foto: WOA
Zapisnici s biračkih mjesta koje su potpisali i opozicijski članovi biračkih odbora kažu da je lista Aleksandar Vučić – Srbija ne sme da stane na izvanrednim izborima u nedjelju izborila apsolutnu većinu u Narodnoj skupštini Srbije i Pokrajinskoj skupštini Vojvodine. Slično se dogodilo i na djelomičnim lokalnim izborima u 65 gradova i općina. Osim u onima s većinskim albanskim, bošnjačkim i mađarskim stanovništvom, SNS je u ostalima izvojevao apsolutnu ili relativnu pobjedu.
Kad se pod izbore podvuče crta, Srpska napredna stranka je umjesto zazivanog “povijesnog poraza” na izvanrednim izborima na pogon svojeg doskorašnjeg predsjednika Aleksandra Vučića zamalo ponovila svoj najbolji izborni rezultat iz “zlatnog doba” svoje decenijske vladavine Srbijom.
U još nepovoljnijim vanjskim i unutarnjim okolnostima nego lani u proljeće, kad joj je na izborima znatnije opala podrška birača, Vučićeva stranka vratila je sve što je tada izgubila i dobila šansu da samostalno upravlja zemljom u sljedeće četiri godine, odnosno do sljedećih redovnih ili izvanrednih izbora. Rat u Ukrajini i dalje traje, razmahao se i novi između Izraela i Hamasa, a oba su i Srbiju i njezinu vlast uvukli u vrtlog europskih i globalnih političkih i ekonomskih tenzija i kriza. Visoka inflacija od koje se srpskim građanima ledi krv u žilama zbog ne tako davnog života s hiperinflacijom i usporavanje ekonomskog rasta nagrizli su povjerenje birača u ekonomske politike naprednjačke vlasti.
Njezina “kosovska politika” je umjesto normalizacije odnosa s Prištinom umalo završila u oružanom sukobu na i oko Kosova. Dodikova Republika Srpska koju je Vučićeva vlast prigrlila ušla je u sukob sa Zapadom, pa i s Europskom unijom, čijem se članstvu Srbija želi pridružiti. Uz sve to na glavu naprednjačke vlasti sručio se i gnjev velikog broja građana nakon masovnih ubojstva djece i mladih u Beogradu i njegovoj okolici, pa su izvanredni izbori izgledali kao hod prema stratištu na kojem će birači s vlasti odstraniti SNS i njegove koalicijske partnere. Na beogradskim izborima mnogima je to bila gotova stvar i prije njihovog održavanja.
Umjesto toga, na parlamentarnim izborima naprednjaci su dobili skoro 47 posto glasova birača i 128 zastupničkih mandata od njih 250. Ujedinjena opozicijska lista Srbija protiv nasilja s nešto više od 23 posto glasova imat će 65 zastupnika, Socijalistička partija Srbije sa šest do sedam posto glasova 18 mandata, koalicija NADA s nešto preko pet posto glasova 13 mandata, koliko će imati i lista MI – Glas iz naroda s 4,7 posto. U parlamentu će biti i po šest zastupnika mađarske i bošnjačke te jedan zastupnik albanske manjine.
U odnosu na lanjske parlamentarne izbore SNS-ova i lista koalicije Srbija protiv nasilja povećale su za po oko pet postotnih poena biračku podršku. Analitičari procjenjuju da su i jedni i drugi maksimalno mobilizirali svoje birače, što se odrazilo i na povećanu ukupnu izlaznost koja je dosegla gotovo 60 posto, odnosno 70-ak posto ako se izuzme oko milijun upisanih u biračke spiskove koji godinama žive i rade u inozemstvu. U uvjetima povećane izlaznosti DSS-ova koalicija NADA ponovila je lanjski izborni rezultat, a SPS ga je prepolovio. Politički pokret MI – Glas iz naroda s društvenih mreža preselio se u parlament pokupivši glasove desnice na koje su računali koalicija Dveri – Zavetnici i Jeremićeva Narodna stranka, koji su izgubili status parlamentarnih stranaka. Ujedno su potvrdili da se utjecaj kampanje na društvenim mrežama na birače u najmanju ruku izjednačio s utjecajem koji na njih imaju televizije, odnosno elektronski mediji, ali i da je utjecaj tiskovina nebitan.
U vojvođanskom parlamentu SNS će imati 67 od 120 zastupnika, Srbija protiv nasilja 30, Savez vojvođanskih Mađara osam, koalicija NADA i SPS po sedam, a Ruska stranka jednog zastupnika.
Na beogradskim izborima, na kojima se očekivala barem relativna pobjeda ujedinjene koalicije Srbija protiv nasilja, SNS-ova koalicija ipak je s 39 posto glasova izborila relativnu pobjedu i 48 od 120 mandata. Ujedinjena lijevo-liberalna opozicijska koalicija dobila je 34 posto glasova i 43 mandata, desna opozicijska koalicija NADA sa šest posto glasova imat će sedam gradskih vijećnika, pokret MI – Glas iz naroda šest vijećnika, koliko i SPS. Tko će upravljati Beogradom odlučit će vijećnici MI – Glasa iz naroda, koji zasad odbijaju postizborno koalirati i s Vučić-Dačićevom i s Đilasovom koalicijom u Beogradu. Analitičari procjenjuju da će se ipak prikloniti koaliciji SNS-a i SPS-a, a najavljuju i mogućnost da naprednjačko-socijalistička koalicija manjak vijećnika nadoknadi preletavanjem nekolicine s ostalih izbornih lista, no moguće je i ponavljanje izbora u Beogradu.
