Slobodna Bosna u svom izdanju od 27. novembra objavila je tekst u kome Christian Schmidt zbog sukoba interesa nije smio biti izabran na funkciju visokog predstavnika. Članak je potkrepljen nepobitnim činjenicama koje dokazuju da je Christian Schmidt svega tri godine prije dolaska na funkciju visokog predstavnika u BiH bio član Nadzornog odbora Njemačke razvojne banke (Kreditanstalt für Wiederaufbau – KfW) s poslovnim operacijama u BiH i to u razdoblju 2014–2018. Christian Schmidt je došao u OHR gotovo direktno iz Nadzornog odbora KFW, u vrijeme kada ova banka ima vlasnički udio u banci indirektno povezanoj s Miloradom Dodikom, velika ulaganja u elektroprivredu pod kontrolom Dragana Čovića i ambicije, ali i probleme s Elektroprivredom BiH, o čijoj upravi Schmidt nametanjem Vlade FBiH direktno odlučuje. Sukob interesa u kojim se nalazio neupitno ukazuje da na poziciju visokog predstavnika nikad nije smio biti niti imenovan.
Christian Schmidt je sjedio od 1. aprila 2019. do 30. aprila 2022. u Nadzornom odboru giganta Deutsche Bahn AG (DB), nacionalne željezničke kompanije Njemačke, koja se smatra drugom po veličini transportnom kompanijom na cijelom svijetu. Ono što je zanimljivo, DB ima 100% kontrolu nad kompanijom Arriva, kojoj su Hrvatska i Srbija strateška tržišta. Arriva je u Hrvatskoj “završila” poslove u Osijeku, Karlovcu, Požegi, Cresu, Otočcu, Gospiću, Slunju, Rugvici, a u Srbiji u Požarevcu, Novim Banovcima itd. Kao član Nadzornog odbora DB-a Schmidt je tokom 2019. godine zaradio 17.700 eura, 2020. godine 22.700 eura, 2021. godine 35.400 eura.
Opravdano je pitanje, koje mi kao građani BiH s pravom trebamo postaviti, da li je visoki predstavnik imao određene “dugove” u Hrvatskoj i Srbiji. Schmidt također pripada desnoj Christlich-Soziale Union in Bayern CSU, koja tradicionalno ima dobre odnose s Hrvatskom, što otvara sumnju da je naklonjen interesima Hrvatske ili desnog nacionalističkog HDZ-a. Njegovo odlikovanje redom Ante Starčevića dodatno podupire ovu percepciju. Donacija Republike Hrvatske Evropskom sudu za ljudska prava u iznosu od 100.000 eura neposredno pred drugostepeni postupak upućuje na zaključak da se radi o postupku podmićivanja suda kako bi se oborila presuda “Kovačević”.
Posebno je indikativno ponašanje visokog predsjednika nakon što je angažovao najskuplju britansku advokatsku kancelariju Blackstone Chambers kako bi intervenirao u predmetu “Slaven Kovačević protiv Bosne i Hercegovine” pred Velikim vijećem Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP). Slaven Kovačević je, kao Bosanac i Hercegovac, tužio BiH jer ne može da odlučuje o izboru člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda niti može biti delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. Evropski sud za ljudska prava je u svojoj presudi od 29. augusta 2023. godine naložio da “Bosna i Hercegovina (BiH) bi trebala biti jedna izborna jedinica, a građani mogu glasati za kandidata za člana Predsjedništva BiH nezavisno od toga kojem narodu pripada i u kojem entitetu živi. Delegati u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH birali bi se među pripadnicima naroda sa teritorije cijele države, a ne samo njenih pojedinih dijelova.”
U slučaju “Kovačević” Schmidt je nastupio kao “prijatelj suda” (Amicus curiae) pružajući sudu informacije o političkom kontekstu u BiH i potencijalnim posljedicama presude. Ovaj potez izazvao je mnoge kontroverze, posebno zbog nejasnoća oko izvora finansiranja angažmana gore spomenute advokatske firme. Zastupnica u Evropskom parlamentu Tineke Strik pozvala je Schmidta da javno objavi ko finansira ovaj angažman, ističući da bi bilo neprihvaljivo ako ga plaća treća strana s interesom u ishodu slučaja.
Jedan čitav niz intervencija koje je sproveo izravno pokazuje da je Christian Schmidt svjesno radio na stvaranju preduslova kako bi se država Bosna i Hercegovina mogla žaliti na presudu “Kovačević”. Intervencijom OHR-a od 2. 10. 2022. omogućeno je krojenje vlasti po mjeri HDZ-a i time je praktično dat alat u ruke toj političkoj struji da na ovakav aktivan način radi protiv presuda Evropskog suda za ljudska prava, a sve u interesu cementiranja etnonacionalnog ustroja Bosne i Hercegovine, posredno i zaustavljanja njenog evropskog puta. Intervencijom u izbornoj noći ne samo da je prekršio sve norme demokratije i obesmislio same izbore već je upravo stvorio i osigurao uslove da dođe do žalbe na presudu u slučaju “Kovačević”.
Tri nastupa, dobro koordinirana između tobožnje agentice BiH Monike Mijić, agentice Hrvatske te Shmidtovog advokata, koje je trajalo ukupno 90 minuta obilježila su visok stepen suglasnosti svih aktera, dok je za izlaganje Slavena Kovačevića, Azre Zornić i Josepha Marka bilo raspoloživo svega 30 minuta. Također se postavlja logično pitanje: kako je moguće da su se u timu tužene strane nalazili uglavnom predstavnici HDZ-a, a da se nije nalazio nijedan Bošnjak, a kamoli Bosanac?
Nesporno je da tužena strana u drugostepenom postupku nije ponudila nijedan pravni argumenat koji Sudu za ljudska prava nije već bio poznat u prvostepenom postupku, ali i činjenica da visoki predstavnik aktivno učestvuje u podjeli države Bosne i Hercegovine u dogovoru sa koalicijom Plenković – Vučić.
Bosna i Hercegovina može biti samo država jednakih i ravnopravnih građana na cijelom svom teritoriju tako što će se implementirati svih šest presuda Evropskog suda za ljudska prava o ugroženosti građanskog prava u Daytonskom ustavu.
Kao građani Bosne i Hercegovine moramo biti spremni da se svim pravnim i demokratskim sredstvima odupremo svakom pokušaju dezintegracije države!
