Meša Selimović moj je omiljeni pisac. Njegove junake iz romana “Tvrđava” sve bolje razumijem jer se i ja danas u njima prepoznajem i, kao oni nekada, opravdano pitam: “O bože nepravedni, šta ćeš još navaliti na moju glavu. Nije ni pametnija, ni najgluplja. Toliki krivi i nekrivi prožive život neprestano zijevajući. Zašto baš mene izabra da mi nikad ne bude dosadno? I uvijek moram rješavati nerješive zadatke, kao treći brat u priči. A volio bih da mi bude i dosadno, i lako, i glatko, da mirno spavam ljetni dan do podne i da se budim bez misli i bez muke, i da ne mislim na sutrašnji dan sa strahom!”
Ero s onog svijeta!
Za Aleksandra Vranješa, ambasadora BiH u Srbiji, može se slobodno reći da je ambasador Srbije u Srbiji, pa bi najbolje bilo da se ne zove bosanskim ambasadorom te skine s platne liste poreskih obveznika u BiH.
A da se radi o srbijanskom ambasadoru u Srbiji, potvrđuje i njegova posljednja izjava kako “[b]ošnjački član Predsjedništva BiH Denis Bećirović ne može da naruši ugled Srbije svojim govorom u Generalnoj skupštini UN u New Yorku jer za to nema kapacitet”.
Aleksandar Vranješ kritikovao je diplomatske aktivnosti naše zemlje u New Yorku. Pored toga, iskoristio je priliku da spomene BiH u kontekstu terorizma. Smatra i da “Bećirović u UN ne govori ni u ime Predsjedništva BiH, ni u ime BiH”.
Narodnim žargonom rečeno – Bože nas sačuvaj ko našu državu od ambasadora predstavlja u svijetu! Treba se diviti imbecilnosti Aleksandra Vranješa, koji je svoju životnu zadaću posvetio klevetanju države BiH, a za čiji bi ugled morao da se bori i da ga štiti! Nije plaćen od te iste države da je ruši!
Da li nekoga treba podsjećati kako je prije nego što je počeo svoju diplomatsku karijeru imenovanjem za ambasadora BiH u Hrvatskoj krajem novembra 2019. godine, Vranješ bio savjetnik Milorada Dodika, u vrijeme kada je Dodik obavljao funkciju srpskog člana Predsjedništva BiH, a prije toga i predsjednika Republike Srpske?
Da pravi skandale i radi po instrukcijama iz Banjaluke, Vranješu nije prvi put. Prije službovanja u Srbiji slično je radio u Zagrebu.
Zar ovakva spadala koja predstavljaju našu domovinu i dalje treba trpjeti? Opravdano pitanje za ministra vanjskih poslova BiH Elmedina Konakovića te članove predsjedništva Bećirovića i Komšića!
Dogovorite se jednom, smijenite ga i zaustavite ovu blamažu!
Ni srpski, ni hrvatski nego – bosanski!
Kao Banjalučanin radujem se spomeniku kralju Tvrtku u Banjaluci, a kao čovjek divim se gluposti i neznanju gradonačelnika Banjaluke Stanivukovića, koji Tvrtka koristi za svoj populizam i nerad! Više bih ipak volio da je otvorio neku firmu i zaposlio radnike umjesto kičeraja u samom centru Banjaluke! Banjaluka treba javnu garažu, bolji gradski prevoz, gradsku bolnicu, više radnih mjesta!
Neosporno je da je Tvrko I Kotromanić bio bosanski vladar, koji je imao porodične veze sa srpskom dinastijom Nemanjića, ali i hrvatskom plemićkom porodicom Šubić. U historiji je zapisano da se Tvrtko krunisao kao “kralj Srba i Bosne” jer su srpske zemlje nakon pada srpskog carstva ostale bez vladara. To potvrđuje Tvrtkovu pragmatičnost – imao je porodične veze s Nemanjićima, što je i iskoristio.
