Čiča-Tomina koliba u Hrvatskoj

Te ljude valja prihvatiti kao sebi ravne u svim ljudskim potrebama i pravima, jer je integracija u različitostima uvijek produktivnija od getoiziranja. Od stanja „Čiča-Tomine kolibe“ do bliže i osobito dalje budućnosti, sudeći po povijesnom iskustvu čovječanstva, put jeste težak, trnovit, vrlo krvav, neizvjestan, nerazumljiv i periodično obeshrabrujući, ali – nema alternativu. Ima nas osam milijarda u istoj svemirskoj arci i tu nema pomoći. Badava svi šovinizmi, rasizmi, ksenofobije, žilet-žice, čelična vrata, fronteksi, policije i vojske što postavljaju prepreke na tom putu, zidaju zidove i huškaju podmorske nemani. Kugla je globalno dobro u svim svojim dijelovima, nema i ne smije biti privatnih posjeda s dugim cijevima i čoporom bijesnih doga oko plotova.

Foto: Arhiv/Ilustracija

Da je kojim čudom još živa slavna američka abolacionistička književnica Harriet Elizabeth Beecher-Stowe, pa se makar na tjedan-dva obrela u bijednoj našoj danas, jamačno ne bi časak dvojila napisati drugi tom o praktično istoj temi svoga svjetskog bestselera „ČičaTomina koliba“ (Uncle Tom’s Cabin, 1852). Doduše, u tzv. samostalnoj, neovisnoj i suverenoj nema zakrabuljenih bijelim haljinama i ušpičenim kukuljicama KKK-rasista nabrijanih na linč iz Beecher-Stoweine svakodnevice, ali ima o-ho-ho istomišljenika koji se „bijeli“ supremistički „junaci“ ne ufaju dovući goruće križeve pred srpske, romske i domove „obojenih“ stranih radnika privremeno (?) zaposlenih na deficitarnim poslovima u RH, ali ne štede šovinističke i rasističke mržnje obilno prosipati društvenim mrežama. A to ima i fizičke posljedice u javnom prostoru kakve se Harriet Elizabeth Beecher-Stowe gnušala u SAD-u još u 19. stoljeću. U redovnoj anketi nekidan Nove TV među gledateljima središnjeg Dnevnika, više od dvije trećine anketiranih doduše, to nije statistički reprezentativan uzorak, ali… izjasnilo se da „strani radnici nisu dobro prihvaćeni u našoj zemlji“.

Crne kronike su prvih dana 2024. godine izvijestile da „zagrebačka policija traga za batinašima, koji su 3. siječnja navačer na tramvajskom okretištu u Dupcu presreli i pretukli državljanina Nepala na odlasku iz obližnjeg Konzuma u kojem je zaposlen“. Već su 5. siječnja oko 16 sati kod Vlaške ulice, u srcu Zagreba, trojica muškaraca u dobi 2030 godina fizički napali mladu Filipinku A. R. (lani se udala za Zagrepčanina, Hrvata) i rasistički urlali „Go home, you motherfucker!“ (Idi kući, pizdurino!) Policija i njezin suprug mole da im se jave svjedoci koji su vidjeli rasistički napad na tu ženu, koja im se u smrtnom strahu nije znala suprotstaviti. Policija također moli da im se jave građani koji nešto znaju o rasističkom napadu na Filipinca nedaleko od Arene Centra. Bez razloga su ga pretukla desetorica mlađih nasilnika samo nekoliko dana po dolasku na rad u RH i teško ozljeđenoga bacili uza savski nasip. Još ga liječe u bolnici.

Novogodišnja ksenofobija

Društvene su se mreže zapalile nakon što su domaći rasisti objavili seriju pogrda i ismijavanja Nepalaca, Indijaca, Filipinaca, Bangladešana, Afganistanaca i inih stranih radnika iz Azije, koji su se u novogodišnjoj noći veselili sa Zagrepčanima na Trgu bana Josipa Jelačića uz nastupe legendarnog Leta 3 (s eurovizijskom uspješnicom „Mamom ŠČ!“), Zagrebačke filharmonije i njihovih gostiju.

Ovogodišnji je doček na središnjem trgu u hrvatskoj metropoli pogrdno u ekstremističkim objedama prozvan „nepalskom novom godinom“, „woltovskom/boltovskom“ itd., što je zgrozilo javnost koja im nije ostala dužna. Gotovo se istodobno dogodio i Vukovaru kojemu je skupina lokalnih Bad Blue Boy’sa (BBB, navijači zagrebačkog Dinama) pretukla i teško ozlijedila šestoricu maloljetnika među kojima su dvojica „govorili čudnim naglaskom“. Među batinašima navodno je bilo povratnika iz grčkih zatvora, uhićenih u Ateni zbog divljaštva u sukobu s huliganima lokalnog AEK-a u kojemu je ubijen jedan grčki mladić.

