Foto: HNB
Ista meta, isto rastojanje: HDZ-ova je saborska tzv. stabilna većina opet izglasala novih šest godina mandata guverneru Hrvatske narodne banke (HNB) Borisu Vujčiću, zamjenici mu Sandri Švaljek te viceguvernerima Slavku Tešiji, Romanu Šubiću i Martini Drvar. Time je stavljena točka na i raspravama o tomu je li trebalo doći do radikalne smjene (stajalište ne samo političke oporbe, nego i dijela ekonomske struke) na čelu glavnoga novčanog regulatora u tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj ili je HNB s Vujčić – Švaljek za kormilom, izvještava Slobodna Dalmacija, “ostvario sve ono čime se hvali premijer Andrej Plenković: od rasta BDP-a, plaća, mirovina i korištenja EU-fondova, pa do smanjenja javnog duga zemlje”, zbog čega vladajući kuju u zvijezde likove i djela guvernera i njegove zamjenice.
Naravno da oporbena manjina u tzv. Visokom domu nije imala ni najmanje izglede oboriti apriorni HDZ Plenkovićev palac gore reizboru Borisa Vujčića, Sandre Švaljek i ostatka HNB-ova upravljačkog vrha, što je indikativna činjenica o tzv. parlmentarnoj istini, iz koje se ne vidi objektivno stanje zdravlja društva ni ključne sastavnice životnog standarda tzv. običnih/malih ljudi, na što itekako utječe HNB-ova politika.
A kada je tim ljudima došla do nosa bujična poplava cijena elementarnih uvjeta života, osobito nakon konverzije/zamjena nacionalne kune, je li, “našom valutom eurom”, s HNB-ovog sljemena čula se lakonska pamet: “Ljudi, kupujte tamo gdje je jeftinije!”Mudrost za vola ubit. Ni abera, je li, o tomu da je vlada prva p(r)ozvana – najprije posredstvom ministarstava gospodarstva i financija – uredovati protiv ne samo nepoštene trgovačke prakse nego i bankarske pohlepe nezajažljivim rastom broja i vrijednosti kojekakvih naknada za usluge, kamata, lihvarskih tzv. proizvoda (npr. pljačkaški krediti u švicarcima, CHF) koji vode u tzv. dužničko ropstvo, (ne)dopuštenim minusima na tekućem računu, dobnim ograničenjima prava na kredite (do navršenih 70 godina života) etc.
Svjetlo i mrak
Ako se znâ da su i HDZ-ove i SDP-ove koalicijske vlasti “suglasno i domoljubno” raskrčmile stranom kapitalu za kikiriki – navodno za 85 milijuna dolara, sic transit – sve prethodno sanirane većedomaće banke, osim Hrvatske poštanske, onda je itekako pretpostavljivo zašto Boris Vujčić godinama uživa veliki ugled ne samo u HDZ-ovim vladama (kao i Plenkovićeva bespogovorna poniznost Bruxellesu u ime RH) već i među europskim bankarskim predatorima, što su još za ratnih 1990-ih godina sustavno penetrirali na zapadni Balkan i danas su financijski gazde na cijelom području bivše zajedničke države tzv. bratskih jugoslavenskih naroda i narodnosti. Proširenjem EU-a te su velike zapadne bankarske majke unosno poudavale kćeri i po svoj tzv. tranzicijskoj Europi, žednoj kapitalizma po padu tzv. željezne (komunističke) zavjese.
Kapitalizam nije došao rasvijetliti tzv. komunistički/socijalistički mrak socijalnom luči, nego – tržišno zarađivati. Naravno, i instalirati pouzdane domaće poslovođe koji će omogućiti da šleperi neoporezovane dobiti, tzv. ekstraprofita (recimo, pola milijarde eura samo na naknadama za vođenje tekućih računa!) – neometano putuju u trezore banaka majki u Njemačkoj, Austriji, Italiji, Francuskoj, do rata u Ukrajini i u – Rusiji. Svi direktori, osobito najvećih hrvatskih banaka, koje su 1990-ih godina masovno tonule u živom blatu neposlovnosti i gubitaka, nastavili su – preko noći vrlo uspješno, u korist stranog kapitala – direktorovati i pod stranim vlasnicima. Npr. Franjo Luković u Zagrebačkoj banci, Božo Prka u Privrednoj banci Zagreb…
Boris Vujčić, nasljednik Željka Rohatinskog – četvrtoga guvernera HNB-a od hrvatskog tzv. državnog osamostaljenja – s bruto plaćom cca 10.000 eura mjesečno, nije imao nikakvih briga s, je li, saborskom ili vladinom kontrolom u svojoj domovini, jer je praktično nije ni bilo, a u bankarskim krugovima u Uniji stekao je imidž vrlo sposobnoga guvernera na kojega se “možemo osloniti” i s kojim “možemo računati na poziciji u Europi”. Banke – kćeri stranih novčarskih ustanova, tzv. Banaka majki, kao ni njihove središnjice u matičnim zemljama, nisu imali nikakvih problema s HNB-ovim regulatornim potezima/politikom pod Vujčićevim vodstvom. To se pak sasvim oprečno tumači u vladajućim političkim krugovima, gdje ga kite lovorikama, odnosno u oporbenim i dijelu ekonomske struke, gdje smatraju da su njegovi rezultati zreli za smjenu na čelu HNB-a.
