Čovjek iz Prijeka

Ne zavidim nikome, ne moljakam nizašta na svijetu, od ovog što posjedujem gradim tvrdu kulu u kojoj moja crnogorska mati strpljivo čeka da joj dođem zanavijek. Siguran sam – zna ona da je nisam iznevjerio. Jovan Miličin, jedini u majke.

Gospode, koliko to divlje otrovno korijenje, današnji čovjek, silno zaudura! Posmatram svijet 75 godina, očima dječaka koji od djece opštinskih rukovodilaca dobija šamare a nizbogčega, osim stoga što ja nisam dijete komuniste, već sin radišnog i štedljvog čovjeka koga gone jer je „kulak“. Pokušavam, kao postpubertetlija, da shvatim zašto ja rabotajući ne mogu doseći ni do koljena one mladiće koji ne rade, lumpuju a uvijek „odaberu bolje“. Postajem pisac, ljevičar, uprkos životnim jadima snatrim i danas socijalističku Jugoslaviju sa jednakom odanošću, a druga Tita smatram neprevaziđenim vođom i političarem koji nas je uzdigao na korak do sanjanog. Nas, vanserijske smećare i ispikuće.

Uviđam konačno, danom sve više, kako nadiru skotovi, lopuže i lašci, primitivna gomila, razudana banda. Gomile ljudi bez svojstava isisavaju uz mene preostale: volju i vjeru. Ostaću kao starac i bez volje i bez vjere, osim što intelektualni ponos i ovo malo darovitosti, za kojima, ionako, niko ne poseže – ne dam fukari, ne prodajem nikome nizašto. Ni slobodu koja mi je, kako odmiče život, sve vrijedniji safir u srcu, u duši. Ne zavidim nikome, ne moljakam nizašta na svijetu, od ovog što posjedujem gradim tvrdu kulu u kojoj moja crnogorska mati strpljivo čeka da joj dođem zanavijek. Siguran sam – zna ona da je nisam iznevjerio. Jovan Miličin, jedini u majke.

Podijelite ovaj članak
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
VIŠE IZ KATEGORIJE
VEZANI ČLANCI
Mr. sc. Šura Dumanić o novoj knjizi „Askitos“ Jovana Nikolaidisa ...
Ritual je, iako primitivan, tekao uigrano. Harmonikaš rasteže svoj instrument kao da čereči jarca, kinjeći pastoralnu okolinu zvucima mjesnog folklora, cijepajući mitsku tišinu nadvoje. Dan...
Pisanje je oslobađanje jezika od utvara vremena, njegov novi život u prividu sjaja ljepote....
Jedna pored druge vjekovima traju četiri sakralne građevine, čuje se zov s minareta, zvona jecaju, katolička, evangelistička i pravoslavna, promiču kraj sinagoga marljivi Judejci, vjernici...