Jesu li rasistički kreteni s pola mozga u glavi prešli s postnovogodišnjeg prostačenja po društvenim mrežama i šovinističkog politikantstva na krvava fizička djela nad onima koji ne navijaju za „naš klub“, govore drugim naglaskom, druge su etničke pripadnosti i stranci su na privremenom (?) radu u RH?! Jesu li iz istog legla strave i užasa i tzv. antivakseri što su se ovih dana okomili prijetnjama smrću i poznatom u Europi specijalistu epidemiologu i voditelju Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Bernardu Kaiću i njegovoj obitelji? Je li javno zalaganje za cijepljenje i preventivu od harajućih epidemija kojekakvih kobnih zaraza vrijedno smaknuća liječnika i njegove obitelji!? Ni slučajno.

Premijeru Plenkoviću i policijski ministre Božinoviću, što se čeka?! Godota? Pri kraju prve četvrtine 21. stoljeća hrvatsku reinkarnaciju bavarskih pivnica iz 1930-ih?! Falange „za dom spremnih“, crne trojke obnoć, što li?! Zašto se ne reagira ljutom travom na ljutu ranu? Koga se štiti? Zašto, je li, sudovi aboliraju huligane, kojezbog „navijačkog“ i šovinističkog proseravanja policija povremeno privede tzv. pravdi? Kakve su to poruke inoj mladeži i cijelom društvu? Kakva je država RH?

HDZ Plenkovićeva dozlaboga politički kvarna i korumpirana vlast 30 je ministara napustilo vladu u sedam godina, neke progoni europski tužitelj (Gabrijelu Žalac, Tomislava Tolušića etc.) politikantski koketira s tim što se šovinistički dernjaju po stadionima („Za dom spremni“, „Ubij, ubij Srbina“, „Gazi, gazi tovare/purgere“ i sl.) ili po društvenim mrežama i čak besrano u tzv. Visokom domu zazivaju izgon stranih radnika iz zemlje te vojsku na granicama s BiH i Srbijom radi koordiniranog s policijom onemogućavanja prolaza izbjeglicama/migrantima s Globalnog juga u EU. Rasizam i ksenofobija u porastu su i time se nitko u RH ozbiljno ne bavi. Apeli se pojedinih organizacija civilnog društva ne uzimaju ozbiljno.

U Međimurju, pak, država već desetljećima nije kadra stati na kraj notornu rasizmu prema romskoj manjini u tzv. divljim naseljima, gdje nema ni osnovnih uvjeta za civiliziran ljudski život. Dio lokalnih Hrvata, osim što povremeno javno prosvjeduje protiv romskih susjeda jer da izazivaju nerede, kradu im s polja i iz dvorišta, fizički napadaju mještane, troše socijalnu pomoć i dječijedodatke u birtijama i kladionicama etc. ne želi da im djeca sjede u istom razrednom odijelu i u istim školskim klupama s romskim vršnjacima.

Mediji su se svojedobno raspisali o tomu kako je mladi radiolog, Rom, dugo na listi nezaposlenih u Zagrebu, a istodobno je u zdravstvenim ustanovama u hrvatskoj metropoli bilo nepopunjeno 13 takvih radnih mjesta. Sic transit. Ili neveseli, za civiliziranu, demokratsku državu sramotan primjer mladog Roma koji se kao sezonac prijavio za rad u kafiću na moru, a kada je iz Bjelovara doputovao u Zadar, vlasnik ga je već s autobusnog kolodvora otpravio otkud je došao. „Pa zašto mi odmah kada sam s tobom kontaktirao telefonom nisi rekao da si romske puti?!” bio je vrloneugodno izravno zadarski rasist. „Pa kako te takvog mogu pustiti na terasu da poslužuješ strane goste?!”

A danas, jamačno, tom i tolikima još vlasnicima (ne samo) ugostiteljskih objekata na Jadranu i u unutrašnjosti zemlje ne smetaju kuhari, konobari, sobarice i ino osoblje čak iz indopacifičkih zemalja Azije ili s Bliskog istoka, koji im rade za kikiriki neograničeno radno vrijeme te obitavaju u neljudskim uvjetima koje im skupo naplaćuju. Poslodavci, javna je tajna, većini stranih radnika ne plaćaju poreze i doprinose iz radnog odnosa, ne drže se obaveza iz Zakona o radu, jer ta nova situacija zapošljavanja strane radne snage (ove godine 172.000 radnih dozvola) nije regulirana odgovarajućim paragrafima i pravilnicima, pa je ta eksploatacija, je li, „čovjeka po čovjeku“ zastrašujuća.