“Činjenica koja govori da je dobra suradnja vlade i HNB-a dala dobre rezultate je kvalitetno vođena monetarna politika u okolnostima kada je inflacija rasla”, tvrdi Tomislav Šuta iz Kluba saborskih zastupnika HDZ-a. “Ta je suradnja rezultirala rastom BDP-a, zaposlenosti, povećanjem plaća i stranih investicija, korištenjem fondova EU-a te smanjenjem javnog duga. Vujčić je čovjek koji ima iskustvo, kontinuitet i međunarodni ugled, a njegova zamjenica Sandra Švaljek je poznata po inovativnim pristupima modernizaciji financijskog sustava. Njihovim imenovanjem na novi šestogodišnji mandat na čelu HNB-a se osiguravaju kontinuitet, stabilnost i povjerenje u financijski sustav te se želi poručiti da Hrvatska ubuduće želi sačuvati stabilnost i pouzdano financijsko okruženje.”
E sad, pozicijske političke hvalospjeve najuvjerljivije poklapa bivši SDP-ov ministar financija Boris Lalovac: “U doba najveće inflacije, djelovanje je HNB-a, blago rečeno – nezadovoljavajuće. I sada biramo iste čelne ljude na novih šest godina i bruto plaću od 10.000 eura. Vlada je radila i borila se protiv inflacije, smanjivala PDV i trošarine, a jedine dvije mjere HNB-a i guvernera Vujčića bile su izjave: ‘Idite kupovati tamo gdje je jeftinije’ i ‘kada prestanete kupovati i jesti, inflacija će pasti’. Je li Vujčić ikad istupio zajedno s premijerom i rekao da će podržati vladu i napraviti nešto? Je li u zadnje dvije godine ostvaren glavni cilj – stabilnost cijena?
Kamata na depozite
HNB samo dvaput godišnje informira Sabor o stabilnosti cijena i provedbi monetarne politike. Apsurdnost je sustava u kojem Sabor samo bira, a nema nikakav utjecaj.” Gotovo sva vidljivija politička oporba oštro kritizira HNB i gvernera Borisa Vujčića – “zagrebačkog dečka i bonvivana koji voli skupa vina”, sic transit – zbog toga što “nije ništa učinio da suzbije/smanji unflatorni udar na cijene i životni standard građana”.
HNB je državna ustanova s najprimaljivijim, najbolje plaćenim radnim mjestima u zemlji: neki čelnici raspolažu privatnim zrakopolvima, čak im se sufinanciraju krediti, na jedno mjesto npr. čištačice navodno se javlja i po 700 kandidata etc. Saborska se rasprava nekidan o polugodišnjem izvještaju HNB-a o financijskom stanju u zemlji prometnula u raspravu o inflaciji, kritiku o neučinkovitoti HNB-a i pozive na Vujčićevu ostavku. Jer fiskalna je vlast vatrogasno povećavala plaće i mirovine, subvencionirala HEP, zamrznula cijene energenata i osnovnih životnih namirnica, smanjivala poreze i trošarine, a HNB je u tom pogledu statirao.
“Inflacija cijena hrane i pića bila je znatno viša od opće stope inflacije, a prema istraživanjima, stopa inflacije za kućanstva s nižim prihodima bila je viša i od 30%”, ističe saborsla zastupnica platforme Možemo! Sandra Benčić. “Postoje dobitnici i gubitnici inflacije. Dobitnici su većina tvrtki iz financijskog sektora. No nije jasno koliki su gubitnici kućanstva, jer se u izvještaju ne navodi kolika je bila inflacija za pojedina kućanstva ovisno o strukturi kućanstava i njihovom dohotku. Što se tiče dobitnika inflacije, tražimo uvođenje poreza na ekstraprofite.”
