Zašto je vlast tako glupa da ništa ne poduzima? Društvo pleše na žici kao u Weimarskoj Republici (Njemačka nakon Prvog svjetskog rata, 1919.–1933.), radikalni lijevi i radikalni desni na ulici, a političari ne žele riješiti problem nego se bore za vlast dok zemlja propada, misli su to koje, vjerojatno, dijeli većina stanovnika ove zemlje, a koje nam je na glas u kratkom razgovoru izrekao Anđelko Milardović
|
NOVA ULOGA SRBIJE Balkanski pravosudni žandar izgubljen u vremenu Upitan za komentar teze da vladajući slučajevima dr. Bosanac i Purde pokušavaju preusmjeriti pozornost javnosti s gospodarskih problema, Milardović odgovara kako bi takav pristup bio kontraproduktivan. “Evenutalni progon dr. Bosanac i potenciranje takvih tema generirali bi nove sukobe. Shvaćaju li oni kako je situacija užarena i da se kaotična vlast valja ulicama? I zašto se ne postavi jedno drugo, mnogo ozbiljnije pitanje – pitanje izokretanja povijesti od strane Republike Srbije? Srbija formira sud za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije. Tko je tu lud!? Pa, Srbija je inicirala rat! Nadalje, Srbija potražuje neke osobe, a glavne sudionike i dalje skriva. Srbija glumi novog balkanskog žandara i nastoji pisati novu povijest. |
Oštre riječi, no nudite i rješenje. Što je Demokratski protokol upravljanja krizom?
– Pripadnici hrvatske akademske zajednice, a posebice politolozi, ne mogu ignorirati nove društveno-političke okolnosti izazvane građanskim prosvjedima. Stoga smo se odlučili ponuditi sažeti okvir upravljanja svojevrsnom kriznom situacijom, s ciljem očuvanja demokratskih zasada našeg društva i države, uspostave sigurnosti i stabilnosti, ali i odgovora na izazove vremena. Prva točka Protokola je očuvanje demokratskih institucija. Institucije još funkcioniraju na racionalan način, i to treba održati, u protivnom bi se mogla potpuno izgubiti kontrola. Treba reći i da građani s razlogom prosvjeduju, u pitanju su egzistencijalni razlozi. No, do ovog stanja dovele su sve hrvatske vlade, od one 1991. do ove 2011. godine. Ova vlada samo je vrh ledenog brijega, a sve je krivo počelo s pretvorbom i privatizacijom ’91. godine. Danas osjećamo konzenkvence. Stoga je velika odgovornost i vladajućih i oporbe, a da se sustav ne bi potpuno slomio potreban je njihov konsenzus. Konfliktna situacija u demokratskim zemljama rješava se izborima. Njihova odgoda dodatno elektrificira ionako napetu situaciju, koja bi tako uistinu mogla izmaknuti kontroli. Dakle, radi očuvanja demokratskih načela, vlast i oporba se moraju dogovoriti oko datuma izbora, završetka pregovora i referenduma za ulazak u EU, te ih nedvosmisleno reći javnosti. Definiranjem tih datuma sklonit će se napetost s ulica.
Sljedeća točka Protokola koji predlažete je predstavljanje političkih programa vladajućih, oporbe i izvanparlamentane oporbe. To se odnosi i na svojevrsnu “novu” oporbu, onu koja se “valja ulicama”?
– Naravno. Sad smo u situaciji da, kada govorimo o prosvjednicima, postoji samo jedna točka: “srušimo vlast, pa ćemo vidjeti što dalje”. Uistinu, što onda? Hoćemo li imati masu koja razbija izloge i krade?! Političari se u ovom trenutku gube, a stvari izmiču kontroli. Zato je potreban demokratski konsenzus političkih lidera, i veliki demokratski okrugli dijaloški stol vladajućih, parlamentarne i izvanparlamentarne oporbe, oko izlaska iz krize i druge tranzicije. Zar je to tako teško? Riječ je o običnom protokolu kojim se definira što se radi, kada i tko to radi. Ako se baš ništa ne mogu dogovoriti, onda se pitam u kojem to mi svijetu živimo. Potreban je racionalni pristup u ovoj delikatnoj situaciji, jer se na ulicama valjaju emocije. Ulog je velik, budućnost svih društvenih slojeva je u pitanju.
