Gradimir Gojer, pisac i redatelj, Sarajevo
Otvoreno pismo predsjedniku Republike Hrvatske prof.dr.Ivi Josipoviću
ŽIVJEO SAM I ŽIVJET ĆU DO KRAJA ŽIVOTA SA MUSLIMANIMA
U povodu Vašeg, u namanju ruku, neprimjerenog iskaza o cijelom jednom narodu koji živi u državi Bosni i Hercegovini imam potrebu, kao građanin, kao stvaralac i kao Bosanac i Hercegovac progovoriti o takvom kontekstiranju bosanskih Muslimana, koje u najmanju ruku je neočekivano s Vaše strane!
Dovoditi bosanske Muslimane u bilo kakav kontekst sa terorizmom i teroristima, plašiti se od muslimanskog susjedstva je akt neprihvatljiv na svaki način.
Poštovani gospodine Josipoviću, moje djetinjstvo, moja mladost, moja zrelost protiču u druženju, suradnji i stvaralaštvu sa Muslimanima.
Onaj tko ne vidi humanističku širinu, mekoću i ljepotu duše bosanskih Muslimana taj nije niti inteligentan, niti su mu namjere poštene.
Moji najbolji prijatelji su Muslimani.
Svoje predstave, i to one najbolje, napravio sam sa Muslimanima!
Izdavači mojih knjiga su Muslimani!
U atmosferi bosanskohercegovačke vjerske, religijske, nacionalne i političke šarenice nisu stranci ti koji prave red među nama.
Ne zavaravajte se.
Bosanskohercegovački građani, među kojima su najlogičnije Muslimani najbrojnija populacija, su ti koji čine preplet zajedničkog života (ne suživota!), koji su onaj cement koji ovu državu Bosnu i Hercegovinu najsnažnije učvršćuje i afirmira.
Stoga sam Vaše primjedbe na račun bosanskohercegovačkih Muslimana i ja osobno doživio uvredljivo.
U najmanju ruku je nepristojno tako govoriti, a još je nepristojnije pokušavati opravdati svoj iskaz navodnim „krivim navodima“.
Živio sam i živjeti ću blagodet života na način bosanskohercegovačkim sa mekim, toplim, duševnim ljudima Muslimanima-Bošnjacima.
Među njima se osjećam najsigurnije i nikakve me fantazme o terorizmu ne mogu odvojiti od ovoga tla, od ovih ljudi, ovih običaja i ovog življenja koje jeste europsko, i kome ne treba tutora, niti staratelja, niti oktroiranih glava, niti kojekakvih „supotpisnika“ kojekakvih ugovora, sa bilo koje strane svijeta.
Nama Bosancima i Hercegovcima, Hrvatima, Bošnjacima, Srbima, Židovima, svima ostalima koji se ćute bosanski i hercegovački nepotrebna je dodatna „misao“ o bilo čemu sa strane.
Pogotovo kada ta misao vrijeđa jedan cijeli narod o čijoj širini i toplini duše, tek zborim…
Shakespeare bi rekao: „Ostalo je šutnja“.
Gradimir Gojer
