Neposredno nakon terorističkih napada na Sjedinjene Države 11. septembra 2001., državni sekretar Colin Powell dao je uvjeravanja da će se Amerika nositi s tragedijom tako što će odgovorne izvesti pred lice pravde, istovremeno štititi svjetske demokratije.
“Nikada im neće biti dozvoljeno da ubiju duh demokratije”, rekao je Powell. “Oni ne mogu uništiti naše društvo. Ne mogu uništiti našu vjeru u demokratski način.”
Predsjednik George W. Bush, koji je došao na dužnost 2000. godine kao kandidat koji je bio oprezan u vezi sa upućivanjem američkih trupa u strane ratove, brzo je borbu protiv globalnog terorizma učinio glavnom politikom i krenuo u uspostavljanje međunarodne “koalicije voljnih” za provođenje misija, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
Invazija na Afganistan pod vodstvom SAD imala je primarni cilj kažnjavanje terorističke mreže Al-Kaide, koja je imala utočište u Afganistanu i izvela smrtonosne napade 11. septembra. A jednom kada je došao na afganistansko tlo, Vašington je brzo svrgnuo talibanski režim optužen da štiti Al-Kaidu od vlasti.
Međutim, američko iskustvo u Afganistanu na kraju je završilo neuspjehom, a tvrdolinijaška grupa talibana se vratila na vlast. Gotovo 20-godišnji rat završen je ogromnim gubicima u ljudstvu i potrošenog novca. I to je natjeralo američku javnost i političare s obje strane u Vašingtonu da se nevoljko uključe u “vječne ratove” koje nije bilo moguće dobiti.
“Više od dvije hiljade milijardi dolara potrošeno je u Afganistanu”, rekao je američki predsjednik Joe Biden 31. avgusta 2021., najavljujući službeni kraj najdužeg rata u SAD-u. “Povrijeđeno je 20.744 američkih vojnika i vojnikinja, a izgubljeno je 2.461 članova američkog osoblja.”
Objašnjavajući američkoj javnosti da “neće zauvijek produžavati ovaj rat”, Biden nije spomenuo procijenjenih 70.000 smrtnih slučajeva među afganistanskim snagama sigurnosti, više od 46.000 smrtnih slučajeva afganistanskih civila i smrt više od 4.000 savezničkih vojnika i američkih radnika na ugovor.
Povlačenje pod Bidenom postalo je važno pitanje debatu uoči predsjedničkih izbora u SAD-u 5. novembra. Republikanski kandidat i bivši predsjednik Donald Trump osudio je Bidena i potpredsjednicu Kamalu Harris, koja je protukandidatkinja Trumpu, zbog “poniženja u Afganistanu”, s velikim dijelom kritika usredsređenih na haotične posljednje dane povlačenja, kada je 13 američkih vojnika i 170 afganistanskih civila poginulo u bombardovanju ekstremističke grupe “Islamska država-Korasan”.
U međuvremenu, kampanja Kamale Harris je istakla Trumpovu ulogu kao predsjednika u potpisivanju sporazuma s talibanima iz 2020. koji je otvorio put za povlačenje i utvrdio “praktički nemoguć rok”.
Ali stručnjaci koji su razgovarali za RSE naglasili su da je više američkih administracija, počevši od demokratskog predsjednika Baracka Obame od 2009. do 2017. Godine, došlo do spoznaje da je ono što je počelo kao borba protiv terorizma postalo preskupo i da je imalo tendenciju da traje “vječno”.
“Bio je to izuzetno skup rat na mjestu koje je vjerovatno najmanje važno za Sjedinjene Države”, rekao je Vali Nasr, profesor međunarodnih odnosa i studija Bliskog istoka na Univerzitetu Johns Hopkins. “Bio je to rat u kojem su Sjedinjene Države nastojale da unište Al-Kaidu, što su vrlo brzo i učinile, zatim da protjeraju talibane iz Afganistana, što su i uradile, a onda je to postalo nešto mnogo veće, poput toga kako uspostaviti demokratiju i funkcionalnu vladu u Afganistanu i održati je.”
Pitanje koje su postavili Obama, koji je pokrenuo izlaznu strategiju smanjenjem broja američkih vojnika u Afganistanu, a kasnije i Trump, bilo je postoji li uvjerljiv razlog za ostanak.
