Ešref Kenan Rašidagić poručio Josipoviću: Priznajem,kriv sam što sam živ

“ČITAJUĆI jučer na web stranici Reutersa objavljeni intervju predsjednika Josipovića, osjećao sam se ponukanim napisati kraći komentar”, objašnjava nam dr. Ešref Kenan Rašidagić, docent na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, koji je ekskluzivno za Index proanalizirao izjave Ive Josipovića. U nastavku teksta donosimo vam Rašidagićevo reagiranje na Josipovićev intervju.

Svi se sjećaju kako je u doba komunizma postojala podjela ljudi na “radnike, seljake i poštenu inteligenciju”. Radnici i seljaci su bili pošteni per se, dok je inteligencija bila kriva dok se ne dokaže drugačije… intelektualci su, naime, imali tu nezgodnu naviku da misle, a poznato je da čuvari dogme ne vole one što previše misle, ali to sada nije poanta ove priče. Poanta je, što bi rekao besmrtni pjesnik, kriv si brate što si živ, tj. što si izabrao pogrešnu profesiju…

Danas, kada je europska dogma zamijenila komunizam, gornju klasifikaciju je zamijenila podjela na prave Europejce i one koji se moraju uprijeti iz petnih žila da dokažu da to jesu. Ovim prvima je valjda Bog dao za pravo da budu pravi čistokrvni Europljani, pa nije ni čudo da je njihov Bog bolji od mog Boga, što fino jedared reče jedan koalicijski general. Čovjek zna, bio u Afganistanu gdje je im je pokazivao njihovog Boga.

Za razliku od komunizma koji ti je makar dopuštao da se poklopiš ušima i javno se deklariraš da si glupan i ne razmišljaš, mada si, slučajno, eto, završio neke školice i tako, ova nova europejska dogma ti ne dopušta mogućnost izbora. Rođenjem i imenom si svrstan ili u kamp poštenih Europljana ili onih koji će provesti ostatak svog života dokazujući da su i oni ljudi, pardon europejci.

Einstein je, kako se također svi sjećamo, bio jako pametan čovjek. Budući da ja nisam fizičar, umjesto formula mnogo bolje pamtim njegove opservacije ljudske naravi, poput one čuvene “Samo su dvije stvari beskonačne: svemir i ljudska glupost” (i još dodade “za ono prvo nisam siguran”).

Za one optimiste, humaniste i vjernike u ljudsku pamet, svako malo izađe u javnost neki humanitarac, neko pametan, a nadasve pravi europejac, da dokaže koliko je rečeni genije bio u pravu.

Izađe tako neki dan vrli i dragi predsjednik Josipović pred kamere i mikrofone Reutersa i na pitanje o nemirima u Libiji nađe za shodno, ne da se osvrne na prosvjednike koji po Zagrebu i sami vuku paralele sa prosvjedima koji po arapskom svijetu ruše korumpirane vlastodršce, već na – susjednu BiH. Kakve sad to ima veze? E pa, cijenjeni je (pametan, a nadasve pravi europejac) predsjednik u strahu jer njegova (prava europejska, al’ dobro, da se ne ponavljam više) Hrvatska “graniči sa Bosnom u kojoj živi puno muslimana”.

Nastavak intervjua je prepisan iz nekog požutjelog huntingtonovsko-tuđmanovskog priručnika za etničko čišćenje zemljice Bosne pa ne zavređuje posebnu pažnju čitatelja, sa mogućim izuzetkom vojvoda sa privremenim boravkom u Haagu, koji bi ga mogli iskoristiti u prilog svoje obrane (“utjecati na radikalne muslimane u susjednoj BiH”, “utjecati na odnose različitih nacionalnosti”, “radikala…. koji su došli iz drugih zemalja… neki od njih su još tamo…”).

Ono što je vrijedno spomena u ovom intervjuu jeste zapravo dokaz kako nisam džaba u srednjoj školi slušao Johnny B. Štulića i napamet učio sve njegove tekstove, umjesto da se bavim nečim, kako reče moja profesorica S-H, pametnijim: “Mislim da je lokalno muslimansko stanovništvo samosvjesno, da razumije i dijeli europske vrijednosti i cijeni dobrosusjedsku suradnju”, poruči nam Josipović na kraju svog intervjua Reutersu.

KRIV SI BRATE ŠTO SI ŽIV. ETO!

Ako će cijenjenom predsjedniku biti imalo lakše da zaspe od silne brige za prijetnje koje njegovoj pravoj europskoj Hrvatskoj stižu, ne od prosvjednika ili ekonomske krize, već isključivo iz susjedne države suspektnih europskih kredencija, ja mu se, kao jedan od “puno muslimana” koji tamo žive ovim putem još jednom (nakon što sam to već uradio nebrojeno puta aplicirajući za europske vize po kojekakvim ambasadama) svečano zaklinjem: