Oznaka Marijan Vogrinec

Grafiteri ustaške duše, kukavičkog srca i kratke pameti

Ustaše i ustašluk, zajedno s kvislinškom paradržavom tzv. NDH, stvar su najtragičnijeg dijela novije hrvatske prošlosti kojoj je, je li, pravomoćnom povijesnom presudom mjesto u najzabitnijem kutu zaborava. Nikako na rehabilitacijskoj niši nekog političkog programa, kojim treba novačiti ljude za neku novu budućnost na starim, dokazano pogrešnim obrascima. Ni roditelji, ni škola, ni Crkva niti država RH ne uče mladež tomu da „Za dom spremni“, „Ubij, ubij Srbina“, tzv. murali nekog ustaškog mulca pod njemačkom kacigom u Zadru (potpis: Tornado, lokalni „navijači“) i Splitu (potpis: Torcida Mejaši), ušato u s križem među krakovima i sl., nisu ama baš nikakva budućnost.

Ne ide Hrvat rado u vojnike, po počasti da

Četiri jahača Apokalipse ne jašu rakete poput eurovizijskoga Leta 3, nego megakorporativnu pohlepu globalnog Sjevera za prirodnim i ljudskim resursima. Bijedna je naša u toj pješčanoj oluji samo neznatno zrnce u globalnoj Sahari, koje pasati silovito nose kako i kamo pušu. Kada baš jako zagusti – kao 1941, pa onda i 1991. godine – ni puška nije alatka za razbibrigu, ali dok nije tako i dok su ugroze nacionalnog digniteta i teritorijalnog identiteta samo loptica za politikantski ping-pong, dokazano: ne ide Hrvat rado u vojnike. Ma što i ma koliko, je li, grmjelo u susjedstvu. Globalna je budućnost maknuti prst s okidača. No za takvo je što u ovima trknutim vremenima induciranih netrpeljivosti tek potrebno steći kritičnu količinu pameti

Čiča-Tomina koliba u Hrvatskoj

Te ljude valja prihvatiti kao sebi ravne u svim ljudskim potrebama i pravima, jer je integracija u različitostima uvijek produktivnija od getoiziranja. Od stanja „Čiča-Tomine kolibe“ do bliže i osobito dalje budućnosti, sudeći po povijesnom iskustvu čovječanstva, put jeste težak, trnovit, vrlo krvav, neizvjestan, nerazumljiv i periodično obeshrabrujući, ali – nema alternativu. Ima nas osam milijarda u istoj svemirskoj arci i tu nema pomoći. Badava svi šovinizmi, rasizmi, ksenofobije, žilet-žice, čelična vrata, fronteksi, policije i vojske što postavljaju prepreke na tom putu, zidaju zidove i huškaju podmorske nemani. Kugla je globalno dobro u svim svojim dijelovima, nema i ne smije biti privatnih posjeda s dugim cijevima i čoporom bijesnih doga oko plotova.

Predizborni koeficijenti koji život znače

Neki je dan ugledni odvjetnik Čedo Prodanović u intervjuu „Pressingu“ televizije N1 Hrvatska kazao da „rak-rana zvuči ružno za ocjenu stanja u pravosuđu, ali tu smo negdje. Jedan od uzroka jeste u samom pravosuđu, a drugi u odnosu prema njemu“. Stanje u društvu za HDZ Plenkovićeve vladavine daleko je od podnošljivog. „Vlast determinira rad svih institucija i u nekim se situacijama sigurno čeka neki signal, govorim o situacijama kaznenog progona, ali nemam čvrste argumente, jer nema dokaza“, tvrdi Prodanović. „Da je ostao na vlasti Ivo Sanader, danas bi Hrvatska bila pet puta normalnija zemlja.“ Ali nije ostao. Njegov silazak s liderske scene bio je šok i u RH i u tzv. međunarodnoj zajednici, pa je nagađati kakva bi Hrvatska bila danas – da je ostao.

Bez EU-a Hrvati više ni u zahod

CRO premijer i šef „europejskoga“ tzv. light HDZ, Andrej Plenković – „hrvatski europučanin“, sic transit – na proljetnim će i ljetnim parlamentarnim i europarlamentanim izborima imati lijepu priliku objasniti biračima što je, kako, kada i zašto po naputku „drage Ursule“ i „dragog Charlesa“ (iz službene prepiske) radio na tzv. pravoj strani povijesti, pa doveo gro tzv. običnih/malih sugrađana u položaj da jedva sastavljaju kraj s krajem ili grcaju u tzv. dužničkom ropstvu banaka, teleoperatera, trgovačkih lanaca...

Životni standard na šok-terapiji

Sva prethodna politička, predizborna obećanja o smanjenju stope PDV-a, osobito na hranu i energente, glatko su padala u vodu netom po proglašenju izbornih rezultata. Država se grčevito drži uhodanih alata za bildanje svog proračuna i srca je kamenoga – sramota do egzosfere! – čak i prema humanitarnoj pomoći, gdje uredno naplaćuje tih 25% PDV-a

Hrvatska vanjska politika: piškiti ili kakiti?

Hrvatski je veleposlanik u Svjetskoj organizaciji, bivši Vjesnikov novinar, Vladimir Drobnjak, zaprepastio zainteresiranu domaću i stranu javnost glasajući protiv mira i humanosti, jer mu je tako zapovijedio vanjskopolitički šef Gordan Grlić Radman, a ovomu šef Andrej Plenković. Nijednom od te trojice nije palo na um da ne smiju sami odlučiti kako će RH glasati u UN-u bez konzultiranja s predsjednikom Milanovićem. Naime, Ustav RH izričito propisuje premijeru i šefu države obavezu – sukreiranja vanjske politike. Među inim sukreiranjima. I točka.

Afera Agrokor: dvije zvučne pljuske CRO premijeru

Foto: eastjournal.net „Tko je odgovoran?“ – retorički pita Ivica Todorić, razvlašteni bivši gazda jedinoga nacionalnog hrvatskoga koncerna Agrokora, danas Fortenove grupe, koji je u samo par dana ostvario dvije važne pobjede nad CRO premijerom Andreja Plenkovića. Čija je zapravo pobjeda…

Zamor proturuske histerije

Spasioci u Kijevu gase požare u gradskoj četvrti Darnytskyi. Foto: Global Images Ukraine/Getty Images Svijet se globalno mijenja brže i uvelike drukčije no što se i kako mijenjao do sada, pa zamor ukrajinskim ratom – pogotovo u okolnostima u kojima…

Proširenje birokratskog unitarizma

Foto: Francisco Seco/Pool via REUTERS Sudeći po već poznatom hodogramu, Europska bi komisija trebala u listopadu objaviti svoj redoviti paket o proširenju s izvješćima o tomu jesu li i koliko napredovale prema članstvu države kandidatkinje, što je temelj za prosinačku…

Ima li pameti u Ukrajini?

F-16, foto: Czarek Sokolowski/AP Photo Za razliku od političara koji muljaju o stvarnim uzrocima ukrajinskog rata (američko-zapadna vojno-ekonomska dominacija u Europi i šire), siju neosnovani strah od „agresije ruske autokracije na europsku/zapadnu demokraciju“ (sic transit) i anatemiziraju „Ruskog cara“, jer mu…