Sjedinjene Države su “postajale posvećene vječnom ratu, ili vječnom prisustvu koji je koštao milijarde dolara godišnje i slanje desetina hiljada vojnika, pod uslovom da je prijetnja od Afganistana opala i da je strateška vrijednost zemlje opadala”, rekao je Nasr.
A ekonomija i civilno društvo uspostavljeni pod zaštitom američke vojske, rekao je, nisu nešto što Afganistan može sam iznijeti.
“Ono što su Sjedinjene Države stvorile je kao drvo kojem nikada nije niklo korijenje,” rekao je Nasr. “Dakle, u nekom trenutku ćete reći: ‘Prestaću da ga zalijevam, i prestat ću s pokušajima da ga na silu držim uspravno’.”
Rajan Menon, profesor međunarodnih odnosa na Gradskom koledžu u New Yorku i direktor programa Grand Strategy pri institutu Odbrambeni prioriteti (Defense Priorities), rekao je da “bez obzira koliko su (SAD) ostale, ne vidim da li je moglo doći do bilo kakvog dobrog završetka.”
Minimalan dobar ishod, rekao je Menon, bio bi “stabilna zemlja sa vladom koja možda nije bila demokratska, ali za koju se moglo računati da neće služiti kao platforma za teror i koja bi imala pozitivan odnos sa Sjedinjenim Državama”.
Ali u pokušaju da ostvarite taj cilj, ono što u suštini “pokušavate da uradite jeste da se bavite izgradnjom države”, rekao je Menon. Čak i “veoma, vrlo moćna vojna mašina” poput Sjedinjenih Država ima poteškoća da to izvede, rekao je, dodajući da “nema lijepih izlaza”.
Da biste izbjegli haotičan način povlačenja koji se dogodio u Afganistanu, rekao je Menon, “morate izgraditi institucije, političke i vojne i građanske prirode”. Bez toga, “kada odete i uklonite vojnu zaštitu, institucije će početi da se urušavaju, a to se i dogodilo”.
Američki ratovi i napori na izgradnji demokratije nisu bili izolovani u Afganistanu tokom skoro 20-godišnje kampanje. Bilo je i drugih – prije svega skupog rata u Iraku od 2003. do 2011. – za koje je bivši državni sekretar Powell tvrdio da je bio neophodan zbog navodnog iračkog programa za izgradnju oružja za masovno uništenje za koje je kasnije utvrđeno da ne postoji.
Prije smrti 2021., samo šest sedmica nakon američkog povlačenja iz Afganistana, Powell je rekao da su njegovi argumenti pred Vijećem sigurnosti UN-a bili “veliki obavještajni neuspjeh”.
Bagdad i Sjedinjene Države, koje su 2014. poslale trupe u Irak da pomognu u borbi protiv ekstremističke grupe “Islamska država” (IDIL), još uvijek pokušavaju popraviti odnose. Prema istraživačkom centru Soufan Center od 9. septembra, dvije strane su navodno postigle dogovor o tranziciji sa američkog rukovođenja u naporima protiv IDIL-a na bilateralno partnerstvo.
Dakle, da li je era “vječnih ratova” za SAD završena?
Mnoge jedinstvene okolnosti koje su pratile afganistansku invaziju – direktan napad na američko tlo, antiterorizam koji je postao žarište američke politike i ideja da je izgradnja države efikasno rješenje – vjerovatno se neće ponoviti, rekao je Nasr.
A raspoloženje u SAD usred žestoke predizborne kampanje u SAD moglo bi ukazivati na to da će barem dvaput razmisliti.
I kod Trumpa i kod Harris postoji “malo reakcija protiv takozvanih vječnih ratova… i mislim da će američka javnost vjerovatno puno manje podržavati takvo uključivanju u budućnosti”, rekao je Menon.
Ali Madiha Afzal, saradnica u programu o inostranoj politici na Brookingsu, rekla je u pisanim komentarima da, iako se počelo raspravljati o “nekim lekcijama iz rata u Afganistanu”, posebno u posljednjih nekoliko godina sukoba, “katastrofalno povlačenje… zaista je stavilo fokus razgovora u Americi na Afganistan da bude samo o povlačenju.”
Šira rasprava o ratu, rekla je Afzal, “potpuno je zamagljena” s tim da je veći dio razgovora postao intenzivno stranački.
“Bojim se da su usput izgubljene veće lekcije iz 20-godišnjeg rata”, zaključila je Afzal.