Svakog 22. lipnja Hrvatska obilježava početak oružanog otpora fašističkoj okupaciji zemlje. Na taj dan, davne 1941., Hitlerova Njemačka napala je Sovjetski Savez, a kao odgovor na to grupa sisačkih komunista osnovala je u šumi Brezovica prvi partizanski odred u Hrvatskoj. Taj će otpor, ali potaknut masovnim zločinima nad civilnim stanovništvom, a ne ideološkim razlozima, prerasti u daleko najveću oružanu borbu unutar okupirane Europe protiv vojski nacističke Njemačke, fašističke Italije i njihovih lokalnih saveznika ustaša i četnika. Danas je to dio povijesti na koji je ponosan svatko u Hrvatskoj tko drži do temeljnih ljudskih prava, prava na život, slobodu i ravnopravnost, koja su nacizam i ustaštvo najbrutalnije potirali.
Mnogi događaji u današnjoj Hrvatskoj, a i izvan Hrvatske, svakodnevno nas podsjećaju da etičke vrijednosti u čijoj je obrani antifašizam nastao nisu definitivno obranjene nikad. Da postoje ljudi koji ne smatraju da svi ljudi u pravima moraju biti jednaki, ljudi koji su zarobljeni u svojim predrasudama i netrpeljivostima, koji te predrasude zovu moralom, a netrpeljivosti domoljubljem.
Danas je Republika Hrvatska također zemlja u kojoj su stalno prisutne inicijative da se dio njene prošlosti pobjednice u Drugom svjetskom ratu besramno falsificira, da ju se praktički svrsta na stranu nacizma i da se zlo u koje vodi nacistička odnosno ustaška ideologija izbriše iz povijesti i iz iskustva koje prenosimo budućim generacijama. Te inicijative, s promjenjivim intenzitetom, traju već 29 godina. Od micanja imena ulica, trgova, škola koja su imala veze s NOBom, pa čak i Trga žrtava fašizma, od masovnog rušenja spomenika partizanima, do relativno nedavnog micanja imena Trg maršala Tita, kao rezultata besramne političke trgovine. Sve je to praćeno permanentnom relativizacijom zločinačkog karaktera ustaškog režima.
Najveću odgovornost za takvo stanje ne snose ostrašćeni NDH-nostalgičari nego političari na položajima s kojih bi se taj zabrinjavajući trend mogao zaustaviti. Mnogi od njih ga, međutim, prešutno odobravaju ili ne vide, već prema dnevno političkoj procjeni vlastite kratkoročne političke koristi. A da politički oriđinali s ekstremnim stavovima mogu, ako se državne institucije na vrijeme i bez fige u džepu ne suprotstave njihovim stavovima, gurnuti zemlju u orvelovsku distopiju, više je puta potvrđena činjenica.
Potrebno je, posebno na ovaj dan, upozoriti da se obilježavanje Dana antifašističke borbe, bez kritičkog osvrta na stanje u današnjoj Hrvatskoj, pretvara u farsu, u smokvin list preko netrpeljivosti i mržnji, dominantnih karakteristika fašizma, koji ozbiljno prijete Hrvatskoj danas.
Tekst objavljen 2019.godine.