Boris Lalovac ističe da je da je HNB lani isplatio bankama – odreda u stranom vlasništvu – pola milijarde eura na ime kamata za višak depozita koje drže. “A koliko će isplatiti ove godine?” – pitao je.
Švaljek je priznala taj izdatak, rekavši da je u prvom kvartalu 2024. godine na toj stavci već isplaćeno stranim bankama nešto manje od 200 milijuna eura, “a koliko ćemo isplatiti do konca godine, ovisi o kretanju ključnih kamatnih stopa, ali to neće dovesti HNB u krizu”.
“Cijene dobara i usluga za osobnu potrošnju, mjerene indeksom potrošačkih cijena, prema prvoj procjeni Hrvatskog zavoda za statitsiku, u ožujku su 2024. godine u odnosu na ožujak 2023. u prosjeku 4,1% više”, napominje ministar financija MarkoPrimorac. “Svi smo zabrinuti, ali ne bih rekao da su to enormni udari. Povećanje cijena od 4,1% nije enormno. Nismo zadovoljni i zato nastavljamo s mjerama. S tim se treba nositi, imamo ograničen manevarski prostor.” Laovac se, naravno, slaže s tim da je to monetarni problem, ali pita “kako onda imamo podatak da desetak zemalja u eurozoni ia inflaciju od 0,1 do 1%.
Činjenica jest da nam uvijek cijene uoči turističke sezone idu gore i to je kod nas postalo standard. Cijene sigurno rastu na ljeto i to se neće zaustaviti. Potrebne su kvalitetnije analize HNB-a da se vidi što su tomu pravi uzroci. Jako je važno vidjeti ulaze li u statistiku i cijene najma stanova. Cijene kupljene nekretnine ne ulaze u inflaciju, a cijene najma da. Cijene najma drastično su rasle, a vlada nije imala nijednu mjeru prema cijenama stanova”. Lalovac tvrdi da u RH ne vrijede nikakvi ekonomski zakoni i to ilustrira podatkom o tomu da “mladi ljudi ne mogu unajmiti stan za manje od 800 eura na mjesec, a u zemlji postoji 600.000 praznih kuća i stanova”.
Fotelj u Europi
E sad, jako je relativno koliko je u tom nezavidnom financijsko-ekonomskom tzv. stanju zdravlja RH, je li, HNB-ove i Vujčićeve krivnje ili pak zasluge, no činjenica jest da njihovo regulatorno djelovanje u tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj ide na ruku stranomu bankarskom kapitalu i da hrvatskoga guvernera čeka lijepa karijera u Europi.
“Vujčić je u ECB (Europska središnja banka, op. a.) došao usred jednog od najturbulentnijih razdoblja u Europi”, zapisala je Danijela Goreta na portalu Bloomberg Adria. “Stekao je dobru reputaciju, dok je s kolegama nastojao ukrotiti skok cijena koji je uslijedio nakon invazije Rusije na Ukrajinu (‘ukroćivanje’ je izmislila šefica ECB-a Christine Lagarde: suzbijanje inflacije rušenjem standarda građana; ‘uvođenje eura revodno podrazumijeva rast cijena proizvoda i usluga’, sic transit, op. a.). Mjesto u Izvršnom odboru ECB-a bit će upražnjeno vjerojatno malo prije 2026. godine. Premda diplomatski odgovara na pitanje o budućnosti svog položaja u Upravnom vijeću ECB-a, na Money Motion konferenciji u Zagrebu rekao je da bi se tamo htio zadržati još neko vrijeme.
‘Imam još dosta toga što želim napraviti’, rekao je Vujčić. Odbor nikada nije imao predstavnika iz neke od šest istočnih zemalja eurozone. ‘Ne kandidirati ponovno Vujčića bila bi izgubljna prilika za Hrvatsku i istočne zemlje EU-a’, rekao je za Bloomberg Günter Düber, glavni ekonomist Raiffeisen Banke u Beču. ‘Ima čvrst ugled, čak i u krugovima monetarne politike sklone strožim mjerama, dok je uvijek pokazivao razumijevanje za politiku. U tom smislu, on je prihvaćen od Upravnog vijeća i ne smatra ga se dogmatikom’.”
