I opet automobilska industrija: Bilo da je debata o ovisnosti o stranim državama kao posljedica ruskog rata protiv Ukrajine ili je pitanje koliko je još uopšte inovativno i konkurentno sposobno njemačko gospodarstvo – VW, Mercedes, Audi i Co. stoje u središtu pažnje. Tačnije rečeno, njihov posao u Kini koji je njemačkim proizvođačima automobila proteklih decenija donio fantastične dobitke. Audi, BMW i Volkswagen prodaju trenutno više nego svako treće novo auto u Kini, prije svega s motorima s unutrašnjim sagorijevanjem. Nasuprot tomu, na tržištu elektroauta nekadašnji vodeći igrači nemaju uspjeha i znatno zaostaju za kineskim konkurentima. A konkurencija se sada pojavljuje čak na evropskom tržištu.
Međutim kako je došlo do ovisnosti njemačke automobilske industrije, generalno velikog dijela njemačkog gospodarstva, o poslovima s Kinom? U svojoj knjizi Kina, moj otac i ja: O usponu jedne supersile i šta porodica Lee iz Wolfsburga ima s tim Felix Lee ne daje odgovore samo na to. Na osnovu istorije svoje porodice skicira dugogodišnji dopisnik taz iz Kine i današnji urednik kod China.Table uspon Narodne republike od kasnih 1970-ih godina.
Njegov otac, Wenpo Lee, radio je u ono doba kao inžinjer kod Volkswagena u Wolfsburgu. 17. aprila 1978. dobio je poziv iz odeljenja za štampu koncerna da pred ulazom u tvornicu stoji par Kineza od kojih jedan tvrdi da je ministar. Wenpo Lee, koga su njegovi roditelji 1948. kao malog dječaka samog sa sestrom zbog građanskog rata poslali iz rodnog grada Nanjing na Tajvan, bio je tamo od jednog para učitelja uzet s ulice i tako došao do obrazovanja koje ga je odvelo do diplomiranja u Njemačku i konačno do VW, nije ustvari više računao na to da će ikada više imati velikog posla s Kinom. Međutim pošto je bio jedini saradnik kod VW koji je znao kineski, morao je prevoditi.
Jedva godinu i po nakon smrti Mao Cetunga i još sasvim na početku reformske ere njegovog naslijednika, Deng Xiaopinga, kineska deviza bila je učiti od inostranstva. Nekonvencionalno i improvizirajući išlo se naprijed, a ako je moralo biti, zvonilo se i na vrata njemačkih proizvođača automobila. Pred vratima VW stajao je nenajavljen ministar za poljoprivredne i industrijske mašine, Yang Keng. Narodna republika bila je zainteresovana za gospodarska vozila, za autobuse i kamione.
Felix Lee u svojoj knjizi napeto prepliće istoriju svoga oca sa svojom vlastitom i s istorijom VW u Kini.
Druga, unaprijed najavljena delegacija ujesen te godine govorila je o tome da bi Volkswagen mogao u Kini proizvoditi i osobna auta – u ugovorom osiguranoj saradnji s jednim kineskim državnim preduzećem. Pojam „Joint Venture“ počeo je osvajati govor njemačkih gospodarskih menadžera. Ovim modelom Volkswagen sebi je sljedećih godina osigurao veliki udio na brzo rastućem tržištu automobila u Kini: Santana, Jetta i Audi 100 C3, u Kini nazvan Hongqi (crvena zastava), određivali su uskoro izgled gradova u usponu na dalekom istoku. Veliki dijelovi njemačke industrije slijedili su VW u Carstvo sredine.
Felix Lee u svojoj knjizi napeto prepliće istoriju svoga oca sa svojom vlastitom i s istorijom VW u Kini. On upečatljivo opisuje brutalnost građanskog rata, od koga je otac pobjegao i siromaštvo koje je u Kini vladalo na kraju ere Mao i koje je autor doživio prilikom svoje prve posjete Kini 1979. godine. Lee opisuje i brzi uspon Narodne republike koji je slijedio i koji je on osobno doživio. Jer njegov je otac od rukovodioca jednog odjeljenja razvoja u VW postao osoba koja je znatno uticala na poslove koncerna u Kini – sredinom 1980-ih godina porodica se preseljava u Peking. Wenpo Lee postaje generalni zastupnik Volkswagena u Kini.
Utisci, koje Felix Lee opisuje, daju napeti pogled u vrijeme u kome se Kina otvorila zapadnim preduzećima. Tako on, naprimjer, opisuje kako je mali, ali stalno rastući broj inostranih poslovnih ljudi bio smješten u renovirane kuće za goste u nekadašnjoj Staroj ljetnoj palači Qing careva. Jednoga dana Lee i njegov brat nisu mogli više sati napustiti kuću: Franz Josef Strauß, bavarski premijer, koji je unutrašnjopolitički uvijek s patosom pokazivao svoj antikomunizam, bio je u posjeti kod predstavnika firme Messerschmitt-Bölkow-Blohm, najvećeg njemačkog proizvođača oružja tog vremena, koji su živjeli u drugom krilu te gostinske kuće. Na susretu Straußa i Deng Xiaopinga u oktobru 1985. radilo se očito o poslovima s oružjem sa sistemskim rivalom, piše Lee.
Felix Lee osvjetljava i konzekvence poslova njemačkog gospodarstva u Kini: ovisnost o domaćim koncernima.
Kina, moj otac i ja nije, međutim, samo istorijski pogled na početke poslova njemačkog gospodarstva u Kini. Felix Lee osvjetljava i konzekvence toga: ovisnost ovdašnjih koncerna. Kina je prvo bila ovisna o Volkswagenu , trenuto je, međutim, Volkswagen ovisan o Kini. Položaj njemačkih proizvođača automobila Lee zbog toga gleda izuzetno pesimistički, što nije mnogo iznenađujuće. Oni bi u području E-mobilnosti i digitalizacije imali samo još male poslove. U svakom slučaju, njemačka automobilska industrija razumjela je da je budućnost elektro; nasuprot tome, njemačka politika vodi fantomske debate o tome da li motori sa sagorjevanjem imaju budućnost. Ovu odluku donosi Kina, siguran je Lee. Ili tačnije: Kina je odluku već donijela i to već prije nekoliko godina kada su utvrđene visoke kvote za E-mobilnost. Njemačka automobilska industrija nekada vodeća u svijetu, sada je vođena. Osim toga, ne postoji samo opasnost da ovdašnji proizvođači auta postanu ovisni. Ukoliko bi se konflikt oko Tajvana zaoštrio njemačkim preduzećima, može zaprijetiti tvrdo odvajanje od njihovog poslovanja u Kini. Međusobne sankcije mogle bi svaku trgovinu između Kine i SAD i njihovih saveznika učiniti nemogućom.
Da je Kina, moj otac i ja dobila njemačku književnu nagradu za ekonomiju, apsolutno je opravdano. Lee osvaja čitatelje svojom izuzetnom porodičnom istorijom koja je istovremeno dio njemačke gospodarske istorije i sadašnjosti. Ko želi razumjeti ovisnost njemačke industrije o Kini, trebao bi knjigu obavezno pročitati.
Alexander Isele od 2022. urednik je IPG journal. Prije toga radio je kao urednik dnevnih novina nd-aktuell i kao slobodan novinar.
Preveo i prilagodio Ešref Zaimbegović
