Onima koji tvrde da je međunarodnoj zajednici dosta bh. problema, treba, nažalost, dati za pravo: priča o nedostatku razumijevanja, volje da se nađu rješenja, o izostanku raspoloženja da se traga za političkim konsenzusom o budućnosti države, ponavlja se predugo.
S druge strane, u evropskim institucijama su zatrpani što domaćim, što realnim problemima svjetske scene – od tragedija, preko različitih kriza do ratova, tako da je scena za okretanje leđa gotovo već postavljena.
Međutim, i jedni i drugi znaju da je to nemoguće, pa se patnje nastavljaju.
Baš kada pomislite da su sve krize i tegobe već prisutne na političkoj, ekonomskoj i sceni svakodnevnog života, dočeka vas nova, oštrija od prethodne, ukazujući po ko zna koji put da je bh. zbilja sve prije nego laka i dosadna.
Međutim, pita se, po ko zna koji put, izvjestiteljka za BiH Evropskog parlameta, Doris Pack – kako je to moguće.
„Kako je moguće da do danas u BiH nema vlade, nema parlamenta? Mislim, na početku je SDP, koja je dobila najviše glasova, počinila veliku grešku jer, kako da kažem, nisu se u potpunosti pridržavali Ustava. Sada pomalo popuštaju, a druga strana pokušava da ostvari prednost. U svakom slučaju, ovo je problem koji je stvoren u prošlosti, problem koji se mora prevazići. Mi to ne možemo učiniti za vas – možemo pomoći, ali ne možemo sami to učiniti. Imate izabrane političare, koji to nisu u stanju prebroditi, a to je problem sa kojim se suočavamo predugo. Mnogi u BiH misle da mi možemo donijeti rješenje. Međutim, to nije tačno. Mi možemo pomoći, donijeti neke instrumente poput pretpristupnih fondova, ali, i kada je riječ o fondovima, vidimo često njihovu zlupotrebu. Nekada, primjerice u kulturi, neko ne želi da novac bude upotrijebljen za jedno kulturno nasljeđe – želeći ga za svoje kulturno nasljeđe. Nezamislivo je to – kada vidite šta se dešava u svijetu. Izgleda da su u BiH tako uskoga pogleda, gledaju samo na svoje sitno pitanje – interes Srba, Hrvata ili Bošnjaka”, rekla je Pack.
Ljudi ne sanjaju
Opet pitanje – nije li zbog svega ovoga dovoljno razloga da se dignu ruke od BiH? Nije, tvrdi šef Delegacije za Jugoistočnu Evropu Evropskog parlamenta, Eduard Kukan, iz čije je političke radionice izašao i nekadašnji visoki predstavnik u BiH, a sada i direktor za Balkan Evropskog vanjskog servisa, Miroslav Lajčak.
„Vrijeme je veoma važan faktor za sve države regiona, za BiH posebno. Mislim da je međunarodna zajednica posljednjih sedmica pokazala mnogo interesa i blagog potiska kako bi našla rješenja, kako bi se uspostavile institucije. Amerikanci su sve političke lidere zvali na razgovore, o BiH govori baronesa Ashton, komesar Fuele, Lajčak. Možda neko ima utisak da se ne čini dovoljno. Ja, lično, vjerujem da je krajnje vrijeme da se na teren pošalje evropski predstavnik. Svi spekulišu oko toga ko će to biti. Međutim, nije riječ o imenu, već o samom njegovom prisustvu. Mislim da bi u ovoj komplikovanoj situaciji mogao pomoći odlazak među različite političke predstavnike koje bi trebalo stalno držati pod pritiskom da sačine neophodne institucije. Jedino moguće rješenje je da bude više osjećaja za kompromis, da se na stranu ostavi vlastiti interes, što je veoma teško. Međutim, ako političari žele da služe državi, moraju razmišljati o toj državi a ne o sebi samima, o njenoj budućnosti koja jeste u Evropskoj uniji“, poručuje Eduard Kukan.
A institucija koju država još nema – i pitanje je kada i kakvu će steći – jeste vlada.
Ako pitate nas, kaže evropski parlamentarac iz Slovenije, Jelko Kacin, pitate pogrešnu adresu.
„Ja mislim da to nije pitanje za evropske institucije jer mislim da prije svega građani Bosne i Hercegovine očekuju da dobiju tu svoju vladu, da ta vlada proradi, da odradi ono što se od nje očekuje. To je sasvim neko normalno iščekivanje. Tu je velika razlika između BiH na jednoj strani, i Belgije na drugoj strani, koja isto tako već odavno nema vladu. Ali ona još uvijek ima prijašnju vladu koja efikasno radi, koja zastupa Belgiju na međunarodnim institucijama, koja odlučuje u belgijskoj participaciji u libijskoj operaciji, koja je čak i predsjedavala svim institucijama u EU sa tehničkom vladom. Na drugoj strani, BiH nema vladu – ima Vijeće ministara, i to Vijeće ministara uopće ne radi. Zato mislim da svaki normalni Evropljanin, što je svaki građanin i građanka Bosne i Hercegovine, očekuje od svojih političara da rode i stvore tu vladu koja se, nažalost, kod vas zove samo Vijeće ministara, i da nešto odrade za sebe, za BiH, za oba entiteta i, prije svega, da se ide dalje od vizne liberalizacije. Ne može Bosna i Hercegovina davati sebi i drugima poruke da je to krajnji maksimum što je postigla do sada. Treba biti bolno ambiciozan, treba ubrzati taj napor, treba jednostavno napraviti ono što se mjesecima i godinama nije napravilo. Ja mislim da bi to bio najbolji podstrek poboljšanju političke atmosfere, ne samo u državi, nego i u odnosu sa svim susjednim državama, i da bi to stvorilo daleko bolje mogućnosti za strana ulaganja, za otvaranje radnih mjesta, i da se može od tog momenta dalje sanjati budućnost. Ono što je problem Bosne i Hercegovine jeste da ljudi ne sanjaju. Ne sanjaju o budućnosti. I, ako ne sanjaš, onda nemaš niti projekta za sutra, ni za prekosutra“, zaključuje on.