Da je njemački komičar Stefan Raab, kojim slučajem Bosanac/Hercegovac, imao bi dovoljno materijala za cjelodnevnu emisiju. Naša realnost izgleda kao prvi april, kojem se kraj ne nazire.
Da u Bosni i Hercegovini nikada ne bude dosadno, mučki se trudi Leo Pločkinić. Do kada više sa tim Pločkinićem i zašto ga spominjem? Jedan od razloga je što je njegovu organizaciju „Croatia Libertas“, iz entitetskog budžeta finansirala bivša Predsjednica entiteta FBiH, Borjana Krišto. Naime, 2008. godine je Krišto dodijelila 150 000 KM budžetskih sredstava za finansiranje nevladinih organizacija, od čega je 2000 KM dobila Pločkinićeva organizacija za prodavanje nacionalističke magle.
I kakva genijalna ideja je Pločkiniću sada bljesnula? Odlučio je da se napokon izbori sa zlom koje već dvadeset godina uništava ove prostore i podnio krivičnu prijavu, protiv, pazite sad…Josipa Broza Tita! Ako ni zbog čega drugog, onda barem zbog finansiranja Pločkinićevih gluposti, pravedno je da Borjana Krišto nikada više ne zasjedne na bitnu funkciju u državi.
A šta je radila Krišto u međuvremenu?
Podnijela zahtjev za ocjenu ustavnosti izbora nove Vlade Federacije BiH, da bi, nakon što je shvatila kako će Ustavni Sud donijeti odluku suprotnu njenim očekivanjima, povukla zahtjev i predala mandat Visokom Predstavniku, nakon čega je Vjekoslav Bevanda negirao bilo kakvo predavanje mandata.
Ovo je raj za Monty Python-ovce!
Tačno na dvadesetu godišnjicu sporazuma u Karađorđevu o podjeli BiH između Hrvatske i Srbije, u Čovićevom Stolnom gradu se okupile stranke nasljednice ideologije iz Karađorđeva – HDZ 1 i 2, SNSD i SDS.
Sjede Tuđmanovi, Bobanovi, Miloševićevi i Karadžićevi politički potomci za istim stolom, pod pokroviteljstvom RTRS, na čijem je čelu deklarisani četnik Dragan Davidović i ubjeđuju nas da su oni za državu Bosnu i Hercegovinu, dok su tzv. „platformaši“ protiv. Izraz „platformaš“ je nacionalistima postao pogrdan, gnušaju se od bilo kakvog plana i programa.
Nadrealistična komedija – Čoviću i Dodiku puna usta institucija BiH, Ljubić i Bosić afirmativno klimaju glavom.
Platformaši bi kao da se otcijepe, a Dodik i Čović im kao ne daju.
Kakve namjere sa institucijama Bosne i Hercegovine imaju četiri stand-up komičara iz Stolnoga grada, imali smo priliku vidjeti nekoliko dana kasnije, kada su razgradili Nogometni Savez Bosne i Hercegovine.
Ali šta očekivati od takvih, kada se intelektualci grupišu po etničkim osnovama? Na vrhuncu uzavrele situacije prilikom formiranja vlasti u FBiH, javilo se osam hrvatskih, samoprozvanih intelektualaca. Tu su pojedine ličnosti koje sam nekada i cijenio, te sam očekivao i koju pametnu.
Kakvo rješenje nude vrli intelektualci? Ne valja HDZ, ne valjaju „platformaši“, red defetizma, red beznađa…Što bi rekao Đuro: „Sad smo down!“. Zaista, ne bismo znali da smo down, da nam Lovrenović, Lasić & co. nisu objasnili. Jedini razlog zbog kojeg su se tzv. intelektualci javili, u krucijalnom momentu za državu i njihov narod, je iz vlastite sujete, da se obračunaju sa fra Lukom Markešićem, protiv kojeg je njihova struja izgubila na izborima za HNV.
Zato je sasvim normalno da studenti u Mostaru srljaju u nacionalizam vičući: „Sinn Fein!“, ne znajući ni kontekst, ni značenje izgovorenog, pored profesora kakav je Mile Lasić.
Da se i bošnjački intelektualci znaju konstruktivno javiti u ključnim trenucima za državu, uporno dokazuje Haris Silajdžić, povlačeći se iz politike nakon svakog izbornog poraza, te vraćajući se kad umisli da je potreban državi. Prilikom prošlog povratka je obećao „100% BiH“, a uništio i 25% teritorija kojim je vladao, zato se nadam da je ovo posljednji odlazak.
I dok se mi u Federaciji glođemo oko kosti koju bacaju Dodik i šumski Göbbels, Rajko Vasić, doktor Dabić u Scheveningen-u zadovoljno trlja ruke – zločinačka tvorevina čiji je kreator može mirno spavati…Trojanac Čović odrađuje sjajan posao.
Prvi april kao da je stao ’91. godine; imamo školski apartheid, imamo Istočno Sarajevo, naša realnost je najcrniji humor iz Nadrealista, kojem smo se nekada smijali.
Volio bih vam reći aprililili, ali sve što sam napisao nije šala, već zbilja koju živimo. Mržnja i nacionalizam izjedaju ovo društvo, zbog čega će proteći još mnogo Neretve i Miljacke dok Mostar i Sarajevo ne postanu cjeloviti, jedinstveni gradovi, a Bosna i Hercegovina normalna država.
Humor pomaže kako bi se prebrodila teška vremena, zato se smijimo i ismijavajmo fašiste…
Ničija nije do zore.
