U Parizu je šesnaest stepeni. Pada kiša. Smrzavam se u džemperu, košulji i majici. Hodam Saint Germainom. Sklanjam se u crkvu Saint Germain des Pres.
Prošlo je tačno 76 godina otkako je Opća skupština Ujedinjenih naroda usvojila Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima.
Ove godine se navršava 336 godina otkako je John Locke rekao da čovjek ima tri prirodna prava: pravo na život, slobodu i vlasništvo.
I 74 godine otkako je Hannah Arendt zapisala: “pravo da imamo prava.”
Prošle su i 221 godina otkako je Kant napustio svijet.
Danas je 22. juli 2025.
U Gazi, majka razmišlja o tome kad bi bilo „najprikladnije“ izvršiti samoubistvo – da ne vidi svoje dijete kako umire od gladi.
Britanac u crkvi Saint Germain des Pres šapuće svojoj supruzi da je rizling u Caféu de Flore bio užasan. Dao je dvanaest eura, ne zna ni zašto.
Danas je 22. juli. Beogradski pisac Nikola Krstić objavio je briljantan tekst na portalu Nomad.
Danas je 22. juli. Milioni Saudijaca se pitaju hoće li Al Hilal preoteti Isaka Liverpoolu.
Danas je 22. juli. Katolički svećenik u Belfastu na podu crkve moli za Palestinu.
Danas je 22. juli 2025.
Islamski teolozi raspravljaju kako se gubi abdest.
U Sarajevu, mostarski pisac Ozren Kebo piše briljantan tekst o Palestini. Kaže: “Pobit će ih sve.”
Marijana iz Pule, Sena iz Zagreba, Aida i Jovana iz Beograda plaču. Zbog djeteta koje je reklo da je željelo da umre od gladi prije brata, da ga ne gleda kako umire.
Danas je 22. juli 2025.
Abdulah ibn Muhamed iz Dubaija plače jer je dobio loš kokain.
Danas je 22. juli 2025.
Čovječanstvo se podijelilo. Na one koje boli kurac za gladnu, mrtvu djecu. I na one koje boli sve.
Danas je 22. juli 2025. René Descartes je izašao iz svoga groba u crkvi Saint Germain des Pres i rekao: Boli, dakle postojim.
Istina je, čuo sam ga lično. Jasno.