Zadovoljno trljaju ruke

Ti ljudi iz dalekih krajeva izbjegli od gladi, ratova i siromaštva, prisiljeni raditi po svaku cijenu, u neljudskim uvjetima i za mizerne naknade, kojih se domaći ljudi gnušaju pogodni su za svakovrsnu manipulaciju, jer ne znaju hrvatski jezik, radno zakonodavstvo, društveni sustav i dr. Pa, navodi statistika, broj agencija za posredovanje/uvoz strane radne snage u RH raste kao gljive poslije kiše. Jednu takvu posjeduje čak i sin HDZ-ova državnog tajnika u Ministarstvu unutarnjih poslova, što će reći da je riječ o vrlo unosnom businessu zbog kojega „snalažljivi“, pa još pri vlasti, s razlogom trljaju ruke od zadovoljstva.

Ako već bijedna naša ne može bez stranih radnika iz udaljenih zemalja svijeta pa bili i „obojeni“, „egzotičnih“ vjera, kultura, jezika i običaja, što domaćim rasistima i ksenofobima diže kosu na glavi, ako je imaju i ako, je li, ni ubuduće neće moći bez tih ljudi, jer natalitet pada, a ne posustaje trend iseljavanja, logično je pitanje prilagodbe stranaca sredini u kojoj žive i rade. U kojoj privređuju i sebi i svojim obiteljima ma gdje bile, ali i državi domaćinu, boljitku svih njezinih žitelja. Kao što Unija na sramotu s neba nema suvislu, učinkovitu i barem srednjoročnu migrantsku politiku niti se trsi izgraditi ju, bijedna naša nema niti se trsi izgraditi učinkovitu, demokratsku, civiliziranu politiku integracije stranih radnika u hrvatsko društvo. Ti se ljudi drže u getima, prepušteni samima sebi i svim tim izrabljivačima njihovih radnih potencijala.

Nekidan je, glede&unatoč, u središtu Zagreba, samo nešto više od 100 metara zračne linije od Trga bana Josipa Jelačića, izbila buna suvlasnika zgrade u kojoj je, iako još nesaniranoj od potresa prije više od tri godine, netko nakanio na najvišem katu prenamijeniti bivše poslovne prostorije u sobe s krevetima na kat za smještaj cca 80 stranih radnika. Pozvani su policija i građevinska inspekcija, radovi su privremeno obustavljeni i čeka se ishod spora. S obzirom na iskustva s tzv. divljim poduzetništvom, za pretpostaviti je kako će slučaj završiti: suvlasnici zgrade, vlasnici stanova u njoj, protiv „nekoga“ tko je, je li, već izračunao ne samo zaradu od najamnine za krevete na kat nego i tko će ju dijeliti, pa…

Lani, pak, u noći početkom listopada senzacionalno je odjeknula vijest da je u skladištu tvornice za preradu plastike „Drava International“ na izlazu iz Osijeka prema Brijestu vlasnika Zvonka Bedea, kojemu se sada sudi iako je već platio zapriječene visoke kazne za neke prekršaje izbio veliki požar u kojemu su izgorjele tone i tone deponirane plastike. Nitko, međutim, nije čak ni spomenuo, kamoli dao na sva zvona, da je u krugu„kontejnersko naselje“ u kojemu, ograđenom žicom i bez kontakta s vanjskim svijetom, nagurano 170 stranih radnika. Nije sada važno, je li, to zašto nitko od njih ne želi ništa reći o požaru, neka se time bavi istraga te ekološke katastrofe, ali jeste indikativno to koliko ljudi i kako žive u tom getu. O integraciji u društvenu sredinu nema ni govora.

