska nikad poslije tzv. točkica za hranu neposredno nakon Drugoga svjetskog rata nije oskudijevala ne samo kruhom, pecivom i brašnom već ni mesom i mlijekom, voćem i povrćem itd.
Unatoč blagom porastu broja povratnika u RH zbog inflacije, recesije, energetske i prehrambene krize u Uniji i šire na Zapadu, podaci za ovu i prošlu godinu pokazuju da se veći broj hrvatskih žitelja iselio/iseljava no što ih se vraća u domovinu jer im vani više nije dobro. Ekonomisti drže da je razlog tomu jednostavna činjenica: radni i uvjeti poslovanja u RH i dalje, unatoč vladinim vatrogasnim mjerama, manje su privlačni
Miro Bulj: Netko bez dlake na jeziku rekao bi da hrvatsku državu vode trojica dezertera, a ja ću biti malo blaži – državu nam vode trojica ljudi koja su prespavala rat. Možda je u takvoj državi Draganu Primorcu mjesto u Hrvatskom generalskom zboru.
U Bijednoj se Našoj danas živi teže, nesigurnije i neizvjesnije no ikad prije, uključujući tzv. socijalistički mrak bivše 24-milijunske države tzv. bratskih jugoslavenskih naroda i narodnosti. Tada je tzv. socijalistički mrak bio treća proizvodna snaga u industrijski srednje razvijenoj Europi i izvozio je u svijet gotovo sve poljodjelske i stočarske proizvode što ih sada za milijarde eura uvozi CRO vlada premijera Plenkovića i financijskog ministra Marka Primorca. I taj izvoz rapidno raste iz godine u godinu. I još će.
Koliko god Plenković ne propušta promidžbeno vući Primorca sa sobom u zombi zidu iza svojih leđa na svakom koraku po Bijednoj Našoj – zlorabeći premijersku dužnost i za potrebe Primorčeve predsjedničke kampanje o javnom trošku, sic transit – te ga pripuštati trbuhozboriti, je li, njegove uvrede na račun “kršitelja Ustava”, “vanjskopolitičkog štetočine”, “lažljivca”, “lika koji više nije naš predsjednik” itd., HDZ-ov šef i premijer preuzeo je veliki rizik miješajući se u posije što ga kusaju svinje. A politički nezbrojeni, neuvjerljiv HDZ Plenkovićev fikus za Pantovčak zaziva vojni puč i građanski rat eda bi iz druge zasjeo u predsjednički fotelj.
“Dok god vlada i HDZ žele zloupotrebljavati Hrvatsku vojsku za manipuliranje činjenicama i uvlačenje u političke procese, tomu ću se suprotstavljati, štiteći ne samo hrvatsku vojsku, nego prvenstveno hrvatski Ustav i demokratski poredak”, oštro poručuje predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović premijeru Andreju Plenkoviću, koji puca od bijesa i jada zbog Milanovićeve zabrane sudjelovanja hrvatskih generala u NATO-ovoj misiji NSATU u njemačkom gradu Wiesbadenu. “Neće Plenković crtati mete na glavama hrvatskih građana dok sam ja na čelu države i vojske, a bit ću i sljedećih pet godina!”
Posve je izvjesno da će se i nova politička stranka, Dom i nacionalno okupljanje (DOMiNO) Marija Radića, uvaliti u HDZ-ovo naručje te u konačnici fasovati istu asimilacijsku sudbinu kao i Domovinski pokret Ivana Penave, što ga je Radić netom napustio i s istomišljenicima javno rezao članske iskaznice bivše stranke. Tim više jer “ne preferira ministarska ili neka druga upravljačka mjesta” na piramidi HDZ-ove vlasti – koja su uostalom već popunjena.
Predsjednik RH, za razliku od CRO premijera, ima pravo – to smatra i većina razumnih političara i tzv. običnih/malih žitelja – kad ustraje na tomu da “Hrvatska mora najprije braniti i poštivati svoje interese”, ne pitati SAD-ove/EU/NATO-ove gazde: “Kako da služimo? Plenković izravno gura Hrvatsku u rat protiv Rusije u Ukrajini, a ja to neću dopustiti. Taj sociopat to radi cijelo vrijeme”
