Obitelj Isak

Ako vas zanima šta znači i kako izgleda kada se nemoć javnosti transformira u vrhunski humor, onda zavirite na bosanskohercegovačke mreže. Tamo posljednjih dana traje kontinuirana, genijalna sesija posvećena Trojki i porodici Isak. U rubrici Twiter iz dana u dan uskoro donosimo presjek najuspjelijih provala, a za ovu priliku izdvajamo nekoliko ozbiljnih pitanja koja su dospjela u javnost. Ako je SDA pala zbog nepotizma, čemu onda ovaj ponižavajući cirkus s Ramom, Arnelom i Rusmirom Isak? Zar Trojka nije obećala da će biti razlikovni element u odnosu na sve pogubne prakse Stranke demokratske akcije? Zbog čega uopće izlaziti na izbore kad su ovi greške prethodne vlasti podigli na viši, haman pa nedostižan nivo.

Čini nam se ipak da gorka konstatacija novinara Davora Tomića pogađa srž problema: kada Stranka demokratske akcije sljedeći put dođe na vlast, vladat će duže od Osmanlija.

Bivši šef Mossada

Tamir Pardo, bivši šef izraelske obavještajne agencije Mossad, izjavio je da Izrael provodi aparthejd prema Palestincima. „Ne možete na jednoj teritoriji za dva čovjeka primjenjivati dva različita pravna sustava“, kaže obavještajac, zadajući još jedan udarac rigidnim vlastima.

Ono što je Pardo definirao 2023. godine misleći svijet tvrdi i misli već decenijama. Svaki pokušaj skretanja svjetske pažnje na palestinski problem spremno je proglašavan antisemitizmom jer aparthejd razvija jake obrasce kojima brani sopstveni opstanak. Njegova je odlika da može trajati dugo, predugo, ali mu je slabost da ne može trajati vječno. Izrael se budi, sve je više otpora i taj je otpor sve glasniji.

Nije li to svojevrsno upozorenje i ovdašnjim zagovornicima aparthejda, koji svoje svjetonazore i njegove praktične konsekvence obmataju providnim političkim oblandama europske provenijencije? Možete kako hoćete, ali vjerujte, ne možete dokle hoćete, ovo je vaših pet minuta, iskoristili ste ih preko svake mjere, no budite sigurni da je pet minuta upravo to – pet minuta. Nekad traju decenijama, ali svaki aparthejd na kraju padne.

Bosanski fudbal

Kao prvo, poželimo Mehi Kodri svu sreću ovog svijeta. Start mu je bio loš, ova postava je s Lihtenštajnom tu negdje. Za pohvalu je da se konačno neki selektor sjetio Nemanju Bilbiju staviti u prvu postavu.

Kao drugo, u sjećanje prizivamo jedan stari Facebook status duhovitog Sarajlije Dragana Trogrančića. Status je napisan u vrijeme proslavljenih Hadžibegićevih poraza, ali slabo se šta promijenilo od tada.

Evo:

„Problem naših selektora koji su bili fudbaleri osamdesetih i devedesetih je što isti nisu evoluirali i prilagodili stil igre današnjem fudbalu. To je i dalje ostalo u vremenu kad je Pape bio svjetsko čudo sa velikim butinama, kad je Blaž driblo i Hadžija probacivo levatu kroz noge.

Danas svi imaju butine ko hrastove, svi trče i driblaju.

I nema više levata.

Ovo je era atomskog fudbala gdje profesionalni fudbaler nije slino sa kosicom ko John Lennon i 63 kile na 185 cm visine, već mašina od 100 kila koja može trčati maraton i gurnuti 140 kila na bendžu.

Taktika, formacija i forma igrača su značajniji od nekog talenta.

I zbog toga svega, nažalost, Petev je bio bolje rješenje od domaćih selektora.”