Bliski istok privlači hrabre ulagače

Gdje pametni ulažu u kriznim vremenima

Što se tiče ulaganja u Bliski istok, Thomas Barrack gleda na dugoročnu korist. Nestabilnost u toj regiji nije nikakva novost, kaže, situacija je takva već 5000 godina. Bliski istok “naviknut je na život u kaosu”, kaže Barrack, inače vlasnik investicijske tvrtke Colony Capital. 

Colony je najveći dioničar francuskog maloprodajnog lanca Carrefour te upravlja privatnim kapitalom i ulaganjima u nekretnine vrijednim 36 milijardi dolara, od čega je 200 milijuna dolara uloženo u arapske zemlje. “Štoviše, Bliski istok puno bolje funkcionira u kaotičnim vremenima.”I dok drugi ulagači Bliski istok zaobilaze u širokom luku, Barrack kaže da “pomno prati” u što bi još mogao uložiti, a već ima udio u hotelima u Kairu i Bahreinu te lancu maloprodaje u Siriji. “Treba kupovati onda kad svi bježe.” Tako su iz tvrtke za privatna ulaganja Carlyle Group, u kojoj udio u vlasništvu ima i investicijska tvrtka Mubadala Development iz Abu Dhabija, najavili da obustavljaju ranije planirana ulaganja u Egipat. Jedan od suosnivača Carlylea, David Rubenstein, upozorava “da sad nije trenutak za ulaganja u Egipat”, no da je tvrtka optimistična što se tiče “dugoročnih izgleda za ulaganja u toj regiji”. Donedavno je Bliski istok bio glavna meta tvrtki investicijskih tvrtki koje su onamo slijevale milijarde dolara, no brzo su se uvjerile da od brzinske zarade neće biti ništa. Mnogi ulagači strahuju da će tom području svi okrenuti leđa jer se nemiri šire od sjevera Afrike do Perzijskog zaljeva, čak i do Jemena i Sirije. “Bilo je velikih ulagača iz Sjedinjenih Američkih Država i Europe koji su se zainteresirali za ulaganja privatnog kapitala u ovoj regiji”, kaže Ahmed Youssef, partner konzultantske tvrtke Booz & Company sa sjedištem u Dubaiju, “a sad me najviše brine kad će se taj trend vratiti”. No, Thomas Barrack, unuk libanonskih useljenika koji su imali trgovinu u blizini Los Angelesa, ima već puno iskustva s poslovnim pothvatima koji su posve suprotni od očekivanog, a kupnjom nepoželjne imovine postao je milijarder. Među takvim pothvatima možemo nabrojiti otkup neotplaćenih kredita tijekom američke kreditno štedne krize te kupnju imovine u Aziji tijekom azijske valutne krize krajem devedesetih, a obje su se investicije pokazale kao iznimno unosne.

Prema riječima jednog ulagača, od ulaganja tvrtke Colony u razdoblju od 1998. do 2003. godine ostvarena je godišnja dobit od preko 20 posto. Thomas Barrack, koji inače govori arapski, došao je u Saudijsku Arabiju početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, odmah po završetku pravnog fakulteta. Jedan ga je poslovnjak upitao igra li skvoš jer jedan igrač nije imao partnera. “Nisam imao pojma tko je taj čovjek”, prisjeća se danas šezdesettrogodišnji Barrack. “uspostavilo se da je taj tip jedan od kraljevih sinova”.Vezama i poznanstvima poslužio se 1974. godine kad je kao pravni savjetnik sudjelovao u sklapanju dogovora između jednog Amerikanca koji je kupio zemlju na Haitiju radi izgradnje rafinerije, haićanskog diktatora JeanClaudea Duvaliera i dvojice saudijskih prinčeva koji su željeli kupiti prava na prodaju saudijske nafte Haitiju po nižim cijenama. Također je, kaže, savjetovao dužnosnike američkog Ministarstva vanjskih poslova i Ministarstva trgovina u vezi s poslovnim aktivnostima na mladim tržištima. Barrack smatra da je glavni adut Bliskog istoka nafta. “Dvadeset dvije države bave se proizvodnjom nafte i sve uživaju iznimno veliku dobit“, kaže. “Za svaki dolar porasta cijene nafte regija se godišnje obogati za dodatnih 9 milijardi dolara dobiti.”Novac se potom slijeva u domaća gospodarstva i investicijske tvrtke kao što je Colony. U srpnju je Barrack surađivao s fondom vlade Katara i drugim fondovima oko kupnje tvrtke Miramax Films od kompanije Walt Disney vrijedne oko 660 milijuna dolara. Međutim, kao i mnoge druge tvrtke koje su se u razdoblju od 2005. do 2007. godine zadužile u iznosu od nekoliko milijardi dolara, tvrtka Colony velika je sredstva uložila u imovinu, koja je potom pokrila pozajmicama. Neki od njenih novijih fondova trpe gubitke od čak 50 posto. Barrack za to krivi udruženi učinak lošeg trenutka i prevelikog zaduženja, naročito u slučaju otkupa Station Casina u Las Vegasu koji je 2007. godine iznosio 8,8 milijardi dolara, a kasino je već 2009. godine otišao u stečaj. No, Barrack u sebe ne sumnja. “Kad te snađe pakao”, kaže, “nemaš druge nego nastaviti dalje”.

The New York Times

Podijelite ovaj članak
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
VIŠE IZ KATEGORIJE
VEZANI ČLANCI