Gledam nešto ove moje hrabre prijateljice, aktivistkinje. Uvijek iste, uspravne kičme. Uvijek javno i otvoreno nastupaju. Uvijek na istoj liniji na kojoj su sve ove godine.
I onda se upitam, a gdje su to muškarci?
I gdje su žene koje mogu podržati borbu za ženska, ljudska prava, ali neće?
Gdje su Alfa mužjaci kojima će sutra prijatelji, kumovi, rođaci ili neki drugi bliski ljudi ponuditi neko viđenije mjesto?
Gdje su svi ti “hrabri” gromoglasnici koji prvo izračunaju šta im ide u prilog, pa se tek onda oglase, skrivajući se kao mali miševi iza plašta licimjerstva?
Gdje su ti govnari što “umri muški” pozivaju na bunu, na rat, na sukobe, vječno tražeći i prepoznavajući svoje žene, po rasturenim i barutom raznešenim utrobama i ponekoj minđuši u uhu?
Gdje su ti veliki muškarci, skloni patriotizmu, pragmatizmu, lažima, licimjerstvu, zastavama i iskrivljenoj borbi za ljudska prava sve iz ugla vlastitog, vitalnog interesa?
A nema vam ni jednog vitalnog interesa bez žene, ma koliko vi glumili velike muškarčine u balkanskim kasabama!
Na glavu da se postavite, svaki vitalni interes bez žena vam je u opasnoj krizi i lažan vam je!
I bude mi nekako drago što savjesnu ženu ne mogu zavarati lakim osmjesima i “finoćom”.
Ove druge, koje vegetiraju u raznim udruženjima i s lakoćom se osmjehuju dovode čovjeka do stanja mučnine. Tu su svakako predstavnice Grada i Ansambla „Lira“ – Udruženje „Žene to Mogu“ iz Banjaluke, koje osmomartovsku šetnju kroz Banjaluku izbaciše iz programa uz obrazloženje da Osmomartovski marš koji organizuje Udruženje građana Oštra nula, Radnička solidarnost u BiH i Centar za mlade „KVART,“ potencijalno može izazvati uznemirenje građana i građanki i neželjene incidente.
Njima je mirna šetnja gradom potencijalno uznemiravanje, a nije im uznemiravanje maltretiranje i seksualno trakaziranje žena u patrijahalnom okruženju, nije im uznemirujući podatak da žene zbog brige o porodici i obavljanja kućnih poslova imaju pet puta manje vremena za odmor, lični i profesionalni napredak i usavršavanje, kao i za učestvovanje u društvenim aktivnostima, između ostalog i u politici. Nije im uznemirujuća činjenica da je svega trenutno aktivno samo 36,5 posto žena na na tržištu rada. Nije im uznemirujući odjel za porodilje pun rđe i bakterija. One se ne pitaju šta se dešava zbog ćutanja, zatiranja teme, srama i lažnih normativa sa ženom u to vrijeme?
Udruženje “Žene to mogu” izgleda da baš nikako ne mogu iz navedenih razloga! Njihovo ja da se zadovolje kitom cvijeća.
Predstavnice gradske uprave u Banjaluci umjesto da razmišljaju mozgom, razmišljaju onako kako im njihovi politički šefovi to kažu. One će se sigurno obradovati šerpama iz prodavnica, umotanim u jeftine celofane i mašnice.
Kažu da u paklu postoji posebno mjesto za žene koje gaze svoje sapatnice.
Bude mi drago kad mogu reći:
Ma, nosite se i vi i vaš 8. mart do đavola! Prvo sakupite hrabrost da stanete na istu crtu sa savjesnim i hrabrim ženama, pa tek onda možemo dalje razgovarati.
Izvadite svoje dupe iz fotelje, maknite se malo iz medija i kafana. TV programi kao da vam ih je babo u amanet ostavio. Zakrčili ste ih, ne može se od vas disati, pomaknite se malo!
Pomaknite se Alfa mužjaci i licimjerne ženice, jer nije frustracija pokretač, mada bi sutra iz te frustracije opet pušku zgrabili, jer čim mozga nema, snaga vam rješava problem testesterona i ovarija.
Zato se okrenite malo i pogledajte gdje su vam zaista danas žene, šta rade i kako svoje riječi, koje vam otimaju od vašeg gušenja, pretvaraju u konkretna djela.
A do tad – rađe ćutite, jer pravo koje ste sebi uzeli, nije pravo koje vam je neko dao! Oteli ste ga!
I zato – odbijte od 8. marta sve dok ne odrastete i ne skupite snagu za iskrenost, a ne špekuliranje!
8. mart nije jednostavano za vas, kao što to nije ni jedan drugi dan u godini, sve dok ne dokažete suprotno. A ta je misija, na osnovu vašeg dosadašnjeg rada i vaših postupaka, za vas već i onako nemoguća! Ne pretvarajte se kao da je sve u redu, a već odavno nije.
Ako smatrate drugačije i ako vam se čini da pretjerujem podržite konkretno rad svih onih koji se bore za ljudska prava poput Oštre nule, Radničke solidarnosti i udruženja Kvart.