A „Drava International“ nije jedina domaća tvrtka koja tako tretira strance na privremenom (?) radu u RH i kojoj je integracija u društvenu sredinu tih ljudi zadnja rupa na svirali. Osječko-baranjskom županu tada, Ivanu Anušiću (HDZ), danas ministru obrane u HDZ Plenkovićevoj vladi, bilo je zbog nečega stalo smjesta napasti vlasnika tvornice, Zvonka Bedea, iako još nitko nije imao pojma o uzrocima požara (nema ni danas!), a ljudi u kontejnerima… Neki tamo Azijati? Komu su oni uopće važni? Ako nisu ni državi, jer ne čini ništa suvislo/ozbiljno za uklopiti ih u društvo, učiniti ih ravnopravnim građanima u zajednici kojoj pridonose svojim znanjem i žuljevima, koju su kadri znatno obogatiti svojom nacionalnom kulturom i tradicijama uglavnom starijima od zapadnoeuropskih, da se i ne govori o hrvatskoj/slavenskoj, zašto bi bili važni poslodavcima?

Više od države i njezinih čak specijaliziranih i solidno plaćenih institucija za strane je radnike u RH više učinila Katolička crkva, koja organizira misna slavlja na engleskom jeziku za katolike među njima (npr. Filipince) i ne brani potrebitima dolazak u pučku kuhinju. Dobro, katoličanstvo jeste, je li, tzv. univerzalna vjerska predestinacija, koja ne dijeli ljude po boji kože i etničkoj pripadnosti, ali je i tzv. samostalna, neovisna i suverena ustavno demokratska, civilizirana, socijalna, humana i sekularna država kojoj samo na papiru? ne smije biti svejedno kako će se u njoj osjećati stranci. Bili turisti kao putujući novčanici ili radnici što će marljivo obavljati poslove za koje Hrvata nema dovoljno ili ih ne žele. A nema ih dovoljno ili ih uopće ne žele ni radnici iz bazena bivših republika tzv. bratskih jugoslavenskih naroda i narodnosti, koji govore manje-više istim jezikom i imaju iste/srodne nacionalne kulture, vjere i tradicije.

Put bez alternative

No koliko se god u bijednoj našoj neozbiljno i s figom u džepu tretira taj fenomen sve većeg priljeva strane radne snage iz tzv. trećeg svijeta bez nje RH nema razvojne perspektive problem „ČičaTomine kolibe“ glasnije će bubnjati pred društvenim vratima. Migracije i demografske promjene povijesna su zakonitost, miješanje stanovništva, kultura, običaja i tradicija također i tomu se nikad nije uspjela oduprijeti ni jedna jedina društvena zajednica koja je opstala na povijesnoj sceni. Ni RH se neće oduprijeti tomu da stranci postupno mijenjaju hrvatsko društvo na način koji će determinirati vrijeme, globalno tzv. stanje zdravlja međuljudskih odnosa i prirodnog okoliša. Stranci će u RH brzo naučiti hrvatski jezik, prilagoditi se lokalnim običajima i tradicijama, zasnovati i nove, mješovite obitelji ili dovesti iz svojih domovina i taj se proces ne dâ spriječiti. Niti ga je demografsko-kulturološki pametno sprečavati.

Te ljude valja prihvatiti kao sebi ravne u svim ljudskim potrebama i pravima, jer je integracija u različitostima uvijek produktivnija od getoiziranja. Od stanja „ČičaTomine kolibe“ do bliže i osobito dalje budućnosti, sudeći po povijesnom iskustvu čovječanstva, put jestetežak, trnovit, vrlo krvav, neizvjestan, nerazumljiv i periodično obeshrabrujući, ali nema alternativu. Ima nas osam milijardi u istoj svemirskoj arci i tu nema pomoći. Badava svi šovinizmi, rasizmi, ksenofobije, žilet-žice, čelična vrata, fronteksi, policije i vojske što postavljaju prepreke na tom putu, zidaju zidove i huškaju podmorske nemani. Kugla je globalno dobro u svim svojim dijelovima, nema i ne smije biti privatnih posjeda s dugim cijevima i čoporom bijesnih doga oko plotova.

Podijelite ovaj članak
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
VIŠE IZ KATEGORIJE
VEZANI ČLANCI
Prvi poginuli hrvatski redarstvenik – ubijen u hrvatskoj odori i na službenom zadatku – bio je hrvatski Srbin Goran Alavanja, rođen 15. rujna 1963. godine...
Budući da vođe tzv. mainstream lijevih i desnih stranaka još nisu i valjda nikad neće biti spremni za zajednički nastup na parlamentarnim izborima, jer su...
Nema veze, je li, što Ustav RH izrijekom ne zabranjuje predsjedniku RH kandidirati se kao nestranačka osoba na nekoj od stranačkih lista i reći da...
To, pak, što se čuje u sabornici između HDZ-ovih i oporbenih zastupnika, osobito nekih i s jedne i s druge strane politideološke barikade, mlaka je...