Postizborna pat-pozicija u Beogradu zasjenila je ostale rezultate izbora, a opozicijska koalicija Srbija protiv nasilja zgrabila ju je kao priliku da i prije nego što iskoristi zakonske mogućnosti utvrđivanja njihove valjanosti zatraži njihovo poništavanja i raspisivanje novih izbora. Naknadno je zatražila i ponavljanje parlamentarnih izbora na beogradskim biračkim mjestima, tvrdeći da se na njima dogodila velika izborna krađa. Pritom ne objašnjavaju zašto su njihovi predstavnici u biračkim odborima potpisali izborne zapisnike i tako potvrdili regularnost rezultata i beogradskih i parlamentarnih izbora. Đilasova opozicijska koalicija na beogradskim izborima je pobijedila u šest središnjih gradskih općina, a Vučićeva u preostalih jedanaest.
Ujedinjena opozicija tvrdi da se u Beogradu dogodila velika izborna krađa jer su Vučićevi naprednjaci navodno u Beograd dovukli 40 tisuća birača iz Republike Srpske, prethodno ih nezakonito upisavši u knjige državljanstva i popise birača u Beogradu. Prije izbora i pojedini lideri opozicije javno su potvrdili da je u Beogradu u odnosu na lanjske izbore u biračke spiskove upisano oko 13 tisuća novih birača. MUP Srbije je pak saopćio da je na dan izbora u Srbiju preko granice ušlo nešto preko 20 tisuća putnika, uglavnom stranaca i popriličan broj djece. Zasad nitko nije od MUP-a BiH zatražio podatke koliko je putnika s njihovog teritorija ušlo u Srbiju proteklog vikenda.
Vladajući naprednjaci ne negiraju da je bilo organiziranog dovođenja birača iz BiH na izbore u Beogradu i Srbiji, ali onih koji imaju državljanstvo Srbije, a time i pravo glasa na izborima. Po tvrdnjama dužnosnika iz Republike Srpske, takvih je ukupno oko 13 tisuća u BiH, pa i da su svi u nedjelju prešli Drinu, nisu mogli utjecati na rezultate izbora u Srbiji. Na dan izbora objavljeno je da je izbornim komisijama podnijeto oko 450 prigovora i zahtjeva za poništenje izbora na pojedinim biračkim mjestima zbog kršenja izbornog zakona i pravila.
OESS-ovi i drugi međunarodni promatrači izbora u svojim prvim izvještajima su poručili da su “parlamentarni izbori u Srbiji tehnički bili dobro sprovedeni i vođeni i da su biračima ponudili adekvatan izbor političkih alternativa”. Dodali su i da je “administracija izbora efikasno i transparentno sprovela izborne pripreme, uprkos izazovima koje su predstavljali kratki rokovi i istovremeni lokalni izbori” te da su “slobode izražavanja i okupljanja u kampanji uglavnom bile poštovane”, premda su “bile narušene pritiscima na zaposlene u javnom sektoru, oštrom retorikom i pristrasnošću u medijima, što je izazvalo zabrinutost o sposobnosti birača da donose odluke”.
Među krupnije izborne nepravilnosti uvrstili su i činjenicu da je “tokom kampanje dominiralo učešće predsednika Srbije” i da je “učestalost vanrednih izbora pojačala nedostatak političke volje”. Međunarodni promatrači Vučiću zamjeraju da se kao predsjednik svih građana Srbije nije smio uključiti u izbornu kampanju i presudno utjecati na izborni rezultat SNS-a. No i prije raspisivanja izbora opozicijska koalicija Srbija protiv nasilja odrekla se Vučića kao svojeg predsjednika i u kampanju je krenula pozivajući i sve druge opozicijske stranke da zajedno sruše Vučićev režim, a s njim i naprednjačku koalicijsku vlast. U kampanju su krenuli ganjajući Vučića, prijetili mu lustracijom i hapšenjem, pa ga dobili na čelu naprednjačke izborne liste kao glavnog njihovog izbornog aduta.
Rezultat takve kampanje je cementiranje Vučićeve i naprednjačke vlasti u Srbiji s dobrim izgledima da zadrže i vlast u Beogradu nakon što su je već potvrdili u velikoj većini srpskih gradova i općina u kojima su održani izvanredni lokalni izbori, od Šapca preko Kragujevca do Niša, Pirota i Vranja. Pokušaj da uličnim prosvjedima ishode ponavljanje izbora u Beogradu vjerojatno će biti još jedno njihovo srljanje koje će ih, doduše, još neko vrijeme držati na okupu, ali ako im želje budu uslišene, malo kome je jasno što bi se u nekoliko mjeseci do ponovljenih izbora bitnije promijenilo u konačnom rezultatu. I Dobrica Veselinović, nositelj liste Srbija protiv nasilja u Beogradu, uvjeren je da “ponavljanje izbora u ovoj situaciji neregularnosti i neravnopravnosti ne bi doprinelo ničemu” i da je važnije da “Srbija kao društvo nađe način da ima poštene izbore”.