Samo glupi i nepismeni političari mogu Tvrtka smjestiti u neku etničku grupu! Kralj Tvrtko bio je univerzalna ličnost koja je spajala ljude ne samo u Bosni već i na Balkanu! Kralj Tvrko I Kotromanić naše je zajedničko bosansko nasljeđe.
Ambiciozni gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković otkrivanje spomenika kralju Tvrtku tempirao je usred kampanje za lokalne izbore, zakazane za 7. oktobar, na kojima pokušava osigurati još jedan mandat.
Stanivukovića treba vratiti u osnovnu školu da obnovi časove historije! Političar koji svoje opravdanje gradi na neznanju i na tome da mu škola nije dala to znanje može se baviti samo kičerajem i cirkusima! A dok ne dođu neki novi ljudi na čelo Banjaluke i nađu prikladno mjesto za Bosanca Tvrtka, bit ćemo prisiljeni gledati ovaj kičeraj!
Po kiši se prepoznaju “junaci”?
Samo dva dana nakon postavljanja spomenika u Banjaluci ulice su poplavljene, saobraćaj se jedva odvija, građani ne izlaze iz svojih kuća…
Draška Stanivukovića, gradonačelnika Banjaluke, ni na vidiku! Zavukao se u mišiju rupu dok poplave ulica ne prođu same od sebe! Najbitnije mu je da jake padavine nisu odnijele Tvrtka s nedavno postavljenog trga!
Njegov su nivo otvaranja spomenika i sličan populizam, gdje može “srbovati”! Potop ulica Banjaluke nije prvi put, vjerovatno ni zadnji! Očigledno da ni promjene naziva ulica, poput Karađorđeve ulice na Laušu, nisu spasile građane od proloma oblaka!
Razlog nastanka saobraćajnog kolapsa u Banjaluci nisu samo klimatske promjene koje uzrokuju jake padavine, već su i rezultat nerada i nesposobnosti prethodnih i aktuelnih gradskih čelnika da ga preventivnim i zaštitnim mjerama spriječe.
Que vadis Europe?
A i da Evropa ne zna kuda ide, ukazuje i sramotna je vijest da je za mjesto šefa delegacije EU parlamenta za Bosnu i Hercegovinu zvanično nominovan Davor Ivo Stier iz HDZ-a, potomak ustaškog časnika!
Iako postoji šansa da Stier ne bude izabran na ovu poziciju, takav je scenarij nerealan, imajući u vidu podršku koju ima od svoje matične grupacije EPP, koja ima i najveći broj zastupnika u Evropskom parlamentu.
Posao koji će od Portugalca Paula Rangela najvjerovatnije preuzeti Stier tiče se izvještavanja o napretku naše zemlje ka Evropskoj uniji.
Stier je više puta javno govorio o situaciji u Bosni i Hercegovini, većinom govoreći o standardnim vizijama HDZ-a za reforme u našoj zemlji.
On je također i rekao da reforme izbornog zakona, uključujući i tzv. legitimno predstavljanje, trebaju biti glavni uslov za ulazak Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju.
Bosna i Hercegovina samo može biti građanska država po uzoru na ostale članice Europske unije! To želi većina njenih građana te se presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić – Finci i drugi moraju ispoštovati! Od njenog građanskog modela ne smije se odustati, a kome to nije jasno – neka samo pogleda u zaostavštinu Dejtona.
Umjesto zaključka!
BiH ima bogatu raznolikost i bogatsvo u ljudima, religijama, kulturi kao ni jedna država Evrope. To je naša prednost, a ne mana. Da je danas više ljudi poput Meše, manje bi bilo kičeraja i kupleraja, a više kulture i pameti! Manje bi bilo ljudi poput i Vranješa, Stiera, Stanivukovića i raznog probisvijeta, koji sije strah među ljudima, lobiraju, ne miruju i rade na razgradnji države Bosne i Hercegovine.
I ja danas sanjam, poput Mešinog junaka, da mirno spavam samo jedan ljetni dan do podne i da se budim bez misli i bez muke i ne mislim na sutrašnji dan sa strahom!