Gospođo Kosor,
čula sam da vam je danas, više nego ikad, potrebna podrška te da ste tražili da vam se šalju pisma obožavatelja. Kao vaša vjerna obožavateljica, ne mogu vas baš sada ostaviti na cjedilu, sad kad vam se cijeli svijet sručio na glavu. Srećom, prosvjedi protiv vas nisu bili masovni, ma to su samo neki klinci, nekoliko Bad Blue Boysa, par jadnih branitelja i jedan propali pjevač kojeg više nitko ne sluša. Ovih ostalih 15 tisuća ljudi, na Trgu su bili oni koji su se vraćali sa špice u Bogovićevoj, a oni koji su nekidan pet sati obilazili Zagreb na relaciji Centar-Vlada-HDZ-NSB-Vlada-Ravnice, su zapravo bili neki zalutali japanski turisti…
Uglavnom, htjela sam vam reći da ste vi moja kraljica, ma šta moja, kraljica svih Hrvata!
Nitko se u povijesti nije tako hrabro i grčevito držao za prijestolje poput vas braneći ga poput lavice. Ok, onaj Gadafi vam je ozbiljno za petama, ali kog’ to briga više, kod nas je nafta skupa i s njim i bez njega. Nitko, poput vas, nije bio toliko sposoban zemlju iz rececije uvući u totalnu depresiju i onda ponosno, bez imalo srama (jer nema razloga za sram) držati govore o gospodarstvu na dodjeli Zlatne kune, dok su oni jadni japanski turisti za to vrijeme ispitivali policiju gdje je Zoološki vrt u Maksimiru. Znam, teško je živjeti u paralelnom svemiru, zarobljena na vrhu kule od karata. Kad biste s tih visina samo malo pogledali dolje, prema bijesnoj rulji, iako znam da vam se pogled na tu svjetinu gadi, onda biste vidjeli i čuli kako vam kliču: “Jaco, odlazi!”
Zamislite kako vas samo vole, kako vam tepaju, Jaco, Jacice, Jacičice! Dobro, ne zna se što su mislili pod ovim “Odlazi!” Možda su htjeli reći: “Dolazi!” Dolazi dolje i daj nam koji autogram! Ne znam, i mene to zbunjuje, mislim, stvarno nije u redu da vas tako šetaju, nek’ se lijepo odluče, jel’ vi trebate sići dolje ili oni gore! Tko tu koga… I onda, u cijelom tom nesporazumu između vaših vjernih podanika koji su vam se došli pokloniti i policije koja je mislila da vas treba štititi, počeli su letjeti upaljači, baklje, daske, cigle, petarde, ovce, što sve ne. Znam, među vaše poklonike infiltrirali su se nasilnici, provokatori, Bad Blue Boysi i hulje. Potpuno povampirena hrvatska mladost, pijana i podivljala, delikventi kojima je jedini cilj bio tući hrvatsku policiju zato što ih nisu pustili pod vaše prozore. Tukli su čak i novinare. Znam to jer su i mene htjeli tući samo zato što sam snimala kako bacaju kamenje na policiju. Ja sam se od njih sama obranila – iako je policija bila na metar od nas. Međutim, policija nije mogla pomoći meni jer je čuvala vas. Meni to ne smeta jer se znam sama braniti.
Ali, palo mi je na pamet, što bi bilo da su ti divlji huligani uspjeli doći do vas, da nije bilo policije da vas brani. Na svojim sam se naočalama i glavi uvjerila kako se odnose prema ‘damama’. I znam da te cigle koje su bacali na policiju kao i taj udarac koji sam sama primila nisu zapravo bili usmjereni na nas. I pitam se, što će biti i tko će vas braniti kad i policija, jednog dana, stane na stranu prosvjednika.
Mislite da se to neće desiti? Ne znam, čula sam da spremate još jedan ‘genijalan’ zakon o državnim službenicima prema kojem će državni službenici, a to znači i policajci, moći dobiti otkaz nakon samo dvije opomene nekog šefa kojeg je netko postavio iako za to zapravo nije imao uvjete. Čula sam da su policajci oduševljeni tim novim zakonom. Tko zna, možda i oni uskoro požele malo prošetati po Zoološkom vrtu, Maksimiru, Ravnicama, Gornjem Gradu….
