Hvalite me usta moja! Kada čujete tu zajebanciju u Dalmaciji tada znate da je upućena nekom tko sebi uspješno pripisuje riješene zadatke, a neuspjeh obično pripisuje nekom drugom.
Atribucija u vlastitu korist, rekla bi struka koja se bavi egomanijacima, i hvalisavost je obično dobar znak nekompetentnosti. Bolji nikada nećete naći. Hvale se usta našeg premijera u zadnje vrijeme gdje god stigne i kada ga bilo što pitaju. No razinu samopromocije naš hvalisavac digao je ovih dana na višu razinu tezom o dvije Hrvatske. Prva, tj. on sam, radišna je i odgovorna Hrvatska. Ona druga Hrvatska je Hrvatska bez njega. Lijena, destruktivna, kritična prema svemu dobrom što radi prva Hrvatska, tj. Andrej Plenković.
Na konkretna pitanja već odavno Andrej Plenković ne daje jasne odgovore već nam isporuči dozu hvalisanja svojim navodnim uspjesima, i ako malo bolje analiziramo drugi ešalon njegova HDZ-a koji medijima isporučuje besmislice, izgleda da je hvalisanje postalo naputak. Svojevrsna matrica. Nije zbilja jasno u modernoj psihologiji kako jedan čovjek koji bilježi neuspjehe na ama baš svim poljima i čiji ljudi su ili po zatvorima ili se nad njima provode ozbiljne istrage, uspjeva sa tolikom lakoćom i mirom sebe stalno prikazivati kao sposobnog, a svoju Vladu kao najuspješniju u hrvatskoj povijesti? Dvadeset devet, u brojkama 29. ministara čovjek je izgubio u sedam godina i nije jasno kakav je to uspjeh biti jedini sposoban i čist pred Državnim odvjetništvom.
Nije jasno, ali je naravno moguće u Hrvatskoj, zemlji svakojakih čuda, u kojoj ne zaboravimo i po najnovijim analizama, HDZ ima stabilnih 28 posto među biračima i da dan danas budu izbori.
Tu tajnu znanost pokušava razjasniti već godinama, i oni slični meni koji u Andreju Plenkoviću ne vide ništa doli nesposobnosti i nekompetencije skloni su vjerovati da smo i na izborima, kao uostalom i u svemu drugome, prevareni, pokradeni i prevedeni žedni preko vode.
Zašto bi u konačnici jedna stranka koja je osuđena kao kriminalna organizacija, koja je umiješana u sve što ima predznak krađe i korupcije, jedino u izborima bila fer i poštena?
Zašto bi jedino u izborima, dakle u najvažnijem segmentu opstanka, ta kriminalna vrsta imala nultu toleranciju da se bilo što nečasno ili nelegitimno radi ili petlja oko izbora? Potvrdu mojim sumnjama dao je upravo Andrej Plenković ovih dana prekrajanjem izbornih jedinica i ignoriranjem činjenice da u Hrvatskoj, zemlji svakojakih čuda imamo 500.000 birača više nego samih stanovnika.
Andrej Plenković kada se hvali ne spominje rezultate prošlogodišnjeg Popisa stanovništva, i ne spominje ih zato što je Hrvatska u posljednjem desetljeću, a šest godina pod njegovom vlašću, ostala bez više od 400 tisuća ljudi, mahom mladih ljudi, mladih obitelji.
Kada se hvali, Andrej Plenković ne spominje potpuni slom sigurnosnog sustava, kao i potpuni debakl demokratske države i njenih najvažnijih institucija u koje su se ili uvukli njegovi ljudi ili su maknuti nepoćudni. Gruba najava kaznenog progona novinara koji se usude prokazivati njegove lopove nije ništa drugo doli totalitarni udar na slobodu medija kao i na demokraciju samu po sebi.
Andrej Plenković kada se hvali ne kaže da je i jedna od posljedica depopulacije i nejednakost u pogledu vrijednosti glasova u pojedinim izbornim jedinicama, posebno u Slavoniji zbog čega je Ustavni sud skrenuo pažnju na samu ustavnost budućih izbora.
Andrej Plenković, kad se hvali, neće vam kazati kako HDZ taj problem misli okrenuti u svoju korist, barem što se izbora tiče, što znači da Andrej Plenković neće ostaviti izborne jedinice teritorijalno iste, ali sa manjim brojem zastupnika, točnije da se isti biraju recipročno po sadašnjem stanju glasačkog tijela.
Andrej Plenković kada se hvali neće vam kazati kako je sadašnja administrativno teritorijalna struktura i zamišljena na način da HDZ-u donosi sigurnu bazu od 20 posto glasova koju čine pretežno oni koji za HDZ glasaju ili iz koristi, ili što moraju. Taj model, a to vam uvaženi premijer nikako neće reći, upravo je u tehničkom pogledu ustrojen da isključivo HDZ-u donosi ključan broj mandata koji dolaze isključivo iz ruralnih sredina u kojima više mladosti praktički i nema, ali ima glasača HDZ-a što je daleko bitnije.
Andrej Plenković kada se hvali, neće naravno spomenuti izmjenu krvne slike Hrvatske uvozom jeftine radne snage iz trećih zemalja. Što je tim potaknuo još veći val iseljavanja mladih Hrvata jer je automatski uvozom roblja oborena cijena rada, Andrej Plenković se hvaliti naravno neće, no činjenice stoje. Skoro pola milijuna mladih Hrvata napustilo je Hrvatsku i svi govore isto. Radi politike Andreja Plenkovića kojeg više ne mogu i ne žele gledati ni nacrtanog.
Hvalite me usta moja, nikako vam neće objasniti zašto drsko i na sebi svojstven bahati način minorizira ovih dana taj problem, kao što daje sebi i svojim mudrijašima dovoljno vremena da smisle kako da kozmetički promijene model izbora koji bi u suštini ostao za njih isti.
To naravno neće biti teško, jer Hvalite me usta moja ima sasvim dovoljno zahvalnih ruku u Saboru koje će se podignuti za još jednu prevaru koja nas čeka ove super izborne godine. Gadljivo je bilo jučer gledati taj poslušni ešalon kako mu plješće u Saboru. Isti su to ljudi koji su pljeskali Ivi Sanaderu, i isti koji će se svog novog božanstva odreći čim kola krenu nizbrdo.
Izbori u Hrvatskoj nikada nisu bili ni fer niti korektni. Upravo zbog ovih činjenica koje je Popis stanovništva tako uspješno razotkrio. Bahatost i drskost Andreja Plenkovića, poznatijeg kao „Hvalite me usta moja“, daje vjetar u leđa drugom ešalonu koji ovaj put u vidu Maria Kapulice o istoj temi kaže kako se sigurno neće uzeti škare i prekrajati izborne jedinice kako kome padne na pamet, i kako bi netko (tko nije u HDZ-u) dobio mandat više. Okupljenim novinarima Kapulica je u maniru svog šefa pojasnio kako na Predsjedništvu HDZ-a nije bilo ni riječi o promjeni izbornih jedinica, te je dodao i kako se to pitanje neće politizirati, a daleko bilo svesti na uskogrudnu stranačku matematiku.
Zašto bi naravno itko pametan dao, sad lupam, jedan mandat više gradu Zagrebu u kojem kao i u Splitu, Rijeci ili bilo kojem većem gradu u Hrvatskoj neće dobiti HDZ?
Zašto kada možemo kao i do sada, imati svoje vjerne izborne jedinice u kojima istina više nema uopće ljudi, ali ima dovoljno HDZ-ovih kandidata.
Andrej Plenković će samo na tu činjenicu odmahnuti rukom i kazati vam kako su to sve konstrukcije oporbe i insinuacije medija koji još uvijek nažalost nisu pod njegovom kontrolom.
Kako bilo, Andrej Plenković vam neće objasniti zašto je kadar provesti i neustavne izbore samo da ostane na vlasti. Na vlasti koja je producirala više nesigurnosti među građanima nego iti jedna do sada, a sigurnost je osnovni motiv da glasač, prosječni Hrvat koji se boji da mu nebo padne na glavu, a državni aparat blokira račun da svoj glas. To smo najbolje vidjeli kod žurno izvedenih zadnjih izbora.
Hvalite me usta moja! Kada čujete tu zajebanciju u Dalmaciji tada znate da je upućena nekom tko sebi uspješno pripisuje riješene zadatke, a neuspjeh obično pripisuje drugima.
Problem sa Andrejem Plenkovićem jest taj da je riješenih zadataka sve manje, a druge Hrvatske sve više. Druge Hrvatske koja nema kamo otići. Druge Hrvatske koja se boji probuditi u prvoj Hrvatskoj jer doslovno taj dan i u takvoj Hrvatskoj nema što za jesti.
Kada se hvališ da si u tome uspio, da si jednu zemlju prepolovio na poslušnike kojima je dobro i na gladne, tada si zapravo obični licemjer koji zapravo gleda samo svoju guzicu. Nema tu niti jedne niti druge Hrvatske. Ima samo jedna.
Tvoje debelo dupe.
